U franjevačkom samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu u utorak 7. veljače slavljena je spomen misa u povodu 78. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i druge žrtve rata, izvijestio je portal Fra3.net.
Misu u samostanskoj crkvi predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić u koncelebraciji osamnaest svećenika. U homiliji biskup Palić razlažući otajstvo stvaranja čovjeka kakvu donosi Knjiga postanka i tumačeći riječ Božju istaknuo je da: „Čovjeka Bog stvara na svoju sliku. Čovjek je Božja slika. Nismo stvoreni da budemo Božji dvojnici. Ono što hebrejski tekst želi reći je da Bog stvara muškarca i ženu prema svojoj zamisli, da smo mi nešto vrlo posebno, da smo Božji i tako postajemo svojevrsna Božja slika. Stvoritelj se susreće sa svojim stvorenjima licem u lice i izravno im daje prvu naredbu: Ljudi trebaju obrađivati zemlju i čuvati je. Oni bi se trebali razmnožavati i osigurati daljnje postojanje stvorenoga. U ovom jednostavnom opisu daje se odgovor na jedno od najvećih pitanja čovječanstva: ‘Zašto živimo?’ Čovjek je pozvan na odgovornost. ‘Odgovornost’, ovaj pojam pokazuje da naše ponašanje treba shvatiti i kao odgovor na Božje stvaranje. Kao Božja stvorenja, mi nismo marionete. Nemamo daljinski upravljač, ali smo odgovorni za svoje postupke i propuste.“
Nadalje, ističući smisao i razlog spomena i molitve za pobijene franjevce i druge nedužne žrtve rata, biskup Palić rekao je: „Danas smo ovdje okupljeni kako bismo se spomenuli tragičnoga događaja, koji je posljedica čovjekove želje izgraditi svijet i budućnost bez Boga. Kad čovjek počne graditi svijet i budućnost bez Boga, veoma se lako i brzo okrene protiv Božjega stvorenja, čovjeka. Sveti papa Ivan Pavao II. je tijekom svoga pontifikata često upozoravao na strašne posljedice triju velikih ideologija: fašizma, nacizma i komunizma. Sve su te tri ideologije htjele izgraditi svijet bez Boga. Kako, inače, razumjeti rasne zakone, holokaust, mržnju, ubojstva drugačijih, bez suđenja i prava na obranu? Radi istine i jasnije spoznaje treba reći da je prva značajna osuda fašizma došla od pape Pija XI., koji je u svojoj enciklici Non abbiamo bisogno iz 1931. osudio talijanski fašizam, a 1937. u enciklici Mit brennender Sorge nacionalsocijalizam i rasne teorije. Iste je godine Pio XI. u enciklici Divini Redemptoris osudio i komunizam. Hrvati su se u svojoj povijesti suočili s ovim ideologijama i, nažalost, osjetili negativne posljedice. Katolički svećenici, redovnici i redovnice i brojni vjernici laici svojim su životom posvjedočili pripadnost Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi. Bilanca komunizma se stvarno utvrdila tek otvaranjem raznih arhiva u istočnom dijelu Europe i svijeta: između 80 i 100 milijuna mrtvih.“ Tumačeći evanđeoski tekst o Isusovom pozivu učenicima da budu sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5, 13-16), biskup Palić je kazao: „Ove Isusove riječi s govora na gori odjekuju i danas i to u prvom redu nama kršćanima. Okus soli ovoj našoj bljutavoj današnjici daju toliki svijetli primjeri iz naše prošlosti, koji nam svjetlom svoga životnog primjera jasno pokazuju put u budućnost. Ovih 66 redovnika Hercegovačke franjevačke provincije, ali i svi oni koji su svojim životom posvjedočili pripadnost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, kao i svi oni koji danas to čine, potiču nas ne samo da im se divimo, nego i da ih nasljedujemo.
Siguran put u budućnost je put povezanosti s Isusom Kristom, s Crkvom, njegovim Otajstvenim tijelom i spremnost na žrtvu, nijekanje sebe, umiranje sebi, da bi u nama živio Krist i da bismo mi živjeli za druge.“ Papa Franjo je u propovijedi o evanđelju rekao: „Svrha kršćanskog svjedočanstva je izgrađivati druge, a ne da ono služi za samopromociju. Kršćani su pozvani biti sol i svjetlo za druge, a da si pritom ne pripisuju zasluge. To je jednostavno, stalno svjedočenje Isusa Krista, svakodnevna svetost, na koju je kršćanin pozvan. Kršćansko svjedočanstvo može značiti položiti vlastiti život kao što je Isus učinio, odnosno mučeništvo. Međutim, postoji i drugi put, a taj je svjedočiti Krista našim svakodnevnim djelima, od trenutka kad se probudimo pa sve do trenutka kad idemo na spavanje. ‘To se čini kao malena stvar, no po malenim se stvarima ostvaruju čuda i divote’, uči nas papa Franjo (Homilija, 12. lipnja 2018.) Neka nam Božja riječ koju smo čuli, ova euharistija koju slavimo kao i primjeri tolikih žena i muškaraca iz prošlosti i sadašnjosti pomognu da iz dana u dan sve jače prianjamo uz Isusa Krista i njegovu Crkvu i svaki dan sve bolje, iskrenije i radosnije svjedočimo za Njega i njegovu Radosnu vijest u današnjem svijetu.“
Na kraju mise gvardijan samostana fra Slaven Brekalo zahvalio je svima koji su pomogli u obilježavanju spomena na pobijenu subraću. Naglasio je da „ovaj spomen na našu ubijenu subraću u nama treba buditi osjećaj zahvalnosti za svjedočanstvo naše subraće koji su u teškim i okrutnim osobnim trenutcima života ostali vjerni Kristu i Crkvi Kristovoj.“ Zahvalivši biskupu Paliću na dolasku i slavlju mise, izrazio je radost da je tu među njima. Svečanu misu uz asistenciju bogoslova, animirao je bogoslovski zbor u prepunoj samostanskoj crkvu. Prije završnog misnog blagoslova biskup Palić izrazio je radost što je bio u mogućnosti biti s franjevcima i pukom Božjim te moliti za zagovor Božjih ugodnika, svjedoka „kako bi i mi sami postali svjedocima na tragu i u svjetlu Božje riječi.“ Uslijedilo je druženje u organizaciji Zavičajnog kluba Široki Brijeg. (ika)
