Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 1. do 6. lipnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih svakodnevno i našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. lipnja 2026.
Božja je slika utisnuta u nas
Mir Vam i Dobro! Svaki dan smo uz Vas putem ovih duhovnih poticaja, jer želimo Božju Riječ probuditi u Vama. Želimo da ona pronađe mjesto u Vašem srcu-da zaživi, te postane način djelovanja. Isus nam je baš došao pokazati kakav je Bog. Božje Riječ je sami Bog koji nam govori i hoće da ga čujemo. Bog hoće da njegova riječ ude pokretačka snaga u našem kršćanskom životu. Danas se ljudi trude pronaći motivaciju za svoje djelovanje. Bog nam se nudi kao vrhovna motivacija na tom putu.
Isus je za vrijeme svog zemaljskog života imao toliko neprijatelja koji su mu počesto postavljali zamke. Danas slušamo kako pred njega stavljaju verbalnu zamku: „Jeli dopušteno dati porez caru“? Ovo je uistinu zamka za Isusa. Ako Isus odgovori pozitivno imat će židovske nacionaliste protiv sebe. Oni su se borili protiv tuđinskog okupatora. Ukoliko bi Isus rekao da ne treba dati porez caru uznemirio bi rimsku vlast. Isus daje odgovor koji je puno više nego što na prvi pogled izgleda. On prvo traži da mu se da denar. Nakon toga ih pita čija je slika i natpis na denaru? Na tom novcu je bila slika cara Tiberija.
Slijedi Isusov „božanski“ odgovor. On će im reći: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“! Dakle, caru treba dati ono što je njegovo, a Bogu što je Božje. Bogu treba predati sebe, jer je u nas utisnuta slika Božja. Ukoliko čovjek preda sebe Bogu, to znači kako će uvijek živjeti po Božjim zakonima. Znači, kako će se držati njegove Riječi. To znači kako će priznati kako je Bog taj koji upravlja čitavom poviješću, i da će njegova riječ biti posljednja. Problem nastaje kad mi caru damo što je njegovo, ali mu damo i ono što je Božje. Umjesto da molimo, mi radimo i ne razmišljamo o molitvi. Kad treba oprostiti mi se osvećujemo. Kad treba biti uz Istinu mi lažemo i pristajemo na razne kompromise.
Dragi vjernici! U trenutku kad smo stvoreni Božja je slika utisnuta u nas. Tu sliku trebamo nositi u svoju svakodnevnicu i pokazivati je svima. Da, caru trebamo dati ono što je njegovo, ali naša duša i naš život pripadaju jedino Bogu. Stoga, živimo tako da se to prepozna iz naših života. Amen
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. lipnja 2026.
Sveti Justin – važan svjedok u najranije kršćansko vrijeme
Crkva nam danas stavlja pred oči sveca kojeg se na poseban način spominjemo – to je Sv. Justin filozof i mučenik. Znamo kako su kršćanski počeci bili obilježeni krvavim svjedočenjem za vjeru. Jedan od glavnih svjedoka vjere toga vremena bio je Sv. Justin. Za njega bi mogli reći kako je bio pravi kršćanski intelektualac i apologeta (branitelj) vjere. Vjeru nije baštinio rođenjem. Rodio se u Samariji kao poganin. Roditelji su bili dosta bogati, te su mu mogli dati mogućnost za temeljitu izobrazbu. Vrlo brzo je upoznao različite filozofije, ali je spoznao i sve slabosti tih filozofija.
Jednom dok je šetao uz more jedan ga je starac upozorio na Kristovu nauku. Tajanstveni starac mu je objasnio kako se prava sreća ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i novozavjetnim spisima. Justin nakon toga brižljivo proučava i upoznaje proroke i Evanđelja. Još kao poganin je upoznao hrabrost kršćanskih mučenika koji su svjedočili za Krista. Sve je to imalo utjecaja da se krsti i postane gorljivi zaštitnik kršćanske vjere. Svojim obrambenim knjigama branio je kršćanstvo od svih krivih mišljenja. Među filozofima toga vremena širilo se krivo mišljenje o kršćanskoj vjeri. Justin je svojom sposobnošću i uvjerenjem gorljivo branio kršćansku vjeru.
U Rimu je osnovao visoku školu za kršćansku filozofiju. Sve je to dobro išlo dok tadašnji car Aurelije (koji je i sam bio filozof) nije saznao za njegovo kršćansko uvjerenje. Justin je i samome caru želio dokazati kako je kršćanska vjera jedina i prava filozofija. U to doba to je bilo uistinu previše smjelo od Justina. Kao kršćanin morao je biti osuđen na smrt. Na suđenju se nije htio odreći svoje kršćanske vjere. Osuđen je na bičevanje i smrt. Justin i njegovi učenici su u smrt išli pjevajući. Nisu se bojali jer su vjerovali kako je uskrsli Krist spas za sve koji u njega vjeruju. Ovaj svetac je veoma popularan u Italiji. Posmrtni ostaci mu se nalaze u Rimu. Grad Padova ovoga sveca slavi kao zaštitnika.
Ovaj svetac je važan svjedok u najranije kršćansko vrijeme. Naša se vjera temelji na predaji apostola i njihovih nasljednika. Ovaj svetac nam ima puno toga kazati, napose fakultetski naobraženim ljudima. Bez istinske vjere sva ova druga izobrazba nema skoro nikakvu težinu. Ne smijemo ostati neznalice u najvažnijoj stvari. O vjeri ovisi naša sreća na zemlji i u vječnosti. Neka nam današnji svetac pomogne da znamo izabrati ono što je najvažnije u životu- a to je vjera u našeg Boga koji se objavio u Isusu Kristu. AMEN!
