U Međugorju je organiziran molitveni doček građanske nove godine, a vrhunac je bila sveta misa koju je na ovaj blagdan Marije Bogorodice predslavio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, današnjom svetkovinom zatvaramo Božićnu osminu. Crkva ne slavi Novu godinu na način na koji ju svijet slavi. To možemo vidjeti po ovim izvanjskim stvarima, po silnoj pucnjavi u čitavom svijetu, a nas Crkva poziva u onu tihu noć, tihu noć Betlehema razmatrati još jedanput otajstvo utjelovljenja.
Nama na početku godine stoji Marija Bogorodica, ona svetkovina koja zatvara uži krug proslave Kristova rođenja. Ovih smo osam dana proslavljali rođenje našega Gospodina u tijelu od Djevice Marije, a danas smo pozvani promišljati o Marijinu bogomajčinstvu.
Što znači to da je Marija Bogorodica? Ona je začela snagom Duha Svetoga. Nije začela po snazi ljudskoj, po ljudskom sjemenu, nego je osjenjena Silom odozgor, s nebesa. „Zato će to čedo i biti sveto – Sin Božji.“ Tako joj je anđeo Gabrijel objasnio kad je i sama stajala pred tim otajstvom. Ni Marija nije odmah sve razumjela, ali je vjerovala na Božju riječ. Potpuno je vjerovala. I tako je postala ona koja prednjači u vjeri. Crkveni oci kažu kako je Marija Boga rodila prvo u svome srcu, povjerovavši anđelovim riječima, a zatim ga je začela i rodila u tijelu. Tako je prvo bila učenica Božja, a zatim i Majka Božja.
Marija Bogorodica nam je stoga putokaz vjere. Ona nam svojim primjerom pokazuje da uvijek trebamo vjerovati Gospodinu, bez obzira ako nam se nekada njegov put čini težak i nemoguć. U današnjem evanđeoskom ulomku opet slušamo o onim događajima u Betlehemu kada su pastiri pronašli novorođenče, Mariju i Josipa. O svim tim događajima, Marija je razmišljala, kako kaže evanđelist Luka: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“
Marija nije obična žena. Ona je uzor svim ženama. Blagoslovljena među ženama. Marija nije obična učenica. Ona je uzor svim Kristovim učenicima. Kao uzor potiče i nas da pohranjujemo ove događaje spasenja u svome srcu i da razmišljamo o njima. Jer u srcu se rađa vjera. A vjera traži promišljanje – to prebiranje u srcu – kako bi se srce potpuno podredilo Božjoj volji i kako bi je u svemu prihvatilo.
Postavlja se pitanje što znači to prebiranje u srcu i kako mi u tome danas možemo nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju? Marija je rodila Krista – Riječ je tijelom postala. Tu Riječ imamo zapisanu u evanđeljima. Potrebno je stoga uzeti Sveto pismo u ruke, naročito evanđelja, čitati ih, o njima razmišljati, prebirati te riječi i događaje u svome srcu. Tako ćemo moći i mi u svome srcu, očima vjere, promatrati novorođenog Isusa u jaslama, pratiti njegovo odrastanje, propovijedanje i djelo otkupljenja. Marija je veoma tiha osoba u evanđeljima, jedva imamo nekoliko njezinih rečenica. Ali je osoba koja u tišini moli, razmatra i prihvaća Božju volju.
Marija je sva bila u Bogu. Imala je Boga u svome srcu, imala ga je u svome tijelu, a sada živi u njegovoj božanskoj snazi na nebesima. Sva je uronjena u Boga i zato nam je tako bliska. I mi ćemo dakle biti bliži ljudima što budemo bliže Bogu. Vjera nas ne može izolirati od drugih u neki naš posebni svijet. Dapače, vjera nas otvara za svijet, za druge, da svima posvjedočimo radost života s Bogom!
Stoga učimo, braćo i sestre, od Marije, kako vjerovati, kako prebirati Božju riječ u svome srcu, i kako čitav svoj život posvetiti Bogu. Neka naše novogodišnje odluke budu: krunica, post, Sveto pismo, ispovijed i euharistija. I neka nas na početku ove nove godine, po zagovoru Kraljice Mira, Bog obraduje svakim blagoslovom!
