Danas sam primila karmelski škapular, ali moram priznati da o njemu ranije nisam gotovo ništa znala. Nisam bila svjesna duhovnih obveza i važnosti tog čina, pa me sada, nakon što sam počela više čitati o tome, pomalo brine je li moje primanje bilo ispravno, jer se dogodilo više iz trenutka i iz neznanja, nego iz stvarno promišljenog osobnog izbora.
Zato bih Vas lijepo molila za pojašnjenje sljedećega:
- Je li grijeh to što sam škapular primila bez prethodne pripreme i razumijevanja?
- Koji su uvjeti da primanje škapulara bude ispravno?
- Što se konkretno očekuje od vjernika nakon primanja škapulara?
- Mora li se škapular nositi doslovno 24 sata dnevno, uključujući kupanje, plivanje i situacije kada ga je teško nositi?
- Ako ga se povremeno mora skinuti iz praktičnih ili higijenskih razloga, je li to problem?
- Je li dopušteno trajno ga skinuti ako osoba osjeti da ipak nije spremna u ovom trenutku to živjeti na ispravan način?
- Ako bih ga trajno skinula, je li to grijeh i trebam li se ispovjediti iako sam već bila na ispovijedi danas?
- Može li se umjesto platnenog škapulara nositi medaljica? Mora li biti oko vrata ili se može nositi na ruci, u džepu, u torbi, na privjesku od ključeva ili u autu?
- Rekli su mi da nije toliko teško nositi medalju, koliko je teško živjeti načinom života i predanja koje škapular simbolizira. Što ako nosim škapular ili medalju, a osjećam da ne živim savršeno ili da nisam dovoljno spremna? Dovodi li to osobu u neku duhovnu obvezu koju može “neispravno” ispunjavati?
Želim ispravno razumjeti ovu pobožnost, da je živim u miru i slobodi, a ne iz straha da sam nešto pogrešno učinila. Molim Vas za savjet što mi je činiti i kako najbolje pristupiti ovoj odluci”, mnoštvo je pitanja naše slušateljice koja je poslala za emisiju ‘Pitajte svećenika’, a odgovarao je fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova te bolnički kapelan u KB Dubrava.
U ovoj emisiji već smo ranije govorili o karmelskom škapularu pa se fra Renato nije bavio samim njegovim značenjem, a na početku je naglasio kako nije karmelićanin nego fratar pa je rekao ”kako se cijela problematika u kojoj se našla naša slušateljica sadržana na samom početku njezinog upita u kojem priznaje kako je primila karmelski škapular, iako o njemu nije znala gotovo ništa te kako nije bila svjesna duhovnih obaveza koje proizlaze iz njegova primanja”.
Slušateljici je preporučio i da posjeti web stranice karmelićana, gdje se između ostaloga jasno donose savjeti ili upute koje je potrebno prije samog primanja škapulara. Između ostaloga donose kako je potrebno:
- shvatiti pravo značenje karmelskog škapulara
- dobro promisliti
- čvrsto odlučiti nositi škapular vjerno i pobožno do kraja života
- izmoliti svakog dana neku molitvu na čast Blaženoj Djevici Mariji
- pripremiti se u molitvi – izmoliti devetnicu, trodnevnicu ili se pripremiti nekim odricanjem.
”Iz ovih je savjeta sasvim očito i nedvosmisleno jasno što je to od ključne važnosti oko primanja škapulara, ali i kod bilo kakvih drugih zavjeta. Ključno je shvatiti značenje i smisao škapulara i dobro promisliti hoću li cijeloga života moći ispuniti obvezu njegova cjeloživotnog nošenja. Karmelićani na tom tragu lijepo savjetuju kako je dobro i kroz molitvu dobro se pripremiti. Potiču vjernike koji žele nositi škapular da izmole ili neku trodnevnicu ili devetnicu prije samog primanja kako bi se ovim dalo na važnosti na ozbiljnosti njegova nošenja.
Našoj slušateljici savjetujem kako ne treba očajavati u trenutnoj situaciji. Vjerujem kako se situacija može popraviti i izvući iz nje maksimum. Kako sam fratar, a ne karmelićanin i kako nisam u potpunosti upoznat sa svim pravnim aspektima nošenja škapulara, iskreno savjetujem našoj slušateljici da se obrati nekome od karmelićana ili karmelićanki kako bi mogla vidjeti što se to može učiniti u datoj situaciji”, kazao ej fra Renato, savjetujući na kraju svima da ”ne žurimo sa svojim zavjetima i da ih nikada ne dajemo iz ishitrenosti, nego da ozbiljno proučimo i vidimo koje se obveze proizlaze iz nekog zavjeta kako bismo u punini i u slobodi moglo živjeti ono što smo obećali”.
”Zavjet je lako dati, ali ga nije uvijek lako živjeti”, zaključio je fra Renato, a cijeli njegov odgovor poslušajte u audiozapisu.
Ako i vi imate neka pitanja, dvojbe i nejasnoće iz područja vjere, duhovnosti… javite nam se porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
