15.8 C
Međugorje
24.02.2121.

Fra Marinko Šakota uoči korizme, za Glasnik mira, piše o postu

Korizma je vrijeme priprave za Uskrs. Dolazi od latinske riječi quadragesima što znači četrdesetnica (četrdeset dana). Korizma traje od Pepelnice do večernje mise na Veliki četvrtak. Nakon toga počinje Sveto Trodnevlje (Veliki petak, subota i nedjelja) raspetog, pokopanog i uskrslog Gospodina.

Budući da se nalazimo neposredno pred korizmom, postavlja se pitanje o postu kao važnom korizmenom elementu. U tom kontekstu ovaj rad ima za cilj predstaviti pojam i shvaćanje posta u fra Slavka Barbarića.

Polazeći od činjenice da je post odricanje, fra Slavko ističe da odricanje nema svrhu u sebi nego nam pomaže da se oslobađamo nutarnjih smetnji. Stoga, nije dovoljno zadržati se samo na odricanju od izvanjskih stvari, jer nas odricanja trebaju „voditi u dubinu srca i duše i tamo se odricati nutarnjih stavova koji nas udaljavaju od drugih ljudi i od Boga. Ako se taj nutarnji hod ne događa, onda odricanje gubi smisao.“

Odricanje od izvanjskih stvari – od hrane, pića i sl. – nije usmjereno protiv tih stvari nego se radi o vježbi koja ima za cilj oslobađanje nutrine od negativnih pojava. „Dakle, poziv na odricanje zapravo je poziv na borbu protiv nutarnjih pogrješnih stavova prema Bogu, bližnjemu i prema materijalnim stvarima, te poziv na osvajanje nutarnjih prostora duše u kojima će vladati sloboda i predanje. To su uvjeti za vjeru i ljubav.“ Odricati se stoga znači „oslobađati se svega što nam smeta da se približimo jedni drugima i time stvaramo uvjete približavanja Bogu“.

Polazeći od činjenice da je post odricanje, fra Slavko ističe da odricanje nema svrhu u sebi nego nam pomaže da se oslobađamo nutarnjih smetnji. Stoga, nije dovoljno zadržati se samo na odricanju od izvanjskih stvari, jer nas odricanja trebaju „voditi u  dubinu srca i duše i tamo se odricati nutarnjih stavova koji nas udaljavaju od drugih ljudi i od Boga. Ako se taj nutarnji hod ne događa, onda odricanje gubi smisao.“

No, post nije dobro uzeti samo kao odricanje od nečega, jer odricanje može ostaviti čovjeka praznim ako nije usmjereno na neki pozitivni, viši i važniji cilj. Sve drukčije izgleda kada se na post gleda kao na zamjenu. „Postom i molitvom se otkriva ono što je bolje i lako se ostavlja ono što nije dobro ili manje dobro. Zato životna iskustva svetih i mistika uopće nikada ne smijemo promatrati sa stajališta odricanja nego zamjene. Neugodno zvuči za nas ‘normalne’ kršćane da se netko odrekao obitelji, posjeda, svega, ako ne vidimo da se dogodila zamjena za bolje. Upravo zato je sve manje kršćana spremno radikalno slijediti Isusa: oni ne vide zamjenu za ono čega se odriču, a o čemu je Isus sam govorio (Usp. Mk 10,28).“

U životu svećenika najbolje se može vidjeti što znači živjeti odricanje bez zamjene za nešto bolje i uzvišenije. „Kad se u svećeničkom i redovničkom životu živi odricanje, a ne dogodi se ono ‘stostruko’ što je obećano, tada se gubi smisao za život i rad, ostaje se u gorčini i nervozi, život ostaje prazan i sve se više događaju prave tragedije kod onih koji su poslani naviještati radosnu vijest!“

Zamjena za nešto uzvišeno i neprolazno, a ne odricanje od nečega, treba biti razlog posta. „Zato svaki kršćanin, a pogotovo svećenik i redovnik, mora postiti i moliti jer, prakticirajući post i molitvu ulazi u tajnu Božjega kraljevstva i Božje ljubavi, i postaje čovjek suobličen Kristu, sposoban darivati svoj život za druge!“

Post nije usmjeren protiv tijela nego kao pomoć tijelu. Polazeći od mnogih iskustava, a posebno od svoga vlastitoga, fra Slavko zaključuje: „Post je dobar za naš organizam.“ Prema tijelu post se ponaša kao ispravljanje pogrješnog načina prehrane i jedenja, jer mnogi ljudi jedu za trećinu više nego što im je potrebno. „To se događa svakome tko brzo jede, jer ne može znati koliko je organizmu potrebno. Tako se gubi veza između organizma koji daje znakove kad mu je dosta jela i pića, i svjesnog odgovora iz moždanog središta. To je pogubno za svaki organizam.“ Zbog brzine jedenja i drugih razloga mnogi ljudi teroriziraju svoje tijelo, jer ne čuju kada ono kaže: Dosta! „Dakle, ako ne čujemo svoje vlastito tijelo kada se prejedemo, kako možemo čuti nekoga drugoga?“

Budući da je čovjek po sebi jedinstvena cjelina, post ne djeluje samo na tijelo nego i na dušu. „Jasno je da post pozitivno utječe na zdravlje tijela i na čuvanje ravnoteže, a time izravno ili neizravno i na stanje duše-psihe. Kad se gubi tjelesna ravnoteža, ugrožena je i psihička, a izgubljena ravnoteža na psihičkoj razini odražava se na tjelesnoj.“

Post je ozdravljenje i higijena duše. „Ozdravljenje počinje kad se duša oslobađa od negativnih i opterećenih odnosa prema sebi i drugima. Na ovoj razini post i molitva su zapravo higijena duše. Temelj duševnih oboljenja je gubitak nutarnje slobode, kad čovjek zarobljen sobom, materijalnim stvarima i uživanjima postaje pravim robom sebe, drugih i materijalnih stvari, te se u takvom stanju uništava. Koliko je ljudi uništilo svoje fizičko i duševno zdravlje zato što su bili ranjeni i opterećeni, te su mir i rješenje svojih problema tražili u alkoholu, drogi i drugim ovisnostima!“

Post jača duševne snage u čovjeku, a čovjek današnjeg vremena u opasnosti je da baš te snage lako izgubi. Po čemu se vidi gubitak, odnosno nedostatak duševnih snaga? „Na primjer, da se očajava odmah kada se nađe u teškoj situaciji… Mnogi na primjer počinju uzimati drogu, jer nemaju duševnu snagu da se suprotstave drogi.“

Jesu li duševne snage jake ili slabe, pokazuje se osobito među bračnim partnerima. „Nitko ne ženi čovjeka kojega ne ljubi. Ali postoje mnoge rastave. Zašto? Možda ne mogu podnijeti svoga partnera u jednoj posebnoj točci. Nemaju snagu da drugoga podnesu i oproste mu – obitelj se razara.“

Post jača duševne snage u čovjeku, a čovjek današnjeg vremena u opasnosti je da baš te snage lako izgubi. Po čemu se vidi gubitak, odnosno nedostatak duševnih snaga? „Na primjer, da se očajava odmah kada se nađe u teškoj situaciji… Mnogi na primjer počinju uzimati drogu, jer nemaju duševnu snagu da se suprotstave drogi.“

Uzrok zašto dolazi do slabljenja odnosno gubitka duševnih snaga treba tražiti u pogrješnom odnosu prema materijalnim stvarima, posebice u upadanju u prekomjernost i izobilje materijalnih stvari, što dovodi do sljepila. „Ljudi zapadnog svijeta nemaju samo ono što im je potrebno nego imaju čak previše. S tim izobiljem u opasnosti smo da se naša duša i naš duševni život u tome utopi. Ugušimo li duševni život, postajemo slijepi za ono što imamo. Pri tom imamo osjećaj da nam je sve više potrebno. Ne videći ono što imamo i želeći imati sve više, u našoj duši nastaju konflikti: Ne vidimo više bitno nego samo ono što nemamo. Žive li ljudi u takom stanju, izgube duševne snage.“

Živi li čovjek u izobilju materijalnih stvari, odnosno u takvu stanju da uvijek ima na raspolaganju ono što mu se prohtije, ne uči stjecati duševne snage, što se pokazuje u sposobnosti čekanja i strpljivosti prema materijalnim stvarima i prema ljudima. Posebno se to odnosi na mlade koji su u opasnosti da ne uspijevaju živjeti sa stvarima a da njima ne raspolažu. Na taj način u mladom čovjeku se razvija egocentričnost i stav da mora posjedovati stvari, što ima za posljedicu da postaje nesposoban nadvladavati poteškoće na koje naiđe u kasnijem životu, na studiju, u obitelji, na poslu, a koje zahtijevaju strpljivost.

Posteći, tj. odričući se nekih materijalnih stvari kojima se svaki dan služi, čovjek iskustveno uči živjeti sa stvarima, a da ih ne dodirne. Fra Slavkov je stav: „Tko nauči živjeti sa stvarima, može živjeti i s ljudima.“ Da kle, nauči li čovjek kroz post živjeti sa stvarima, a da ih ne dodirne, da njima ne robuje, da bude strpljiv i onda kada nema sve stvari, odnosno da ne uzme sve stvari koje poželi, bit će sposoban živjeti, biti strpljiv i s ljudima i onda kad vidi njihove nedostatke, slabosti, pogrješke.

Stječući duševne snage u postu čovjek se osposobljava kako bi i u drugim, težim situacijama na koje naiđe u životu, mogao izdržati i bio strpljiv. „Jačajući svoj duh sam čovjek postaje osjetljiv za slobodni prostor u svom srcu koji je otvoren za Boga i za bližnjega. To je vrlo važno. Zapravo, ako na primjer nemamo dovoljno jakosti da oprostimo nepravdu ili zaboravimo nepravednost, strašna gorčina može naškoditi kako našem duhu tako i našem tijelu. Drugim riječima, post nas upućuje da razlikujemo između onoga što je važno i onoga što je nevažno, a tako ćemo lakše doći do stava koji izlazi na kraj sa svakom situacijom.“

Piše: fra Marinko Šakota,
međugorski župnik


 

List Glasnik mira izlazi jednom mjesečno. Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 130 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 40 €, Švicarska 60 CHF, USA, Kanada i Južna Amerika 80 USD, Australija 120 AUD.

Služba pretplate:
Nikolina Sivrić
e-mail: pretplategm@medjugorje.hr
Tel.: 00 387 36 653 300

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Tko je to bez grijeha, neka prvi baci kamen

U Hrvatskoj se posljednjih dana puno govori i piše o onima koji su se cijepili protiv COVID-a preko reda, i tu je na vidjelo...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...