Svi koji dođu u Tabor na neko vrijeme, na nekoliko dana, mogu doživjeti ovu kuću kao jedno mjesto duhovne obnove, mira, radosti, ali i zajedništva
U Samoboru se nalazi mjesto koje mnogi ne doživljavaju tek kao kuću, nego kao prostor susreta, tišine i nutarnje obnove. Kuća susreta Tabor, koja pripada Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda, već desetljećima okuplja ljude željne mira, molitve i dubljeg odnosa s Bogom. U toj jednostavnoj, ali duhovno snažnoj kući događaju se susreti u kojima čovjek iznova otkriva Božju blizinu, a životi se tiho, ali stvarno, mijenjaju.
Ulaskom u novu godinu započeo je i novi ciklus seminara u Kući susreta Tabor, otvarajući ponovno prostor onima koji osjećaju potrebu zastati, udaljiti se od buke svakodnevice i dopustiti da ih dotakne Božja riječ. O značenju ove kuće, o plodovima susreta koji se u njoj rađaju, te o poslanju koje Tabor već gotovo tri desetljeća nosi, razgovarali smo s fra Ivanom Matićem, voditeljem Kuće susreta Tabor u Samoboru.
Na samom početku razgovora pitali smo fra Ivana kako on, iz svoje perspektive, vidi značenje i plodove Kuće susreta Tabor. Njegove riječi jednostavne su, ali snažne i prožete osobnim iskustvom: „Svi koji dođu u Tabor na neko vrijeme, na nekoliko dana, mogu doživjeti ovu kuću kao jedno mjesto duhovne obnove, mira, radosti, ali i zajedništva. Tu se okupljamo, zapravo u zajednicu, u živu Crkvu i to je ono što čovjek onda nosi u svome srcu kao jedno iskustvo – susreta sa živim Bogom.“
Upravo to iskustvo susreta sa živim Bogom, ističe fra Ivan, ostaje duboko urezano u srcima ljudi. Tabor nije samo mjesto prolaznog duhovnog programa, nego prostor u kojem se rađaju odnosi, prijateljstva i odluke koje nadilaze nekoliko dana provedenih u Samoboru. „Ti susreti, ta prijateljstva koja se događaju u Taboru u sebi nose jednu posebnu misiju duže od 28 godina“, dodaje fra Ivan, podsjećajući kako kontinuitet i vjernost ovoj karizmi daju snagu cijelom djelovanju Kuće susreta.
Posebno mjesto u životu Tabora zauzimaju poslužitelji i volonteri – ljudi koji daruju svoje vrijeme, energiju i srce kako bi drugima omogućili iskustvo susreta i duhovne obnove. Pitali smo fra Ivana koliko je važno biti dio nečijih života upravo kroz služenje i svjedočenje. „To je isto sastavni dio Tabora“, započinje. „Jedna predivna zajednica poslužitelja, njih oko 50 na popisu, ali tu su i drugi volonteri, ljudi koji povremeno dolaze i pomognu koliko mogu.“
Njihova prisutnost ne vidi se samo u organizacijskom smislu, nego i u duhovnoj dimenziji kuće. „Potrebno je sve pripremiti prije seminara, posluživati za vrijeme seminara i onda opet nakon seminara treba sve to dovesti ponovno u red i za sljedeći seminar. Sam rad u Kući susreta Tabor je nezamisliv bez poslužitelja, prijatelja, jer je to jedna obiteljska zajednica“, naglašava fra Ivan.
Ti susreti, ta prijateljstva koja se događaju u Taboru u sebi nose jednu posebnu misiju duže od 28 godina
Posebno je dirljivo što mnogi poslužitelji dolaze kao obitelji ili bračni parovi, zajedno sa svojom djecom. „Dosta njih dolaze kao obitelj ili kao bračni parovi, no, tu su i njihova djeca koji sudjeluju u posluživanju“, kaže fra Ivan i dodaje kako su mnogi od njih upravo u Taboru prvi put snažno iskusili Božju blizinu. Iz tog iskustva rodila se želja da služe drugima: „Mnogi od njih su i sami iskusili što znači Tabor, doživjeli u Taboru susret sa živim Bogom. Pa su iz toga iskustva htjeli onda posluživati drugima koji dolaze, koji poput njih traže Isusa, traže smisao svoga života.“
Poslužitelji, ističe fra Ivan, nisu samo logistička podrška, nego i svjedoci. „Oni osim što poslužuju, oni su zapravo i svjedoci onoga što je Gospodin njima učinio, njihovim obiteljima. To je stvarno nešto što je predivno.“ U tom zajedništvu često se spontano uključuju i sami sudionici seminara, jer atmosfera obitelji i prihvaćenosti potiče svakoga da doprinese koliko može. Mnogi od poslužitelja pripadaju i Franjevačkom svjetovnom redu, a fra Ivan svjedoči kako su neki upravo kroz služenje u Taboru kasnije osjetili poziv i odlučili se za taj put.
Kuća susreta Tabor otvorena je ljudima iz različitih krajeva svijeta, iako, kako kaže fra Ivan, većinom dolaze naši ljudi. „Uglavnom su to naši ljudi, koji dolaze iz drugih zemalja poput Austrije, Njemačke, Švicarske, Švedske, Francuske“, objašnjava, dodajući kako ponekad dolaze i oni iz Kanade, Amerike ili Australije, osobito kada svoj odmor u Hrvatskoj spoje s dolaskom u Tabor. Značajan je i dolazak vjernika iz susjedne Slovenije, kao i organiziranih skupina mladih iz hrvatskih misija u inozemstvu. Tabor tako postaje mjesto susreta Crkve raspršene po svijetu, ali ujedinjene u istoj vjeri i čežnji za Bogom.
Na mrežnoj stranici Kuće susreta Tabor u Samoboru – www.tabor.hr – već su objavljeni termini seminara do kraja svibnja 2026. godine. Fra Ivan objašnjava kako se termini objavljuju u tri ciklusa tijekom godine, prateći liturgijsku godinu i događanja u Crkvi. „Uvijek pratimo liturgijsku godinu i događanja u Crkvi“, ističe. Prošla godina bila je obilježena Jubilejom, dok je ova godina posebna zbog 800. obljetnice od preminuća svetog Franje. „Tako da će i ove teme i seminari biti prožeti franjevačkom duhovnošću, kako bi ljudi koji možda ne znaju, mogli upoznati franjevačku karizmu, franjevačku obitelj.“
Ljudi otkriju duhovnu obnovu kao jedno mjesto gdje se može dogoditi preobrazba života
Prijave za seminare otvorene su, a najčešće se odvijaju putem e-maila ili telefona. Iako su kapaciteti smještaja u Taboru ograničeni, postoji mogućnost dolaska bez smještaja, kao i jednodnevnih hodočašća. Fra Ivan iskreno priznaje kako mu je ponekad žao kada su termini brzo popunjeni, no naglašava da se seminari održavaju tijekom cijele godine i da se uvijek može pronaći rješenje.
Na kraju razgovora fra Ivan upućuje snažnu i poticajnu poruku svima koji razmišljaju o dolasku u Tabor. „Najprije mislim da je važno da ljudi imaju potrebu za duhovnom obnovom“, kaže. Ljudi dolaze jer osjećaju potrebu povući se iz svakodnevice, produbiti molitvu, ispovjediti se, sudjelovati u euharistiji i klanjanju. „Ljudi otkriju duhovnu obnovu kao jedno mjesto gdje se može dogoditi preobrazba života.“
I dodaje nešto što nadilazi sam Tabor: „Ne mora to biti Tabor, ali potrebno je naći to mjesto, bar jedan put godišnje, povući se na dva-tri dana.“ Jer, kako svjedoči iskustvo Kuće susreta Tabor, upravo se u takvim trenucima rađa preobraženo srce, nova radost i snaga za nošenje svakodnevnih izazova. U Taboru se, iznova i iznova, potvrđuje istina da susret s Kristom mijenja život – tiho, duboko i trajno.
Tekst: Dragan Soldo
Foto: Facebook Kuća susreta Tabor
