Četvrtkom od 10 sati i 15 minuta u programu našega radija preporučujemo emisiju “Upoznajmo sakramente” u kojoj fra Zvonimir Pavičić, župnik župe svetoga Jakova u Međugorju govori o sakramentima i njihovom značenju i važnosti u životu vjernika. U dvanaestom izdanju emisije govorilo se o sakramentu potvrde, krizmi, značenju ovoga sakramenta, o nazivima potvrda ili krizma, simbolici ulja krizme i pomazanja čela i koji su uvjeti koje mladi trebaju ispuniti da bi pristupili krizmi. Zatim o darovima Duha Svetoga koje primaju krizmanici i o obredima ovoga sakramenta. Kazalo se i o ulozi potvrde koja pomaže mladima da ostanu povezani s Crkvom. Rečeno je i tko može podijeliti sakrament potvrde i koja je uloga kumova i koji su uvjeti da netko može biti kum.
“Sakrament potvrde, možda da vam početku odmah kažemo, je sakrament inicijacije, odnosno uvoda u kršćanstvo, zajedno s krštenjem i euharistijom. Ta tri sakramenta su sakramenti inicijacije po kojima čovjek postaje kršćanin. Potrebno je krstiti se, primiti sakrament potvrde, euharistije, da bi čovjek mogao se zvati kršćanin u pravom punom smislu riječi. U potvrdi smo potvrđeni kao Kristovi, dakle potvrđujemo snagu krsta, odnosno snagu krštenja koje smo primili i svoga poslanja koje primamo od Gospodina. Također u nazivu krizma krije se i jedno objašnjenje što je to sakrament potvrde ili krizme. Krizma je zapravo grčki naziv za mirisno ulje, miomirisno ulje koje se posvećuje i kojim se maže čelo potvrđenika. Krizma zapravo dolazi i od riječi Krist, Krist zapravo znači pomazanik, Mesija ili Krist ili pomazanik, to je sve isto. Isus je pomazanik Božji i oni koji su Kristovi, krštenici, su oni koji su krizmani također potvrđeni pomazani. Tako da bivamo pomazani, bivamo pritjelovljeni Kristu još više, bivamo Kristovi još više, sakrament potvrde to, možemo reći potvrđuje. On je od samih početaka možemo reći bio i zajedno i odvojen od krštenja. Imamo već u Novom zavjetu izvještaje da su neki primili krštenja, još na njih nije bio sišao Duh Sveti pa su apostoli polagali na njih ruke. Također Isus je izlio svoga Duha na svoje učenike na dan uskrsnuća, ali također snažno na dan Pedesetnice kad su bili u molitvi s Marijom, odnosno kad je Crkva cijela bila u molitvi s Isusovom majkom, tada je Bog izlio Duha Svetoga na njih, oni su propovijedali, krstili su se mnogi i onda su apostoli polagali ruke i na njih je sišao Duh Sveti. Tako da je potvrda uvijek znak, silazak Duha Svetoga, ispunjenje Duhom Svetim koji nas još više pritjelovljuje Kristu i upotpunjuje ono krštenje koje smo primili, odnosno doziva nam u pamet još jače naše poslanje koje imamo kao kršćani, kao oni koji su Kristovi”, kazao je fra Zvonimir o značenju potvrde u životu vjernika pa govorio i o obredu krizme.
“Sam obred krizme je, možemo reći, jako jednostavan. Na početku, budući da se uglavnom radi o odraslima odnosno u našem slučaju, u našoj Crkvi radi se uglavnom o mladima, mladima koji su na kraju osnovne škole ili u srednjoj školi, tako da oni mogu svjesno ispovjediti svoju vjeru, ono što su njihovi roditelji umjesto njih učinili na krštenju. Tako da na početku samog obreda potvrde stoji biskupova molitva za krizmanike, a potom ide obnova krsnih obećanja, onako kako se to čini i na krštenju, gdje se odriče sotone, a potvrđuje se vjera u trojedinoga Boga, vjera Crkve. Zatim slijedi polaganje ruku uz molitvu, polaganje ruku biskupa, onoga koji krizmaje, i svih onih svećenika koji su tada u koncelebraciji zajedno s biskupom. Nakon toga ide pomazanje krizmom. Pomazanje krizmom se vrši tako da je uvijek prisutno polaganje ruku. Biskup maže krizmanika na čelo i govori ime krizmanika, primjerice: ‘Mijo primi pečat dara Duha Svetoga’, krizmanik odgovara: ‘Amen’. Biskup mu uputi pozdrav: ‘Mir tebi’, a krizmanik odgovara: ‘I s Duhom tvojim’. To je obred krizme. Dakle, u njemu je uvijek sadržano polaganje ruku i mazanje krizmom, odnosno mazanje uljem na čelu. Uz riječi primi pečat dara Duha Svetoga. Volio bih naglasiti, često se tu misli da primamo darove Duha Svetoga, ali ovdje kad se kaže primi pečat dara Duha Svetoga, dakle, taj dar je sam Duh Sveti, koji silazi na krizmanika. Ne samo neki darovi, nego krizmanik prima Duha Svetoga”, rekao je fra Zvonimir o obredu potvrde, a zatim nastavio o tome koje darove Duha Svetoga prima krizmanik.
“Pa to su oni darovi koje mi svi učimo s krizmanicima i s djecom na vjeronauku i dozivamo im u pamet te darove, mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. To je onih sedam darova Duha Svetoga. Važno je reći da oni upotpunjuju i vode k savršenstvu kreposti onih koji ih primaju, tako nas uči Crkva. Oni čine vjernike poslušnijima da se spremno pokoravaju Božanskim nadahnućima, kako čitamo i u Svetome pismu, Psalmu 143: ‘Duh tvoj dobri, neka me po ravnu putu vodi…’ Ti darovi su darovi za nas, odnosno pomoć Božja za nas kojom nas on vodi po ravnu putu, dakle da ne idemo stranputicama, nego da idemo pravim Božjim putem. Također Pavao u poslanici Rimljanima lijepo govori: ‘Svi koje vodi duh Božji, sinovi su Božji’, ako smo djeca onda i baštinici, baštinici Božji su baštinici Kristovi. Dakle, važno je znati da primajući darove Duha Svetoga, mi ne primamo nešto za sebe da bih ja bio jak kao osoba, kao pojedinac, da ću sad ja biti bolji. Ti darovi će me osposobiti za to, ali je najvažnije da postanem baštinik Božji, da se pritjelovljujem Kristu, da rastem u svojoj vjeri, da rastem u spoznanju da sam Kristov i da njemu treba služiti čitav moj život. Volio bih naglasiti da, pored darova Duha Svetoga, također, crkvena tradicija spominje i 12 plodova Duha Svetoga koje bi trebali resiti svakoga kršćanina, koje bi svatko od nas trebao imati, a ti plodovi su ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost i čistoća”, kazao je fra Zvonimir Pavičić pa se osvrnuo na ulogu krizmanog kuma i na to tko može biti kum.
“Uvjeti da netko bude kum na krizmi su jednostavno rečeno da živi kršćanski život, a to opet znači da je kršten, da je sam potvrđen, da živi sakramentalni život, da nije sablazan, da ne čini nešto što je protivno kršćanskoj vjeri, da nije u udruženjima koji se protive kršćanskom nauku, da ne propagira na primjer da je za pobačaj, odnosno da je za nešto što se kosi s kršćanskim naukom, mora biti uzor onome kome je kum. Dakle kum nije neka figura koja će stajati pored krizmanika. Kum je osoba koja ga prati na njegovom kršćanskom putu, netko tko će ga i opomenuti, netko tko će mu pokazati svojim životom kako se živi, kako se moli, kako se obraća Bogu kao Ocu, netko na kome će vidjeti djelovanje Duha Svetoga, odnosno da surađuje s Duhom Svetim u svom životu, netko tko će ga uvijek upućivati da bude više Kristov. Ono formalno ovo što smo rekli, dakle mora biti kršten, potvrđen i mora živjeti jedan lijep kršćanski život. Dakle, ne mogu biti oni koji su u drugom, trećem braku ili žive nevjenčano ili se protive crkvenom nauku ili svojim zalaganjem u društvu ili ako su na takvom radnom mjestu koji se kosi s crkvenim naukom…”, rekao je fra Zvonimir Pavičić, a cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Mijo Brkić
