Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 29. lipnja do 4. srpnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. srpnja 2026.
O premještaju svećenika
Jedan od najizazovnijih trenutaka koji se događaju baš ovih dana kod velikog broja nas redovnika i svećenika jest prihvaćanje dekreta o novoj župi ili samostanu gdje nam se valja preseliti i započeti graditi sve od početka nakon kratkog ili dužeg djelovanja u mjestu u koje su nas redovnički poglavari ili biskupi postavili na određene službe. Sada nas oni opet pozivaju da u poslušnosti prihvatimo novi premještaj. Bilo da se radi o prvom takvom dekretu za mladomisnika ili tko zna već kojem kada je u pitanju primjerice fratar koji je proslavio zlatni jubilej zavjetovanja, nikada nije lako oprostiti se od braće s kojima smo živjeli, dragih župljana s kojima smo surađivali i prijateljevali na dobrobit župe i Crkve u cijelosti ili pak mjesta koja su postala naš dom.
Poput svih vas, dragi vjernici, obični smo ljudi, potrebni smo vezivanja, ali nikako i navezivanja na ljude, mjesta i službe. Stoga nije lako otići i na nekom drugom mjestu s nekim novim vjernicima započeti sve ispočetka.
Stoga nam treba vaša molitva i otvorenost, bez uspoređivanja s onima koji su prije nas bili u vašim župama. Imajte i za nas pripravno mjesto u vašem srcu, kako bi vam mogli biti uzorni pastiri, braća i prijatelji. Radujemo vam se, kao novom daru od Boga kojeg primamo po njegovoj ljubavi za svakoga od nas!
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. lipnja 2026.
Vrijeme – najvažniji resurs u našim rukama
Eto nas na polovici prijeđenog puta u kalendarskoj godini 2026. I mnogi će na tu spoznaju odmah uskliknuti: “Kako vrijeme brzo leti!” I doista je tako. Prije nego trepnemo prođe jedan dan. A ništa sporije ni cijeli tjedan, pa i mjesec, a onda i godina. Sve shvatljivije postaju riječi starozavjetnog psalmista koji kaže da je zbroj naše dobi sedamdeset godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Vrijeme je onaj najvažniji resurs u našim rukama kojeg u zrelosti življenja i vjere valja uzeti s velikom odgovornošću. Život u cjelini, satkan od mnogih trenutaka koji dođu i prođu, podložan je prolaznosti. One lijepe trenutke nastojimo sačuvati da što duže traju, ali bezuspješno. One manje lijepe nastojimo brzo zaboraviti. Bilo kako bilo, i jedni i drugi postat će brzo prošlost. A, draga braćo i sestre, imamo samo ovaj današnji trenutak. Samo taj. I od njega učinimo nešto veliko, s ljubavlju prema Bogu, bližnjima i sebi samima. Tada će svaki nam od Boga darovani trenutak u prolaznosti vremena do kraja života biti ispunjen radošću i smislom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. lipnja 2026.
Ponos zbog novih svećenika
Svake godine kraj mjeseca lipnja o svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla u cijeloj našoj domovinskoj crkvi donosi nam svećenička ređenja i slavlja njihovih mladih misa. U vremenu u kojem živimo, kada smo kao Crkva svjesni da je znatno manje mladića koji se odazivaju na Kristov poziv da budu pastiri duša njegovog stada, veliki je blagoslov za svaku biskupiju i redovničku zajednicu novo svećeničko zvanje.
Nakon dugih godina formacije, bliže priprave za trenutak kojeg su mnogi s velikim iščekivanjem doživjeli upravo ovih dana, njihovo izrečeno “Evo me” znak je velike radosti i nade za cijelu Crkvu. Osmijehe nisu mogli sakriti biskupi u čije ruke su novi prezbiteri položili svoje živote, kao ni brojni drugi svećenici, koji su osobno svjedočili najvažnijem danu u životu njihove nove subraće po svećeništvu. Ipak, najveća radost i ponos bila je u srcima roditelja ovih mladića, koji su od ljudi najzaslužniji za dar novih svećenika, a onda i župnih zajednica koje su predanom molitvom i žrtvom pratile ih do njihovog potpunog predanja Bogu.
Svi oni su ovih dana dobili zasluženu nagradu – svaki nebeski i zemaljski blagoslov svojih mladomisnika, podijelivši veliku radost u slavlju njihovih mladih misa u rodnim župama. Doista, kao narod možemo Bogu biti zahvalni što ne ostavlja Crkvu bez novih svećenika. No, valja i dalje moliti Gospodara žetve da nove radnike pošalje u žetvu svoju.
