Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 24. do 29. studenog 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih svakodnevno i našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. studenog 2025.
Sveti Antun Fasani
I danas smo uz vas s poticajnim mislima i osobama koji su svojoim životom proslavili Boga. U svakom vremenu je to zahtjevno i teško. Živjeti u skladu s Božjom voljom nije nikada lako, niti ugodno. Uvijek imamo ljudi kojima je Bog stranac, pa i oni koji idu za Bogom su im neprihvatljivi. Počesto znaju biti prema takvima i neprijateljski raspoloženi. Teško je prodrijeti u duše takvih ljudi koji ne prihvaćaju i ne žele Božje ljude. Jer , Božji ljudi su puni ljubavi i životnog optimizma. Stoga je dobro ponekad se spomenuti ponekih iz naše bogate kršćanske prošlosti.
Danas se Crkva, napose mi franjevci spominjemo Svetoga Franje Antuna Fasania. Rođen u drugoj polovici 17. stoljeća, točnije 1681.godine u talijanskom gradu Luceri. U životopisu mu stoji kako je rođen u siromašnoj italijanskoj obitelji. Bio je veoma pobožan i darivit mladić. Zanimljivo je kako se tamo nalazi i grob našeg blaženog Augustina Kažotića. Sveti Franjo Fasani je bio franjevac konventualac. Nakon što se odlučio na svećeničku franjevačku službu odlazi na studij teologije u više mjesta u Italiji. Doktorirao je u Asizu 1709. godine. Djelovao je pastoralno i predavao filozofiju i bio uzoran odgojitelj mladih. Bio je vrstan pedagog i izvanredan predavač. Pored toga je bio vrstan propovjednik, te neumorni ispovjednik. Posljednjih godina svoga života je bio dušobrižnik zatvorenika koje je obilazio svakoga dana. Bio je anđeo utjehe za zatvorenike.
Bio je jako omiljen među ljudima te su ga prozvali Padre maestro- Otac učitelj. Pod tim imenom je i danas poznat u Italiji. Dobro je poznat kao dobrotvor i prijatelj siromaha. Pored svih ovih službi koje je obnašao bio je mistik, s darom levitacije. Umro je na današnji dan 1742 u svom rodnom gradu Luceri. Grob mu se nalazi u crkvi sv. Franje.
Poštovani slušatelji! Ovih par minuta je uistinu premalo da se iskaže jedan plodonosan život ovoga fratra svećenika na njivi Gospodnjoj. Pitamo se kako je sve ovo mogao obnašati? Samo se Božji ljudi potpuno predaju Bogu i imaju vremena za sve, jer su puni ljubavi za čovjeka. Neka nam Bog da takvo srce kao što je imao sv. Franjo Fosani, koje će biti otvoreno za sve ljude. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. studenog 2025.
U imenu Gospodinovu je naš spas!
Stoga mi svakoga dana želimo i na ovaj način dozvati Boga u naše živote. Želimo mu predati naše duše i sve one poteškoće koje nas muče. Želimo biti u ozračju onoga koji ima riječ života vječnoga. Jedino je u imenu Gospodinovu naša snaga i spasenje. Na to nas upozorava današnja Božja riječ. Bez obzira na sve životne progone i dvojbe u Isusu je spasenje. Stoga se ne treba bojati nikakvih životnih situacija, pa i onih kad smo u raznim opasnostima. Mržnja svijeta je uvijek prema onima koji žele biti uz Krista. Samo će nas postojanost uz Krista spasiti.
Danas se Crkva spominje jednoga sveca: Sv. Leonarda Portomauricijskog. Rođen je 1676 u Porto Mauriziju-tada dijelu Republike Genove(Italija). Ostao je siroče još u djetinjstvu, te su ga poslali na studij u Rim na glasovito isusovačko učilište. No kasnije je obukao franjevački habit. Leonardo je žarko želio otići u Kinu kao misionar, i proliti svoju krv za Krista. Vjerujem kako je to danas mnogima čudno. Međutim Bog je imao drugačije planove za njega. Razbolio se te nije mogao putovati u Kinu.
Još dok je bio u svojoj bolesti zavjetovao se Gospi kako će kad ozdravi svoj život posvetiti obraćenju grešnika. To obećanje je i održao. Proveo je 44. godine propovijedajući pučke misije kroz cijelu Italiju i dio Korzike. Glavna tema mu je bila otajstvo križnoga puta-toliko blisko franjevačkoj pobožnosti. Njegovo zanosno propovjedanje bilo je obilježeno mnogim izvanrednim obraćenjima. Njegove riječi , kao i pokornički život ostavljali su duboki trag na slušatelje. Čitavi su gradovi hrlili da čuju njegove propojedi. Bio je pobornik pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, te trajnom klanjanju Presvetom sakramentu i pobožnosti Srcu Isusovu. Svetom Leonardu dugujemo pobožnost Križnog puta. Svugdje je promovirao tu pobožnost. Njegovo su djelo i poznate postaje Križnoga puta u Koloseumu u Rimu.
Poštovani slušatelji! Ovog velikog sveca je teško predočiti za ovio kratko vrijeme. Ali nam sigurno može pomoći da se poput ovoga sveca po Marijinu zagovoru predamo u Božje ruke, kako bi nam pomogli da budemo svjedoci Kristove Radosne vijesti ovdje na Zemlji. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. studenog 2025.
Teško je pronaći uporište kod ljudi
Želim vam odvažnost hoda ovom Zemljom zbog spoznaje Božje blizine!
Kaže se kako je strah jedan od najjačih osjećaja. On nas zna počesto blokirati, te postanemo sve ono što Bog ne želi da budemo. A mi smo hramovi Duha svetoga. Naše duše stoje pred dvjema mogućnostima: Biti duše ispunjene draguljima i dragim kamenjima, Ili biti duše koje su tako prazne kršćanskim krepostima. Zato bi bilo dobro vidjeti u kakvom je stanju moja duša pred Gospodinom. Kako se može vidjeti stanje svoje duše? Samo ustrajnim molitvama u kojima tražimo od Boga da nam pošalje sliku nas pred Bogom.
Danas slušamo u evanđelju kako Isus govori slušateljima o posljednjim stvarima. Ovo je Isusov oproštajni govor pred učenicima, a li i pred svijetom. On govori u rušenju Hrama, o novom nebu i novoj Zemlji, novom svijetu. Sve je to simbolički govor o nečem novom. To novo dolazi s njim – s Isusom. On ulazi u sve sfere našega života, pa i u samu smrt. On je to sve pobijedio svojim križem i uskrsnućem. On poziva čovjeka na ljubav. Poziva ga da mu se preda s povjerenjem. Samo je u njemu sigurnost i budućnost.
Bog se ne da staviti u naše uske kalupe. On ih sve nadilazi. On je Bog neslućenih mogućnosti. Ali i čovjek koji mu se preda u vodstvo. Danas se mnogi žele izvanjski osigurati i svoju sigurnost stavljaju u sve ono što je propadljivo. Danas su pune teretane ljudi kako bi se fizički dobro osjećali i izgledali. Ovo je obična zabluda ako ne ideš u teretane gdje se čovjek proljepšava iznutra. Možda će ti ove fizičke teretane pružiti trenutno zadovoljstvo, ali ćeš jednoga dana biti duboko razočaran jer si trošio vrijeme i energiju na ono što propada.
Danas se skoro sve urušava i teško je pronaći uporište kod ljudi. Tek tu i tamo se pronađe neki koji te može pokazati pravi smjer života. Sigurno da u našoj stvarnosti ima i lažnih proroka koje ne treba slijediti. Sudbina svijeta ne ovisi ni o jednom čovjeku, bez obzira kako se zvao. Takvih se treba čuvati. Isus se nudi kao dobri pastir koji nas pozna i neće nas prevariti. Učenici bi trebali danas imati otvorene oči i pristajati uz one koji donose mir i spokojstvo. Samo takvi dolaze od Boga. Budimo uz takve i uz svoga Boga. Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. studenog 2025.
Sv. Andrija Dung-Lac i drugi vijetnamski mučenici
Neka se Kristov mir nastani u vaša srca!
Crkva nam preko Božje riječi i osoba iz svoje prošlosti želi biti poticaj na našem životnom putu. Danas se spominjemo Sv. Andrije Dunga –Laca i ostalih vijetnamskih mučenika. Osvrnut ćemo se kratko na ove ljude koji su svojim životima u teškim životnim trenucima svjedočili za Krista. Isto ćemo se kratko osvrnuti i na današnju Božju riječ.
Sv. Andrija Dung i vijetnamski mučenici: Povijest katoličanstva u Vijetnamu započinje 1533. godine kada sustigli prvi portugalski misionari. U 17. st. tamo su djelovali dominikanski i isusovački misionari. Oni su naviještali evanđelje, gradili crkve, okupljali vjernike. Taj razvoj je obilježen i brojnim progonima. A progoni su bili nemilosrdni. Davala se i nagrada pri hvatanju i ubijanju misionara. Prvi nalisti od 117. mučenika je Andrija Dung –Lac. On je bio prvi vijetnamski vjeroučitelj i svećenik.
Rođen je 1795. godine u siromašnoj obitelji. U svom životu je dosta puta bio uhvaćen, ali je pušten uz otkup. Uvijek je nastavljao djelovati među vjernicima i spremati ih za sakramente. Godine 1839. je uhvaćen s ostalih 116. vjernika i osuđen na smrt. Tražili su od njega da pogazi križ i bio bi slobodan. Svaki put bi odbio tu ponudu, te su mu na kraju odrubili glavu kao i ostalim mučenicima. I danas je teško stanje u Vijetnamu. Ima ih danas oko 6 miliona. Bilo bi dobro da su danas u našim molitvama.
Papa Ivan Pavao II. je u dva navrata proglasio svetim vijetnamske mučenike (1988. i 1001. godine). Među njima je bilo 8. biskupa, pedesetak svećenika. Bilo je tu i laika. Otkako su komunisti preuzeli vlast u Sjevernom, a kasnije i u Južnom Vijetnamu mnogi su katolici proganjani i mučeni. Možda nismo ni svjesni kolika je blagodat da možemo slobodno ispovijedati svoju vjeru. I mi smo kao narod kroz svoju burnu prošlost prolazili kroz slične situacije kao i kršćani u Vijetnamu. Molimo se danas Gospodinu da nas učvrsti u vjeri da možemo svjedočiti za Krista. Molimo posebno za one koji su pod raznim pritiscima u svjedočenju svoje vjere. Da Gospodin bude uz njih i ohrabri ih na putu života. Neka nas Duh Sveti sve učvrsti po zagovoru vijetnamskih mučenika.
