FOTO: Prvi nacionalni kongres OFS-a i Frame – ‘Sa sv. Franjom i braćom u vječnost’

Svetom misom koju su predslavili provincijali fra Jozo Grbeš (Hercegovačka franjevačka provincija) i fra Zdravko Dadić (Franjevačka provincija Bosna srebrena) u petak je u Međugorju počeo I. nacionalni kongres OFS-a i Frame u BiH u sklopu proslave 800. obljetnice  preminuća sv. Franje.

Radni dio Kongresa održavao se u Majčinom selu pod geslom: „Gospodin nam dade brata Franju“, a na njemu su sudjelovali članovi nacionalnih vijeća OFS-a i Frame, članovi područnih vijeća OFS-a i Frame, mjesni duhovni asistenti OFS-a i Frame te mjesni ministri OFS-a i mjesni predsjednici Frame.

Fra Josip Vlašić, nacionalni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda i područni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda u Hercegovini, član je organizacijskog odbora prvog nacionalnog kongresa Franjevačke mladeži i Franjevačkog svjetovnog reda.

“Prva svrha kongresa je povezivanje Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži”, objašnjava fra Josip. Budući da ove godine pada jubilej smrti svetog Franje, sudionici će razmišljati o svom pozivu, poslanju i izazovima. Vjeruje da će najvažniji plod biti upravo uživanje u zajedništvu i zahvalnost za primljenu karizmu koju su sudionici obećali živjeti po svojim zavjetima. Za mjesto održavanja izabrano je Međugorje.

“Međugorje je dom duše, tu je Gospa”, kaže fra Josip, dodajući da je svakome kod Gospe, odnosno kod “matere”, najljepše. Uz duhovne razloge, postojao je i praktičan – Međugorje raspolaže infrastrukturom i prostorima potrebnim za ovakav događaj”, kazao je fra Josip kojemu je povjerena uloga vođenja mnogih vjernika i laika prema franjevačkoj karizmi, ali on govori kako uopće nema osjećaj da vodi.

“Ja razumijem da idem zajedno s tim ljudima”, objašnjava, prisjećajući se riječi svetog Franje: “Gospodin mi dade braću.” Priznaje da ni on ni njegova braća nisu savršeni ni kao franjevci ni kao kršćani, ali se trude – slično kako je, kaže, govorio sveti Augustin: ako te Bog na koncu života ne nađe kao pobjednika, neka te nađe barem kao onoga koji se bori.

Za budućnost kongresa fra Josip najavljuje proces slušanja i razlučivanja. Sudionici će prepoznavati na što ih Gospodin poziva i koje su izazove za življenje franjevačkog poziva, a potom donositi odluke. Taj će proces, kaže, biti dinamičan, jer stvarnost nije crno-bijela, pa će se osluškivati i vlastita nadahnuća, i potrebe svijeta i društva, i volja Božja u svemu tome.

Govoreći o svojoj svećeničkoj službi, fra Josip ističe da mu je pomoć laika uvijek potrebna. Poseže za evanđeoskom slikom čudesnog ulova ribe, kada sveti Petar nije mogao sam izvući mreže te je mahao drugoj lađi da mu dođe u pomoć.

“Tako isto i ja kao svećenik sada niti mogu niti trebam živjeti svoje poslanje sam nego zajedno”, kaže, dodajući da se u franjevačkom redu upravo to njeguje – zajedništvo fratra svećenika i laika. Ističe da svećeniku nema ništa teže nego kad ostane sam u svom poslanju.

Geslo kongresa glasi “Gospodin nam dade brata Franju”. Upitan koja Franjina vrlina najviše nedostaje ljudima modernog doba, fra Josip izdvaja radost – onu prokušanu i pročišćenu, koja je prolazila kroz krize – te poniznost.

“On je znao kako se biva malen, manji brat”, kaže o svetom Franji, ističući da je bio malen i pred Bogom, pred svojim slabostima i darovima koje mu je Bog dao. Zaključuje željom: “Daj nam Bože više Franjine poniznosti.”

Na kraju, fra Josip poručuje da je sveti Franjo Božji dar – ne samo Katoličkoj Crkvi, nego cijelom svijetu i svakom čovjeku. Potiče sve da otkriju svetog Franju, upoznaju ga kroz čitanje njegovih životopisa i spisa te ondje traže nadahnuće za svoj život, jer ono što je Bog dao Franji, dao je svima nama. Onima kojima se pruži prilika, savjetuje da odu u Asiz, na grob svetog Franje, i ondje provedu barem pola sata u tišini, puneći se milošću koju „Bog na tom svetom mjestu obilato dijeli“.

Radni dio Kongresa nastavio se u subotu predavanjem fra Ivana Matića i radom po skupinama, a poslije podne su se svi pridružiti slavljeničkom programu proslave 800. obljetnice  preminuća sv. Franje na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova.

Tekst: Fran Zlomislić
Foto: ICMM

 

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne