U nedjelju, 1. veljače, započeo je program »Dana slugu Božjih i pobijenih hercegovačkih franjevaca« koji se održava od 1. do 7. veljače na Širokom Brijegu u povodu 81. obljetnice jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca i vjernoga puka Božjega tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.
Prvi dan programa obilježen je tradicionalnom »Hodnjom sjećanja«. Sudionici su pješice, a neki i trčeći, prošli put od spomenika svojim žrtvama do ratnog skloništa, mjesta stradanja širokobrijeških franjevaca. Dionicu od Crnih Lokava do ratnog skloništa na Širokom Brijegu istrčala su 22 trkača među kojima su bila i dvojica 63-godišnjaka. Uz njih su na Brijeg hodočastili i mještani Mokrog koji su stigli u velikom broju, a krenuli su iz svoga sela okupljeni kod spomenika svim poginulim Mokranima u Drugom svj. ratu, poraću i u Domovinskom ratu. Također su mještani Grada, Dobrkovića, Čerigaja, Privalja, Knešpolja, Uzarića te trećari i framaši hodočastili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa.
Sve sudionike »Hodnje sjećanja« dočekali su svećenici iz samostana. Fra Željko Tomić, koji je također hodočastio od Knešpolja za koji je zadužen, predvodio je molitvu prije početka kraćeg prigodnog programa. Vicepostulator fra Miljenko Stojić na početku je programa pozvao predstavnike pojedinih skupina da zapale svijeće. Nakon toga okupljenima se obratio širokobriješki gvardijan fra Jure Barišić koji je i blagoslovio nazočne pozvavši ih na ustrajnost u očuvanju sjećanja i molitvi za žrtve.
Nakon »Hodnje sjećanja« uslijedila je krunica u 17.30, a zatim sv. misa u 18.00 koju je predvodio fra Ivan Crnogorac. Sumisio je i vicepostulator fra Miljenko Stojić.
Evanđelje je govorilo o blaženstvima, a fra Ivan se u propovijedi dotakao i stradanja hercegovačkih franjevaca i mnoštva hrvatskoga puka. »Isto se događa sa svim ljudskim slabostima i teškoćama. Krist ih, kako evanđelje bilježi, vodi na goru, u prostor odnosa s Bogom, i tamo izgovara riječi blaženstva. Kao da kaže: svi vi koji nosite patnje, ako ih stavite u odnos sa mnom i s Ocem nebeskim, ja vam mogu dati novi smisao života. Ono što vas lomi može postati sredstvo spasenja. U subotu ćemo obilježiti obljetnicu stradanja hercegovačkih fratara i puka ovoga kraja. To nije samo povijesni nadnevak, nego živa rana, ali i živo sjeme vjere. Njihova smrt, ljudski gledano, bila je strašna, nepravedna i nasilna. Bili su ubijeni bez suđenja, bez mogućnosti obrane, često samo zato što su bili fratri, svećenici, ljudi vjere. U tom trenutku činilo se da je zlo pobijedilo. Činilo se da je križ ostao bez uskrsnuća. Ali upravo ovdje se ispunja logika blaženstava. Bog uzima ono što je izgledalo kao poraz i daje mu novi okvir. Njihova prolivena krv nije ostala nijema. Ona je postala sjeme koje i danas rađa. Danas vidimo plodove. Neki od njih su u procesu proglašenja mučenika, a to znači da Crkva prepoznaje kako njihova smrt nije bila uzaludna, nego svjedočanstvo vjernosti Kristu do kraja. I nije slučajno da nas upravo oni okupljaju i danas, iz različitih mjesta, iz različitih životnih okolnosti da se uputimo prema križu, da hodamo, da molimo, da šutimo. Taj hod prema križu nije hod u smrt, nego hod u smisao. Kao što su oni svoje patnje stavili u odnos s Kristom, tako i mi danas donosimo svoje križeve: obiteljske, osobne, nevidljive. I pred tim križem učimo da Bog ne briše povijest, ali je preobražava. Ne uklanja rane, ali iz njih izvodi život. Zato njihova smrt nije tragedija prošlosti, nego poziv sadašnjosti. Poziv da blaženstva ne ostanu lijepe riječi, nego način života«, objavljeno je na web stranici Pobijeni.info.
