Četvrtkom od 10 sati i 15 minuta u programu našega radija preporučujemo emisiju “Upoznajmo sakramente” u kojoj fra Zvonimir Pavičić, župnik župe svetoga Jakova u Međugorju govori o sakramentima. U četrnaestoj emisiji govorilo se o sakramentu svetog reda, o njegovu utjelovljenju i koje je zapravo njegovo značenje. Zatim o tri stupnja u kojima se svećeništvo očituje, o tome tko dijeli i tko može primiti ovaj sakrament. Kazalo se više o duhovnom zvanju, o tome kako se ovaj sakrament razlikuje od ostalih. Rečeno je kako sakrament utječe na osobu koja ga primi i koje su obveze i životni izazovi redovnika u današnje vrijeme, a i kako osoba koja osjeti duhovni poziv treba postupiti.
“Sakrament svetog reda utemeljen je od Isusa. Ono ima svoju povijest i sliku Kristova svećeništva kroz Stari Zavjet. Ali možemo slobodno reći Krist je utjelovio sakrament svetoga reda, na posljednjoj večeri kada je svojim učenicima, nakon blagovanja, oprao noge, uzeo ubrus, opasao se i oprao im noge. I rekao, ovako i vi činite, tko hoće biti prvi, neka bude posljednji i svima poslužitelj. I sudjelujući tako s Isusom je u sakramentu, ustanovljenom sakramente euharistije i pritjelovljujući se Kristu upravo po toj gesti služenja, ustanovljen sakrament svetog reda. Možemo odmah na početku napraviti jednu ispravku. Često čujemo sakrament svećeničkog reda. Međutim, sakrament je svetog reda i upravo taj red je naziv toga sakramenta. Možemo reći sakrament reda. Zašto reda? Zato što se prije postavljalo, sve službe su se i tako nazivale, po redu ordo, red po zaređenju, postavljalo se sve po tim redovima, službe koje su ljudi primali, bilo u civilnom krugu, odnosno u društvu, bilo u Crkvi kasnije. Imamo sveti red, imamo i druge redove tipa red djevica, red udovica i tako dalje. Tako da je naziv sakrament svetog reda, a u sebi ima tri stupnja, to je biskupstvo, prezbiterat i đakonat”, govorio je fra Zvonimir o utemeljenju sakramenta.
“Tri su stupnja, najniži stupanj je đakonat, on je stupanj služenja, onda slijedi prezbiterat, odnosno mi kažemo svećeništvo, međutim moramo znati da su svi krštenici, svećenici, jer primaju Kristovu svećeništvu službu, to čujemo kad se na krštenju pomazuje krštenik, onda se kaže mažem te krizmom spasenja i pritjelovljujem te Kristu i njegovim službama koje on ima, tako da je svaki krštenik zapravo svećenik. Međutim, kad govorim o ovom svećeništvu prezbiterima, to je ministerijalno svećeništvo, odnosno ono svećeništvo kojim Crkva služi Kristu i drugima. To je drugi stupanj, prezbiterat, odnosno prezbiteri, mi jednostavno nazivamo svećenici, ali dobro je napraviti tu distinkciju. Kad ljudi čuju riječ prezbiter, da znaju da se tu misli na ministerijalnog svećenika, dakle onoga kojega je Crkva zaredila i stavila u tu službu, a svi krštenici sa samim krštenjem imaju udio u Kristovoj svećeničkoj službi. Vrhunac svetog reda je u biskupstvu, dakle biskupi su punina svetoga reda.
Znamo da je Krist ustanovio dvanaestoricu apostola, da je na njih izlio duha svetoga. Dalje su ti apostoli imali svoje pomoćnike koje su kasnije slali na različite službe, ali biskupi su uvijek ostali oni koji su temelj, koji su glava mjesne Crkve. Tu je ona izreka gdje je biskup, tu je i Crkva. Tako da biskupi snagom posvećivanja, odnosno polaganja ruku, oni su nasljednici apostola i samim time imaju puninu svetoga reda”, rekao je fra Zvonimir o tome kako se kroz jedan red, a kroz tri stupnja očituje ovaj sakrament.
“Biskupi imaju puninu svetoga reda i oni su nasljednici apostola, oni podjeljuju sakramente i sakrament reda đakonata, odnosno prvi stupanj đakonat i prezbiterat, odnosno rede za svećenika, može biti zaređen muškarac koji je kršten. Evo, to se traži da bude muškarac koji je kršten. Ono što je važno jest da to nije pravo, da nitko nema pravo biti svećenik, nego da je to milost i dar koju Bog daje preko svoje Crkve i Crkva zapravo redi muškarca za svećenika, za đakona ili za prezbitera za svećenika ili za biskupa i nitko nema to pravo, nego mu Crkva daruje tu službu. Ne može nitko reći ja imam pravo rediti se za svećenika. Nemaš pravo, to je poziv i Crkva te uvodi u tu službu, odnosno posvećuje te za tu službu”, kazao je fra Zvonimir o tome tko može primiti ovaj sakrament i tko ga dijeli.
“Duhovno zvanje to je jedan, možemo reći, dubok pojam i duhovno zvanje ili poziv jest kada osoba u svom srcu osjeti da ju Gospodin zove da mu se posveti. To je važno naglašavati da Gospodin zove da joj se posveti. Dakle, mi se svi posvećujemo Gospodinu i to je u prvom redu naša služba, služiti Kristu, a onda služiti ljudima. Jednostavno osoba osjeti u svome srcu poziv, to nije neki glas, ne može se to opisati ljudskim riječima, mi uvijek stanemo, kada nas svećenike netko pita kako smo mi dobili svoj poziv, to se ne može baš opisati jednostavno. To je dubina, širina, visina, to je sve, jednostavno osjetiš u sebi da je to tvoj poziv, da osjetiš da te Bog zove, ne možeš to opisati, ali jednostavno kada se odvažiš na to sve dobije svoj smisao, sve postane puno lakše, smislenije, jednostavno vidiš da je to to kada odgovaraš na taj poziv. Zato kažemo da nitko nema pravo postati svećenik, nego ima odgovornost odazvati se na Boži poziv”, govorio je fra Zvonimir o duhovnom pozivu i zvanju.
“Sakrament svetog reda i ženidbe se razlikuju od ostalih sakramenata zato što je u službi drugima. Netko se redi za svećenika kako bi se posvetio Kristu, ali isto tako i kako bi služio drugima. Tako da upravo se po tome razlikuje što je poslan drugima služiti. Nitko se ne redi za svećenika da bude sam sebi svećenik, nego je uvijek svećenik drugima. Biskup je uvijek poslan drugima. Ima tu zadaću učvršćivati druge u vjeri kako je Isus ostavio svojim učenicima”, rekao je fra Zvonimir o tome kako se sakrament svetoga reda razlikuje od drugih.
Na pitanje o tome kako sakrament svetog reda utječe na osobu koja ga primi fra Zvonimir je kazao da posvećuje tu osobu.
“Naravno, ne znači da je svećenik koji je zaređen, ili đakon, ili biskup koji se zaredi, bezgrešan, da on sad ne može učiniti grijeh. Može itekako, ali njega ta služba posvećuje. On je pozvan pritjeloviti se Kristu, on je pozvan na poseban način i moliti svaki dan služiti svete sakramente, drugima donositi Krista i ne to odrađivati kao neku službu, kao neki posao, nego treba znati da on drugima donosi Krista i djeluje u osobi Isusa Krista, da kroz njega djeluje Krist. To lijepo opisuje jedan crkveni otac koji je kazao da i svećenik može biti najveći grešnik, ali kroz njega protječe čista Božja milost, kao što zraka sunca može proći kroz neku nečistoću, ali ona uvijek ostaje čista, ona uvijek donosi sunčevu svjetlost, tako i milost Božja kroz svećenika koji možda nije najsavršeniji svećenik da tako kažem, bez obzira u kakvom je on stanju, kroz njega uvijek protječe savršena milost Kristova. Evo i sveti Franjo je to lijepo opisao jednom zgodom kad je rekao: Da mi se ukaže anđeo Gospodnji koji služi pred samim Bogom i da je pored njega svećenik, prvo bi se poklonio svećeniku, onda anđelu, zato što mi po svećenikovim rukama dolazi tijelo Kristovo kao hrana za život”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, a cijelu emisiju ‘Upoznajmo sakramente’ poslušajte na našem YouTube kanalu.
Mijo Brkić
