Apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua predvodio je zahvalno euharistijsko slavlje u Zagrebačkoj katedrali u srijedu 11. veljače, na spomendan Gospe Lurdske, prigodom završetka svoje službe u Hrvatskoj. Koncelebrirali su zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, okupljeni nad/biskupi, redovnički provincijali i svećenici. Misnom slavlju, uz redovnike, redovnice, bogoslove i vjernike, prisustvovali su i članovi diplomatskog zbora.
Na početku misnog slavlja nuncija i sve okupljene pozdravio je nadbiskup Kutleša, istaknuvši kako su naša srca “danas na poseban način usmjerena prema Mariji Majci Božjoj Lurdskoj, koja se u skrovitosti i jednostavnosti pokazala kao Majka blizine.” Kazao je kako Marija upućuje “na obraćenje, molitvu i povjerenje u Boga. Bolesnima i nemoćnima ne predstavlja se kao čudotvorka, nego kao Majka koja ne napušta svoju djecu, koja sluša i vodi Kristu, jedinom Liječniku duše i tijela. Nije stoga slučajno da je upravo ovaj dan izabran za zahvalno euharistijsko slavlje povodom završetka službe apostolskoga nuncija u RH mons. Giorgia Lingue. Blažena Djevica Marija Lurdska Crkvu uči kako se ljubi bezuvjetno i služi nesebično, što je u temelju poziva svakog apostolskog predstavnika u nekoj zemlji.”
“Sveti Otac Lav XIV. povjerio je nadbiskupu Lingui zahtjevnu i osjetljivu zadaću apostolskoga nuncija u Izraelu te apostolskoga delegata u Jeruzalemu i Palestini, u zemlji koja je kolijevka naše vjere, mjesto Kristova otajstva, ali i prostor trajnih napetosti, rana i traženja mira. Upravo ondje, gdje se povijest spasenja dodiruje s dramom suvremenoga svijeta, Crkva je pozvana biti znak nade i pomirenja. Neka ova sveta misa, prožeta molitvom Majci Božjoj Lurdskoj, bude trenutak u kojemu ćemo Bogu povjeriti put Crkve u Hrvatskoj, službu Petrova nasljednika, novu misiju našega apostolskoga nuncija, ali i sve one koji danas nose križ bolesti, starosti i osamljenosti. U Marijinoj školi učimo kako stajati uz križ i kako u križu prepoznati nadu”, naglasio je nadbiskup Kutleša.
Na početku homilije nuncij Lingua istaknuo je kako današnja liturgijska čitanja govore o mudrosti i čistoći srca. “U Bibliji su um i srce uvijek međusobno povezani i nadopunjuju se. Ljubiti Boga svim srcem i svim umom, kao i svom snagom, prva je zapovijed. Ne posjeduje mudrost uma onaj tko nema čisto srce.” Dodao je kako je osoba čista srca ona “koja traži istinu, koja ozbiljno istražuje i ne zadovoljava se onime što je čula od drugih.”
Nuncij je kazao kako papa Lav XIV. u Poruci za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika “poziva da srcem gledamo one koji trpe: to ne znači samo vidjeti, nego se i uključiti, kako bi iz nas izašlo dobro koje nosimo u sebi. Suosjećanje nije neodređen ili prolazan osjećaj, već ljubav koja preuzima bol bližnjega.”
“Kao što znate, spremam se napustiti Hrvatsku. Odlazim u Zemlju koja je svima nama draga, a nazivamo je „Svetom“ jer su je posvetili ljudi poput Salomona, patrijarsi svojom nepokolebljivom vjerom, proroci svojom mudrom dalekovidnošću i, iznad svega, sam Sin Božji – koji se ondje rodio, propovijedao, umro i uskrsnuo – njegova Presveta Majka i njegovi prvi učenici”, rekao je nadbiskup Lingua i nastavio: “Nakon više od šest godina službe u ovoj zemlji, vrijeme je za svođenje računa, vrijeme je da pogledam u vlastito srce i vidim što je u njemu ostalo. Nalazim veliku zahvalnost. Naučio sam mnogo od vas, od ove Crkve, od ovoga naroda; iz njegovih rana, iz njegovih trauma, ali i iz njegove vjernosti, njegove vitalnosti, njegove plemenitosti.”
Uputio je zahvalu kolegama iz diplomatskoga zbora; biskupima koji su, uz diplomate, bili njegovi prvi suradnici; čelnicima drugih kršćanskih denominacija i drugih religija, civilnim, nacionalnim i mjesnim vlastima te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. “Posvuda sam uvijek nailazio na otvorena vrata i otvorena srca, na razumijevanje i na iskrenu želju za suradnjom”, poručio je nuncij.
“Dopustite mi, ipak, da na ovaj dan uputim posebnu zahvalu bolesnicima i onima koji nose teret različitih oblika invaliditeta. Zahvaljujem onima koji su svoje žrtve prikazivali, sjedinjujući ih s Kristovom žrtvom, za mene, za Crkvu, za Svetoga Oca. Možda toga nismo svjesni, ali uvjeren sam da upravo oni, više od svih, na otajstven način rade za dobro Crkve i, rekao bih, za zdravlje svijeta. Oni su ti koji nas uče gledati iz druge perspektive: ne iz prolazne moći naših ispraznosti, nego iz ponizne svijesti o vlastitim ograničenjima, podsjećajući nas da je samo Jedan Svemogući! Dragi bolesnici i osobe s invaliditetom, vi koji ste ovdje nazočni ili me slušate putem radija i televizije: upravo je vaša žrtva, prikazana čista srca, najdragocjenije blago koje Crkva posjeduje. Ne zaboravite da nas je Krist spasio na Kalvariji, žrtvujući svoj život iz ljubavi prema nama, a ne na Taboru, gdje se očitovao u slavi (i gdje su učenici željeli ostati!)”, naglasio je mons. Lingua.
Zahvalio je sestrama klauzurnim redovnicama koje su “prinosom svojega života i svojim molitvama dale golem doprinos mojem poslanju.” Posebnu zahvalu uputio je i “onima kojima sam se divio i koje sam, koliko sam mogao, nastojao podupirati u vršenju mnogih djela ljubavi – dragulja koji krase Crkvu u Hrvata. Mislim na dragocjeni rad Caritasa, na pučke kuhinje za siromašne, na brojne redovničke i laičke zajednice koje prihvaćaju najranjivije, na mnoge udruge koje se posvećuju marginaliziranima, osobama s invaliditetom, osamljenim starijim osobama ili mladima koji su zalutali, trudnicama, napose onima koje nemaju hrabrosti ili snage suočiti se s trudnoćom. U svakom sam od tih djela susreo brojne osobe koje znaju gledati sa suosjećanjem, koje se znaju zaustaviti i ne proći mimo, koje vide očima srca.”
Nuncij Lingua obratio se i onima “koji u srcu još uvijek nose traume rata, dramu braće i susjeda koji su odjednom postali neprijatelji, gubitak voljenih osoba i odsutnost onih koji su nestali bez traga, kao i teškoću istinskoga pomirenja. Molim i zazivam Duha Svetoga da svima udijeli snagu opraštanja, jer neće biti mira bez pravde, niti pravde bez oprosta, kako je govorio sveti Ivan Pavao II.”
Zahvalio je i sredstvima društvenoga priopćavanja “koja daju važan doprinos: onima koja prate bolesne i tješe ožalošćene, koja nastoje stvoriti novi mentalitet, kulturu susreta, utemeljenu na poštovanju drugoga i na pomirenju. Premda ne vladam dobro vašim lijepim jezikom, upoznao sam mnoga od njih: blogove, internetske stranice, desetke župnih i biskupijskih glasila, kao i izdanja raznih redovničkih zajednica i pokreta apostolata. Mnoga su od njih istinska sredstva za izgradnju mostova blizine te za nadilaženje nepovjerenja i podjela koje toliko štete našim društvima”, kazao je nuncij istaknuvši Hrvatski katolički radio, Laudato TV i Radio Mariju.
Mons. Lingua istaknuo je i kako “ne možemo zanijekati da i u Crkvi u Hrvatskoj postoje rane koje, unatoč želji i već učinjenim velikim koracima naprijed, još nisu dovoljno zacijelile. Riječ je o žrtvama različitih oblika zlostavljanja koje, ako ne budemo pažljivi, mogu postati i žrtvama ravnodušnosti. Nedavno utemeljeni Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koji pruža podršku biskupijskim uredima, pravi je blagoslov u tom smislu. Gledati srcem znači staviti u središte najmanje. Posljednji trebaju biti prvi, ne samo u vječnosti, kada ćemo primiti konačnu nagradu za ono što smo učinili ovdje na zemlji, nego već sada, jer – kako svakodnevno molimo u „Očenašu“ – želimo vršiti volju Božju, kako na nebu tako i na zemlji!”
Na kraju homilije nuncij se prisjetio svoje prve propovijedi u Zagrebačkoj katedrali: “U svojoj sam prvoj propovijedi u ovoj katedrali rekao kako sam u dubini srca osjetio kako mi Blaženik govori da se ne brinem toliko o njegovoj, koliko o svojoj vlastitoj svetosti. Ta mi se misao često vraćala, nedvojbeno više kao prijekor nego kao kompliment. Nakon što sam obišao Hrvatsku uzduž i poprijeko, bolje razumijem tko je Stepinac bio ovome narodu i koliko je toga učinio. Također sam shvatio da briga za vlastitu svetost ne isključuje priznavanje njegove svetosti i nastojanje da ona bude priznata. Ipak, sve sam više uvjeren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Kanonizacija, naime, nije svojevrsna „liga prvaka“ u kojoj pobjeda moje momčadi podrazumijeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobjednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, zaključio je nuncij Lingua i poručio okupljenima: “Čekam vas u Jeruzalemu!”
Nadbiskup Kutleša na završetku mise uputio je zahvalu nunciju Lingui uime svih hrvatskih biskupa i uime Božjeg naroda. “Kao apostolski nuncij bili ste vidljivi i vjerodostojni znak blizine Rimskoga Prvosvećenika Crkvi u Hrvatskoj. U vremenu koje nije bilo lišeno izazova, znali ste biti most povjerenja, razboritosti i dijaloga između mjesnih Crkava i Svete Stolice. Vaša kanonska utemeljenost, diplomatska jasnoća i odmjerenost u prosudbama pridonosile su stabilnosti crkvenoga života, ali uvijek u službi višega cilja: dobra Crkve i spasenja duša.”
Istaknuo je nuncijevu pastoralnu dimenziju kazavši: “Niste ostali samo u okvirima protokola i službenih susreta, nego ste pohodili naše biskupije, župe, samostane i svetišta rado se susrećući s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima. Znali ste slušati, dijeliti radosti i nositi poteškoće s onima kojima ste bili poslani. Time ste pokazali da diplomatska služba Svete Stolice, kada je prožeta evanđeljem, uvijek ostaje pastirska služba – služba blizine, razumijevanja i ohrabrenja.”
“S osobitim poštovanjem zahvaljujemo i na Vašemu trudu da upoznate i govorite hrvatski jezik. Time ste nadilazili puku formalnost i pokazali istinsko poštovanje prema narodu, njegovoj kulturi, povijesti i crkvenoj tradiciji. Govoreći hrvatskim jezikom, govorili ste i jezikom srca potvrđujući da se evanđelje uvijek utjelovljuje u konkretnu povijest i u stvarni život naroda”, poručio je nadbiskup Kutleša.
“Neka Vas na Vašem daljnjem putu prate naše molitve, iskreno poštovanje i trajna zahvalnost. Neka Vas Gospodin obilno blagoslovi; neka Vas Majka Božja od Kamenitih vrata i blaženi Alojzije Stepinac brižno čuvaju, a mir Kristov neka bude Vaša snaga i pratnja na svim putovima koje ćete, u službi Crkve, hoditi”, zaključio je mons. Kutleša i predao nunciju darove: mitru s marijanskim simbolima, prsten, pektoralni križ s lancem. “Pektoralni križ s hrvatskim pleterom, koji Vam darujemo, nosi u sebi duboku simboliku: pleter, starokršćanski i starohrvatski znak isprepletenih linija, govori o povezanosti, postojanosti i vjernosti kroz stoljeća. Kao što su niti pletera nerazdvojivo povezane, tako je i Vaša služba u Hrvatskoj bila utkana u život ove mjesne Crkve. Neka Vas taj križ podsjeća da ste ovdje, među našim narodom, nosili Kristov križ u zajedništvu s nama te da će dio Vašega pastirskog srca zauvijek ostati isprepleten s Crkvom u Hrvatskoj.”
Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju predvodio je Zbor bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem maestra Dražena Kurilovčana i uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.
Tekst i foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
