U ovoj godini u kojoj franjevačka obitelj obilježava 800. obljetnicu prijelaza sv. Franje Asiškog u vječnost brojni vjernici, redovnici, redovnice, i hodočasnici ponovno se okupljaju u Asizu, na mjestu gdje počivaju zemni ostaci siromaška iz Asiza. U subotu 7. ožujka 2026. godine franjevci iz kuća koje izravno pripadaju službi generalnog ministra zajedno sa svojim poglavarom, fra Massimom Fusarellijem hodočastili su u Asiz kako bi častili relikvije svoga serafskog oca.
Gost u programu Radiopostaje Mir tim povodom bio je dr. fra Miljenko Šteko, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum i profesor na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu.
Franjino putovanje u Egipat pokazuje svijest univerzalnosti poslanja, ali i želju za povratkom na izvornu, na apostolsku Crkvu koja putuje, ide, misionari…
„Prema dekretu apostolske pokorničarne, ovaj jubilej nije izoliran događaj, on je vrhunac niza franjevačkih obljetnica koje su već obilježene posljednjih godina. To je odobrenje pravila, 800. obljetnica prvih jaslica u Grecciu, potom stigmatizacija na Laverni i onda Pjesma stvorova.
Ova godina 2026. tako predstavlja svojevrsno dovršenje toga hoda. Dekret naglašava da je ovaj jubilej zamišljen kao nastavak plodova redovitog Crkvenog jubileja koji smo slavili prošle godine. Tada je naglasak bio na hodočašću nade, a sad imamo novi moto, svetost života, zauzetost za mir, za djelotvornu ljubav. Središnji teološki motiv dekreta je milosrđe. Podsjeća na povijesni porcijunkulski oprost i povlasticu koju je papa Honorije III. Tada dao Franji.
Milosrđe je temeljna riječ Franjina duhovnog iskustva osobi ako ga promatramo u svjetlu njegova obraćenja. Taj je pojam bio ključan i za Drugi vatikanski sabor komu je pokojni papa Franjo bio duboko privržen, ali i za izvanredni jubilej milosrđa koji je proglasio. Naglasak je na milosrđu kao hermeneutičkom načelu, ne osuda, nego milosrđe, ne inzistiranje na zlu kojem se suprotstavljamo, nego gledanje dobra i njegovo praćenje prema rastu“, rekao je fra Miljenko o obljetnici svetog Franje Asiškoga 2026. godine, koja je kao franjevački jubilej podignuta na razinu događaja od značenja za cijelu Crkvu.
„Franjo već u prvim godinama šalje braću izvan Italije. No, tu se pojavio jedan praktičan problem, da bi franjevci mogli propovijedati u različitim mjestima i biskupijama trebali su i crkveno odobrenje. I zato Franjo odlazi u Rim i traži od pape Inocenta III. potvrdu svog načina života. Papa, znamo za čuveni san, daje mu usmeno odobrenje. Ali to, iako usmeno, bilo je presudno, jer bez takve potvrde, bez takve potvrde, franjevci bi u mnogim biskupijama bili promatrani sa sumnjom, pa čak i kao mogući heretici, kojih je u to vrijeme bilo mnogo.
Franjino putovanje u Egipat pokazuje svijest univerzalnosti poslanja, ali i želju za povratkom na izvornu, na apostolsku Crkvu koja putuje, ide, misionari… Na općim kapitulima franjevci se šalju prema sjevernim granicama Europe, odatle dalje prema Mongolima. Moramo svakako spomenuti misije fra Ivana od Pian del Carpine, papina izaslaninka, koji je bio jedan od prvih Europljana koji je dospio do ovog dvora mongolskog velikog kana. Potom dolazak u Indiju i Kinu drugog franjevca, papina legata, fra Ivana od Monte Corvina.
To znači da se red vrlo rano uključuje u te globalne tijekove povijesti. Unutar reda djeluju duhovne struje, poput onih nadahnutih Joakimovskom vizijom, koju povijest vidi kao ponovno pokretanje Duha Svetoga.
Zanimljivo je i nakon kostantinovskog razdoblja, kad su svi nominalno kršćani. Taj franjevački impuls želi ponovno unijeti ovu dinamiku kršćanskog života u povijest. Važna je i unutarnja raznolikost, ne samo sveti Franjo, nego i sveti Ante Padovanski. Zatim Olivi s promišljanjima o ekonomiji, veliki sveučilišni učitelji, poput Scota u Parizu, znanstvena dimenzija kod Bacona ili Grosseteste. Red nije ostao samo na propovijedanju, nego je zahvatio i teologiju i znanost u raznim područjima. Franjevci su prisutni i na dvorovima tijekom portugalskih ekspanzija u Africi i Indiji kao i u drugom Kolumbovu putovanju.
Riječ je o pokretu koji istodobno živi siromaštvo, ali i ulazi u središte svjetskih procesa“, govorio je fra Miljenko o tome kako je franjevački pokret od lokalnog umbrijskog bratstva postao globalna misijska snaga već u 13. stoljeću.
Franjevački ideal malenosti i blizine omogućuje da red ne bude doživljen u našim krajevima kao nešto što je nametnuto, što je tuđe, nego kao oni koji su tu izrasli, kao domaći
Na pitanje, kada se gleda povijest franjevačkog reda, koju bi figuru izdvojio koja je njemu posebna, uz svetog Franju izdvojio je fra Junipera Serru.
„To je franjevac iz Španjolske, iz 18. stoljeća koji je postao jedan od glavnih evangelizatora Kalifornije. On i njegovi suradnici osnovali su niz misija duž pacifičke obale od koji su se kasnije razvili mnogi današnji gradovi.
Iako i tu nije prošlo bez nekih kontroverzi, ipak njegovo djelovanje ostavilo je tako snažan trag da je država Kalifornija odlučila upravo njega postaviti u nacionalnoj dvorani kipova u američkom kapitulu u Washingtonu gdje je svaka savezna država imala je pravo postaviti kip jedne povijesne ličnosti. Onda znamo što to znači“, kazao je fra Miljenko pa se osvrnuo i na ulogu franjevačkog reda u hrvatskom narodu.
„Naši i vaši slušatelji sigurno su mnogo puta su slušali ovoj temi, samo bih ponovio ono što je Anton Gustav Matoš zapisao u svom putopisu kako su franjevci skopčani, povezani, organskom, gotovo sudbinskom vezom s hrvatskim narodom. Evo ta Matoševa riječ sažima onu povijesnu činjenicu, dakle oni nisu pokraj naroda nego s njime i ta povijest i povezanost je bila esencijalna.
Franjevački ideal malenosti i blizine omogućuje da red ne bude doživljen u našim krajevima kao nešto što je nametnuto, što je tuđe, nego kao oni koji su tu izrasli, kao domaći. I upravo tu, u toj uzajamnosti možemo razumjeti zašto franjevaštvo u hrvatskom prostoru nije samo crkvena stvarnost, nego i kulturna, i povijesna činjenica i puno toga drugoga“, kazao je fra Miljenko Šteko, a cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.
Mijo Brkić
