Božja blizina – temeljna životna stvarnost

Papa Franjo je u nedjelju, 18. lipnja s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje vjernicima prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 18. lipnja 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Želim izraziti svoju zahvalnost onima koji su mi, u danima moga oporavka u Poliklinici Gemelli, iskazivali naklonost, brigu i prijateljstvo i jamčili mi svoju potporu u molitvi. Ta ljudska i duhovna blizina bila mi je od velike pomoći i utjehe. Hvala svima, hvala vam, hvala od srca.

U današnjem Evanđelju Isus poimence poziva – poziva poimence – i šalje dvanaestoricu apostola. Šaljući ih traži od njih da naviještaju samo jedno: „propovijedajte: ‘približilo se kraljevstvo nebesko!’“ (Mt 10, 7). Isti je to navještaj kojim je Isus započeo svoje propovijedanje: Božje kraljevstvo, to jest njegovo gospodstvo ljubavi, približilo se, dolazi među nas. A to nije tek jedna među mnogim vijestima, već temeljna životna stvarnost: Božja blizina, Isusova blizina.

Naime, ako je Bog nebeski blizu mi nismo sami na zemlji i ni u teškoćama ne gubimo pouzdanje. Evo prve stvari koju treba govoriti ljudima: Bog nije dalek, nego je Otac. Bog nije daleki Bog, on je Otac, poznaje te i ljubi te; želi te držati za ruku, pa i kad ideš strmim i neravnim stazama, pa i kad padneš i teško ti je ustati i nastaviti svoj put. On, Gospodin, je tamo, s tobom. Štoviše, često u trenucima u kojima si najslabiji možeš snažnije osjetiti njegovu prisutnost. On poznaje put, On je s tobom, On je tvoj Otac! On je moj Otac! On je naš Otac!

Ostanimo na toj slici, zato što naviještati Boga koji je blizak znači pozivati na to da sebe doživljavamo kao dijete koje, dok hoda, drži se za očevu ruku: sve mu je tada drugačije. Svijet, taj veliki i tajanstveni svijet, postaje poznat i siguran, zato što dijete zna da je zaštićeno. Ne boji se i uči otvarati se: upoznaje druge ljude, pronalazi nove prijatelje, s radošću uči stvari koje nije znao a zatim se vraća kući i pripovijeda svima o onome što je vidio, dok u njemu raste želja da postane velik i da čini stvari koje je vidio da čini otac. Eto zašto Isus polazi od toga, eto zašto je Božja blizina prvi navještaj: kad smo blizu Bogu pobjeđujemo strah, otvaramo se ljubavi, rastemo u dobru i osjećamo potrebu i radost naviještanja.

Želimo li biti dobri apostoli, moramo biti kao djeca: sjesti „na Božje koljeno“ i odatle gledati svijet s povjerenjem i ljubavlju, kako bismo svjedočili da je Bog Otac, da samo On preobražava naša srca i daje nam onu radost i onaj mir koji mi sami sebi nismo kadri dati.

Navješćivati da je Bog blizu. Ali kako to činiti? U Evanđelju Isus preporučuje da ne govorimo mnogo riječi, nego da činimo mnoga djela ljubavi i nade u Gospodinovo ime; ne govoriti mnogo riječi, nego činiti djela: „Bolesne liječite – kaže – mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10, 8). Eto srži navještaja: besplatno svjedočenje i služenje. Reći ću vam jedno: mene brbljavci uvijek jako zbune, jaki su na jeziku a slabi na djelu.

Postavimo si sad neka pitanja: pouzdajemo li se mi, koji vjerujemo u Boga koji je blizak, u njega? Znamo li gledati u budućnost s povjerenjem, kao dijete koje zna da ga otac nosi u svom naručju? Znamo li sjediti Ocu na koljena molitvom, slušanjem Božje riječi, pristupanjem sakramentima? I, na kraju, privijeni tako uz njega, znamo li hrabriti druge, biti bližnji onima koji trpe i koji su sami, onima koji su se udaljili od Boga pa čak i onima koji se postavljaju neprijateljski prema nama? To je konkretnost vjere, to je ono što je važno.

A sada se pomolimo Mariji da nam pomogne osjetiti se voljenima i prenositi jedni drugima povjerenje i blizinu!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

sljedeći utorak, 20. lipnja, obilježava se Svjetski dan izbjeglica, koji su ustanovili Ujedinjeni narodi: s velikom tugom i velikom boli u srcu mislim na žrtve strašnog brodoloma koji se posljednjih dana dogodio na otvorenome moru u blizini grčke obale. More je po svoj prilici bilo mirno. Obnavljam svoje molitve za one koji su izgubili život i molim da se uvijek učini sve što je moguće da se takve tragedije spriječe.

Molim također za mlade učenike, žrtve brutalnog napada na školu u zapadnoj Ugandi. Ta borba, taj rat posvuda… molimo za mir!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih drugih zemalja, posebno vjernike s Floride i Münchena. Pozdravljam učenike škola „Sv. Ivan Pavao II.“ iz Opole (Poljska) i „Svetog Filipa Nerija“ iz Londona.

Pozdravljam usto grupe iz Zogna, Guardiagrelea i Poggiomarina, kao i učenike škole „Rosario Scardigno“ iz Molfette. Pozdravljam također sestre Marije Djevojčice koje gledaju ovaj Angelus.

Ustrajmo u molitvi za narod napaćene Ukrajine – ne zaboravimo ga! – koji toliko pati.

Želim vam svima ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja! (ika)

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne