Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, danas, 27. lipnja u 19 sati, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić predvodio je misno slavlje u na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju, uz čin Posvete hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu. Homiliju fra Zvonimir Pavičića prenosimo u cijelosti.
Danas proslavljamo svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Kada govorimo o srcu u biblijskome smislu, odmah nam je jasno kako srce označava središte osobe. Ne mozak, glava ili um, nego upravo srce. Ono je središte osobe. Njegovo najdublje blago i otajstvo samo Bogu dokučivo. A mi slavimo Srce Isusovo. Središte njegove osobe. Onoga što on jest. I u razmatranju toga preuzvišenoga otajstva čovjek osjeti da se u tome središtu nalazi samo i jedino – ljubav – jer Bog je sama ljubav i sve što jest i što čini jest čista ljubav.
Isusovo Srce stoga predstavlja za nas ljude ljubav kojom nas Bog ljubi. Isus kao Sin neodvojiv je od svojega Oca i od Duha Svetoga, a upravo ih povezuje savršeno prožimanje u ljubavi. To jednostavno zaključuje sveti Ivan svojom definicijom: Bog je ljubav.
Bog je ljubav i tu nam je ljubav objavio i iskazao upravo u svome Sinu Isusu. Sve što je Isus učinio, učinio je iz ljubavi svojega presvetoga Srca, iz središta svojega bića, iz ljubavi koja je pokretač svega stvorenoga i time svakoga našega srca. Ljubav u kojoj sve postoji. Ljubav koja je toliko neizmjerna da u nju može stati čitav svijet. Ljubav koja nadilazi granice čovjekova uma i granice čovjekova srca. Nadilazi, ali ne ostavlja i ne odlazi, nego dopušta da se čovjek kupa u moru te ljubavi! Ta ga ljubav osvježava kao kad se čovjek na ovim velikim vrućinama ubaci u svježe more i osjeti kako mu stvara ugodu. Božja ljubav je more osvježenja za svakoga kršćanina. Božja ljubav skrivena u Isusovu srcu i otkrivena u njegovim riječima i djelima, u činima ljubavi prema svakome stvorenju. O, kako je velika Božja ljubav za sve nas! Kako je veliko, milo, drago i blago Isusovo srce koje nikoga ne prezire, nego za svakoga ima mjesta!
Upravo nam o tome govori i ulazna pjesma današnje svetkovine: „Misli su srca njegova od koljena do koljena, da im od smrti život spasi, da ih nahrani u danima gladi.“ (Ps 33)
To su misli Srca Isusova. Srca čija se ljubav proteže kroz sve generacije i nema čovjeka kojemu ne nudi okrjepu u sadašnjem trenutku i spasenje u vječnosti, kako nam to lijepo opisuje psalam 23. kojega smo pjevali: Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam!
Dok je Gospodin sa mnom, nemam se čega bojati!
Upravo u tom psalmu otkrivamo u slikama onu duhovnu hranu kojom nas Bog hrani u danima naše gladi – a gladujemo za njim sve dok živimo. Na vrutke me tihane vodi i kupa u vodi krštenja te privodi vječnome spasenju. Trpezu preda mnom prostireš, stol euharistije u kojem nas hrani svojim tijelom i krvlju. Uljem mi glavu mažeš, krizmom spasenja, kojem nas sebi pritjelovljuje da budemo potpuno njegovi – opečaćeni i obilježeni da pripadamo Kristu, našem Spasitelju. Možemo dakle, braćo i sestre, u slikama vidjeti ova tri sakramenta uvoda u kršćanstvo, uvoda u život s Kristom, u životu u kojem ni u čem ne oskudijevamo.
To su misli Srca njegova. Misli za naše spasenje. Zato su današnja čitanja usmjerena upravo toj brizi dobroga pastira koji ne napušta svoje stado, nego ga čuva i hrani. Za njega nema izgubljena čovjeka. Njegovo Srce ne može nego ljubiti i samo ljubiti. Zato nas Crkva poziva da upoznamo misli Srca njegova – misli koje su sama ljubav – i da se prepustimo toj ljubavi da i nas vodi u ljubavi prema drugima. Upravo o toj ljubavi Srca Isusova govorio je neumorno naš veliki kardinal blaženi Alojzije Stepinac:
»Ima i danas mnogo Magdalena u svijetu, Magdalena grešnica. Ako dođu k ovom Presvetom Srcu, od njih će postati Magdalene svetice. (…) Ima i danas mnogo djevojaka mrtvih kao i Jairova kćerka, ako ne baš tijelom, a ono dušom. Ali ako dođu k ovom Presvetom Srcu, začut će i one glas: ‘Djevojko, ja ti govorim, ustani!’ Ima i danas mnogo mladića, mrtvih dušom, kao što je bio tijelom onaj iz Naina. Ali, ako dođu k ovom Presvetom Srcu, začut će brzo glas: ‘Mladiću, velim ti, ustani.’ (…) Ima i danas mnogo razbojnika na svijetu, možda gorih od onoga na križu. Ali ako se približe ovom Presvetom Srcu s onakvim kajanjem, mogu biti sigurni da će i oni začuti u času smrti glas: ‘još danas bit ćeš sa mnom u raju’.«
A u jednoj drugoj svojoj propovijedi opominje svoje vjernike i poziva ih da se posvete Srcu Isusovu, jedinoj pravoj utjesi i smislu čovjekova života:
»Čovjek bi morao gotovo proplakati od žalosti kad vidi kako pojedinci traže svoju utjehu po plesovima, kinematografima, kazalištima, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Čovjek bi morao gotovo proplakati od žalosti kad vidi kako mnogi pojedinci traže svoju utjehu po kojekakvim prljavim romanima ili spisima jednog Nietzschea, Voltairea, Zole, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Čovjek bi morao gotovo proplakati kad vidi kako pojedini ljudi traže svoju utjehu u putenim užitcima, lovu za bogatstvom, častima, a Isus Krist i njegovo Presveto Srce kao da i ne postoje za njih. Za sve ove i njima slične vrijedi ona riječ Gospodina Isusa Krista: ‘Teško vama, bogati! Vi već imate svoju utjehu. A ta utjeha zna li kako svršava?’ Kaže nam malo dalje Isus: ‘Vi ćete tugovati i plakati.’ Molimo se Presvetom Srcu Isusovu da nam se smiluje i otvori oči, da upoznamo kako nema utjehe bez njega i izvan njega.«
O tome, braćo i sestre, govori i prispodoba današnjeg evanđeoskog ulomka o izgubljenoj i nađenoj ovci. Dobri pastir napušta stado, traga za izgubljenom i vraća ju u stado. I tu ne staje prispodoba nego nalazi svoj vrhunac u rečenici: „Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“
Radost zbog obraćena grješnika radost je Srca Božjega, plod je ljubavi koja uvijek traga i koja se nikada ne umara. Ljubav kojoj i mi trebamo težiti. I ne misliti da samo mi posjedujemo tu radost i imamo pravo na nju. Ta radost se treba širi koliko je široko Isusovo srce, a nema mu mjere! Ta radost treba zahvatiti sve kršćane. Iako danas mnogi govore o prekidanju odnosa s onima koji su zastranili, koji su se izgubili, želeći tako stvoriti nekakav savršeni svoj svijet spašenika – Božja ljubav, ljubav Srca Isusova nadilazi takve prizemne misli. Ona ne zna odbacivati! Pa ni one koji nju odbacuju. Ona zna samo prihvaćati, tragati, ljubiti, nadati se!
Misli su Srca njegova da se svi ljudi spase. I naše misli trebaju biti kao njegove misli: pune ljubavi, pune poziva na obraćenje i stoga pune radosti. Tko nema radosti, duhovno je mrtav. Tko s prezirom gleda grješnika, daleko je od Srca Isusova.
Neka nas stoga zahvati ljubav njegova Srca. Recimo s apostolima: Gospodine, svi te traže! Svi te traže, iako ne znaju da traže tebe, iako se gube u tome tragaju, ali svi te traže jer te svi trebaju! Svi te trebaju, svi su žedni tvoje ljubavi, svi su željni istinske radosti zbog spašenosti. Daruj nam, Gospodine, u našim srcima osjetiti samo djeličak te nebeske radosti. I neka ona rasprši sve tame, tjeskobe i strahove, sve neistine i putove koji nisu tvoji. Neka u ovoj euharistiji i naša srca gore zbog prisutnosti u njoj tvoga svetoga Srca u njoj!
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome! Amen!
