U nekim dijelovima Crkve o slavlju sakramenta svete krizme kandidati uzimaju posebno krizmano ime. Na taj način oni sami potvrđuju svoj kršćanski identitet koji im je redovito kao djeci darovan u krštenju, ali i biraju sebi sveca zaštitnika, sveca ili sveticu s kojima se na osobit način osjećaju povezanima. Služeći hrvatske iseljenike u Americi, nerijetko se dogodi da djeca i mladi za svoje krizmano ime uzmu ime Alojzije po blaženog kardinalu Stepincu, ili Nikola po svetom Nikoli Taveliću, ili neko od imena svetaca koji su osobito čašćeni u našem narodu. Međutim, među američkom djecom postoje neki drugačiji trendovi.
Prije nekoliko godina primijetio sam da mnogo mladih djevojaka za svoju zaštitnicu uzima svetu Dimfnu, sveticu kojoj su osobito pobožni oni koji mole za duševno zdravlje. O tom fenomenu govorio je u SAD-u ovih dana i poznati katolički evangelizator biskup Robert Barron. Naime, svi se stručnjaci slažu da se u ovom trenutku naše društvo, a osobito naša djeca i mladi, nalaze u jednoj dubokoj mentalnoj krizi. Neki idu tako daleko da govore i o pandemiji mentalnih poteškoća i oboljenja. Sve češće se tako svjedoči o mračnim pa i najgorim scenarijima u životima mnogih mladih ljudi. Uzroci tome su različiti: od sloma obiteljskog života, preko utjecaja društvenih mreža, vršnjačkog nasilja do zlostavljanja svake vrste. Jedno je pak zajedničko svim slučajevima: djeca i mladi redovito ne prime potrebitu pomoć na vrijeme niti na ispravan način.
Svaka duševna poteškoća je teška. Težom je osobito čini stigma koja se u društvu – pa i u Crkvi – prečesto nalijepi na našu braću i sestre koji imaju poteškoća duševne naravi. O tim se poteškoćama često šuti. Obitelji to kriju, prijatelji nijemo zanemaruju, a Crkva – nespremna uhvatiti se u koštac s problemom – čeka nekoga drugoga da riješi situaciju i pomogne potrebitoj osobi. S druge strane, vrijeme nam često ne ide u prilog i kada se reagira često bude prekasno.
Ja nisam nikakav stručnjak po pitanju mentalnoga zdravlja, ne pretvaram se da poznajem svaku pojedinost i ne umišljam si da mogu uvelike sam pomoći bilo kome, ali vjerujem da Bog živo djeluje u životima onih koji su ga potrebni. Bog to osobito čini kroz liječnike i terapeute, ljude koji su osposobljeni prepoznati što je osobi s mentalnim poteškoćama potrebno i znaju ispravno djelovati. Ovi redci neka budu podsjetnik svima koji se muče s bilo kakvom vrstom duševnih poteškoća. Neka vas podsjete da niste sami. Bog vas ljubi. Crkva vas ljubi. Vašoj poteškoći ima lijeka. Ukoliko vam je pomoć potrebna, potražite je. Nemojte se sramiti, nemojte se osvrtati na nepotrebne poglede i komentare, nemojte čuvati lažne obzire, a štetiti vlastitom životu.
Krist nam je ostavio veliku zadaću i veličanstvenu misiju. On kaže: „Ljubite svoje neprijatelje!“ (Lk 6,27) Ponekad mi se čini da je nama vjernicima važno čuti i onu drugu Isusovu poruku koju često zanemarimo u našim svakodnevnim međuljudskim odnosima, a ona glasi: „Ljubi bližnjega svoga!“ (Mt 22,39) U ovom vremenu duhovnih i duševnih kriza kroz koje prolaze mnoga naša braća i sestre naša ljubav, toplina, neposrednost i naša blizina može spasiti brata i sestru u potrebi. Ljubimo zato svakoga čovjeka, a osobito one među nama koji su najkrhkiji. Netko je jednom rekao: „Prema svakome se odnosi kao prema ranjenom djetetu, jer u većini slučajeva to je istina za svakoga od nas.“
Svima onima koji se bore s duševnim poteškoćama, lakšima ili težima, neka pomogne zagovor Kraljice Mira i svete Dimfne!
fra Antonio Musa
