Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu slušati od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan, od 3. do 8. kolovoza 2026. ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi voditelja Hrvatske katoličke misije Solothurn u Švicarskoj. Njegove duhovne misle možete pročitati i poslušati u nastavku.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. kolovoza 2026.
kada bi tvoj pad
bio i tvoj kraj,
za nadu
nikada ne bi bilo mjesta.
zašto si malovjeran?
“Malovjerni,
zašto si posumnjao?”
dokle god imaš Oca
koji je spreman sve oprostiti
i preko svega prijeći,
zašto sudiš sebi
umjesto Njega?
prema sebi
smo najgori.
zatvorili bi vrata Raja
sami sebi
ako bi se nas pitalo.
ne dopusti
da te pad obilježi.
grijeh ti ne oduzima ime.
ono što izgubiš,
Otac ti milosrdno vraća.
preduvjet je
da se ti prvo vratiš Njemu.
koliko god da si daleko otišao,
nisi ni odbačen ni zaboravljen.
koliko god da je velik teret
kojeg nosiš na duši,
Otac ga jedva čeka
skloniti s tebe.
više od tebe iščekuje
preko svećenika reći:
“Ja te odrješujem!”
zašto se bojiš?
cijena je već plaćena.
koliko god
more tvoga života
bilo uzburkano grijesima,
On će ga umiriti.
sve i da upadneš
u more svoga izgubljenja,
Njegova ruka
će te pronaći.
ne boj se!
raj za tebe
nikad nije izgubljen
jer On te želi ondje!
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. kolovoza 2026.
znam,
prije svega
Tvoja sam bol.
ona najjača.
jer rijetko uzvraćam
na Tvoju ljubav.
i koliko god
mene boljeli
moji bijegovi i padovi,
Tebe bole još više.
izvor sam Tvojim suzama,
Tvojoj beskrajnoj brizi
i Tvojoj borbi
da Ti se konačno vratim.
trčiš za mnom,
pokušavaš me stići
i pogledom pratiš
svako moje lutanje.
sve kroz bol.
isto tako znam
da si takav
samo zato
što me ne možeš
prestati ljubiti.
i volio bih i ja
da sam drugačiji.
volio bih
da je Tvoja slika
na meni vidljiva.
umrljao sam je
svojim potezima kistom
i Ti se skoro i ne vidiš više.
i unatoč svemu što znam,
dok tako bježim
uvjeravam sebe
da Te nisam zaslužio.
i nisam.
ali svejedno mi se daruješ.
jer želiš to.
želiš da budem s Tobom
pod bilo koju cijenu.
pa i samu smrt,
i to kakvu,
si prošao za mene.
i svijest o tome
ponekad me vrati Tebi.
dođem pred Tebe
kao ona bludnica
koju su izvukli iz tuđe postelje
kako bi je Ti osudio.
i uvijek jednako začude
one Tvoje riječi:
“Ni ja te ne osuđujem!”
kako možeš tako?
pitam jednako
i sebe i Tebe.
kako me možeš nastaviti ljubiti
kad Ti ne dajem ništa od sebe?
ili
kako mogu nastaviti
živjeti kako živim
unatoč svemu što mi daješ?
otkuda mi drskost?
ne znam.
ne volim to.
ne sviđa mi se to.
znam što bih htio činiti
i znam da to ne činim.
i to boli i mene.
puno bih puta
odustao od sebe
da nije bilo Tebe.
zato Te molim:
ne puštaj me.
nikada.
odustaneš li Ti,
što će biti sa mnom?
nisam u poziciji
tražiti ovakve stvari
ali Ti si mi jedina nada
i moj jedini izlaz.
nauči me
kako da umrem sebi
i počnem živjeti Tebi,
da Ti barem pokušam
uzvratiti na ljubav
koju mi daruješ.
da živim ljubeći
i ljubim živeći.
tada će se na slici moga života
opet pojaviti Tvoj lik.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. kolovoza 2026.
pitam se ponekad
kako je moguće
da je s Tobom
sve tako jednostavno?
nema kompliciranosti,
ništa nisi ostavio skriveno
nego u ljubavi darovao istinu.
i onu o boli
i onu o radosti.
i onu o pravom putu k Tebi
i onu o putu koji odvodi od Tebe.
što god Ti je palo na pamet
dao si nam.
ništa nisi ostavio za sebe,
čak si i život svoj
položio za nas
kako nikad ne bismo mogli reći
da si negdje nešto nekome
ostao dužan.
a mi,
tako drsko usudni,
i u tome svemu
pronađemo sitnicu za mrmljanje.
opravdat ćemo svoje postupke
svime i svačime,
Tebe optuživati za sve i svašta
i onda opet nakon svega toga,
umorni od svojih tereta,
doći pred Tebe
i zamoliti da nas odmoriš,
da nas oslobodiš
od svega što nosimo u sebi.
i učinit ćeš.
oprostiti.
darovati novu priliku.
nadati se
da ćemo se konačno prepustiti..
a mi opet po svom..
uzimamo od Tvoga,
rasipamo sve to
i kad potrošimo,
dolazimo po još.
Ti se ne umaraš
dajući nam sve,
a nama i to malo.
i pitam se samo
do kad će to tako biti?
do kada ćeš sebi dopuštati
slabost beskrajne ljubavi
bez da na nas izliješ
srdžbu svoje pravednosti?
ne.
neću Te iskušavati.
ne usudim se.
želim se naučiti
Tvojoj jednostavnosti.
onoj kojom si nam
mjesto u Raju
skrio u čašu hladne vode.
želio bih i naučiti od Tebe
kako živjeti.
Ti si svoj život
proživio samo za mene.
svaka riječ.
svako čudo.
svaka gesta.
od Tvog rođenja u štalici,
preko hladnog groba,
do slavnog uzašašća.
sve je to
ljubavno pismo
koje nosi Tvoj potpis
a u naslovu stoji moje ime
pored one riječi “Ljubljeni…”.
i pitam se zašto to ne znam?
ni živjeti ni ljubiti kao Ti.
a volio bih.
a želio bih.
odgovor možda nikad neću saznati.
samo me Ti,
unatoč svemu,
nemoj prestati ljubiti.
jedino to me može
odgojiti,
oblikovati,
dotaknuti
i promijeniti.
daruj mi tu milost, Učitelju,
da postanem Tvoj učenik.
makar i s jedva prolaznom ocjenom,
ali da budem Tvoj učenik.
ako je Tvoja volja.
amen.
