U utorak, 7. listopada na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice svetu misu u Međugorju je predslavio pomoćni biskup Olomouca iz Češke mons. Antonin Basler. Tema njegove homilije bio je odnos svetaca prema Blaženoj Djevici Mariji i odnos papâ prema krunici, a homiliju u cijelosti donosimo u nastavku.
Draga braćo u biskupskoj, svećeničkoj i đakonskoj službi, dragi prijatelji,
dok nam prvo čitanje skreće pažnju na molitvenu zajednicu s Djevicom Marijom, što je prekrasna inspiracija za naš današnji susret, evanđelje stavlja pred oči naše duše Majku Božju u poznatom i dubokom prizoru Navještenja.
Nije slučajno da sveti Luka dvaput spominje u svom evanđelju da je Marija čuvala Božju riječ u svom srcu i razmišljala o njoj što je prekrasan uzor za svakoga tko se zaljubio u molitvu svete krunice.
Sigurno svi znamo ono divno proročanstvo o ženi odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi kruna od 12 zvijezda iz 12. poglavlja knjige Otkrivenja svetog Ivana. Ako je to Sunce sam Krist, Riječ koja je postala tijelom upravo u utrobi Djevice Marije, onda je ta žena odjevena suncem, Riječju, Kristom upravo Marija. Onda ono što vrijedi za Mariju, vrijedi i za Crkvu; a ono što vrijedi za Crkvu, može se reći i za Mariju. Ona je najsavršenije živjela i ostvarila ono što je sveti Pavao kasnije tumačio riječima „obući se u Krista“.
Te dvije temeljne činjenice nalazimo zajedno u molitvi koju sam već spomenuo, a kojoj je posvećen mjesec listopad – molitva svete krunice.
Veliki svetac našeg vremena, sveti Ivan Pavao II., u svojoj knjizi Dar i otajstvo, opisuje svoje štovanje prema Djevici Mariji na sljedeći način: „U vrijeme kada se kristalizirao moj svećenički poziv…promijenio se na određeni način moj koncept štovanja prema Majci Božjoj. Već tada sam bio uvjeren da nas Marija vodi Kristu, ali u to vrijeme počeo sam shvaćati da nas Krist vodi i svojoj Majci.“
Majka Božja želi biti put do cilja, a taj cilj je njezin Sin. Poslušajmo još nekoliko svetaca: Sveti Bernardin Sijenski piše: „Evo tvoje majke. Tim riječima Marija je u svojoj ljubavi postala Majka ne samo svetog Ivana, nego i svih nas.“
Sveti Filip Neri kaže: „Nema boljeg načina da se dobiju od Boga milosti, nego da ih se traži preko Marije, jer njezin božanski Sin njoj ne može ništa odbiti.“
I konačno, sveti Ivan Marija Vianney, župnik Arški je propovijedao: „Da bismo bili uslišeni, samo se trebamo obratiti Mariji: ‘Majko moja’, rekao joj je Gospodin, ‘ne mogu ti ništa odbiti.’“
Također je dobro prisjetiti se izjave svetog Pija V., pape, od 7. listopada 1571. da je bitka kod Lepanta protiv Turaka dobivena zagovorom Gospe od Krunice. Taj je dan tada uspostavljen kao njezin blagdan. Za vrijeme pape Lava XIII. (posljednja četvrtina 19. stoljeća), koji je napisao 12 enciklika o krunici, uvela se praksa posvećivanja molitvi svete krunice u listopadu.
Drugi od papa, sveti Ivan XXIII. piše o krunici: „Krunica je najveličanstveniji oblik kontemplativne molitve, stvoren na način mističnog vijenca, u kojem su molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu isprepletene s razmišljanjem o najvišim otajstvima naše vjere, predstavljajući tako umu, kao u mnogim slikama, dramu utjelovljenja i otkupljenja našega Gospodina.“
Pape su izrazile veliku pohvalu krunici u mnogim enciklikama i drugim dokumentima. Sveti Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae (2002.) piše: „Povijest krunice pokazuje kako se ova molitva koristila u teškim vremenima za Crkvu, uzrokovanim širenjem hereza. Danas se suočavamo s novim izazovima. Zašto se ne bi i danas uhvatili ponovno krunice s vjerom naših prethodnika? Molitva krunice zadržava svu svoju snagu i ostaje neizostavan pastoralni alat za svakog dobrog evangelizatora.“ On, Ivan Pavao II., kako se mnogi od nas sjećaju, dodao je krunici otajstva svjetla o javnom djelovanju Isusa. Prema sv. Ivanu Pavlu, krunica je kontemplacija Kristova lica u zajednici i u školi njegove svete majke, a moljenje krunice nije ništa drugo nego kontemplacija Kristova lica s Marijom.
Benedikt XVI. rekao je o krunici: “U današnjem podijeljenom svijetu, ova molitva pomaže staviti Krista u središte, kao što je to činila Djevica, koja je unutar sebe meditirala o svemu što se govorilo o njezinom Sinu, a također i o onome što je On radio i govorio. Kada krunicu molimo ispravno, ne mehanički i površno, već duboko, onda dolaze mir i pomirenje. Ona u sebi sadrži iscjeliteljsku moć presvetog imena Isus koje se s vjerom i ljubavlju zaziva usred svake molitve Zdravo Marijo.”
Njegovim riječima dodao bih da je molitva Zdravo Marijo kao zlatni nakit u kojem je ime Isus najdragocjeniji dragulj.
I na kraju papa Franjo napisao je: “Krunica je molitva koja neprestano prati moj život; isto tako molitva jednostavnih ljudi i svetaca… to je molitva moga srca.” Od 1478. godine sve do danas može se nabrojati o krunici više od 200 papinskih dokumenata. U mnogim je ukazanjima Blažena Djevica Marija pokazala da je molitva krunice vrlo potrebna za dobrobit čovječanstva i potaknula nas da je molimo.
Poslušajmo i jednostavan pogled na ovu molitvu od Carla Caretta, velikog čovjeka molitve: „Dok sam još živio u Europi, imao sam mnogo prilika sudjelovati u živim raspravama o prikladnosti ili zastarjelosti krunice. Neki su izjavili da je to kontemplativna molitva. Ali onda mnogi ljudi imaju razloga žaliti se, da monotono ponavljanje 10 Zdravo Marija ometa njihovu kontemplaciju. Dovoljno je navijestiti otajstvo, a zatim meditirati u tišini.
Drugi kažu, da je to molitva proslave i slavljenja i stoga je potrebno razmišljati o svakoj izgovorenoj riječi. Ali to nije moguće. Tko je u stanju izmoliti 50 Zdravo Marijo, držati pažnju istim brojem podsjetnika na otajstva i uz to razmišljati o svemu što se kaže. Moram priznati, da u životu nisam izmolio niti jednu krunicu bez rastresenosti iako sam to mnogo puta pokušao. Tek sam u pustinji shvatio da oni koji vode rasprave o krunici još nisu shvatili duh ove molitve. Krunica pripada onoj vrsti molitve koja prethodi ili prati kontemplativnu molitvu Duha. Možete meditirati tijekom nje ili ne morate, možete biti više ili manje rastreseni tijekom nje, ali ako ne prođe dan, a da je ne izmolite, to je znak da ste ljudi molitve, da volite krunicu.
Krunica je poput pljuskanja valova na Božju obalu. Ponavljanje Zdravo Marijo majčina je ruka na našoj dječjoj kolijevci. To je napuštanje svih ljudskih razmišljanja o molitvi i konačno prepoznavanje naše malenosti. Naime, normalno je da je to molitva duhovne zrelosti. Međutim, ako mlada osoba ne voli moliti krunicu, nemojmo inzistirati. Za nju je korisnije čitati Sveto pismo ili moliti zahtjevniju molitvu. Ako u nekom zabačenom mjestu sretnete zadovoljnog starca ili jednostavnu ženu, koji vam kažu da vole moliti krunicu, a da ne razumiju zašto, radujte se jer u tim srcima moli sam Duh Sveti.
Krunicu nikada neće razumjeti takozvani praktični ljudi. Neće razumjeti kako je moguće tisuću puta dnevno ponavljati Bogu kojeg ne vidimo: Volim te! Međutim, čistim srcima ova je molitva vrlo razumljiva, blaženstvo im jamči život kraljevstva.
Toliko o Carlu Carettu, jednom od velikih sljedbenika Charlesa Foucaulta. Vjerujem da većina od nas također poznaje da postoji takozvana živa krunica: kada se okupi 20 ljudi i svaki od njih svaki dan (u razdoblju od mjesec dana) mole deseticu koju su dobili. Tako ova grupa od dvadeset ljudi svakodnevno sudjeluje u razmatranju svih 20 otajstava svete krunice.
Zajednica žive krunice osnovana je u Francuskoj zahvaljujući Paule Marie Jaricot koja je radila među radnicama u gradu Saint Valliereu početkom 19. stoljeća. Nastojala je da žene koje neumorno rade mole barem jednu deseticu svaki dan i da tako stvore molitvenu zajednicu sa živom krunicom. Od 1831. godine živa krunica počela se širiti po cijelom svijetu.
Neka i mi s novim žarom uzimamo u ruke svetu krunicu, slijedeći tako našu nebesku Majku u njezinom nastojanju da svu braću i sestre svoga Sina dovede u nebo. Amen.
