Papa Franjo predslavio je na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja, u vatikanskoj bazilici sv. Petra misu tijekom koje je blagoslovio palije koje je na kraju slavlja uručio 44 novih nadbiskupa metropolita, među kojima splitsko-makarskom nadbiskupu Draženu Kutleši i vrhbosanskom nadbiskupu Tomi Vukšiću, izvijestio je Vatican News.
U homiliji, papa Franjo se osvrnuo na dva izraza koji govore o apostolskim prvacima u današnjim liturgijskim čitanjima – „ustati brzo“ (usp. Dj 12, 7) te „dobar boj biti“ (usp. 2 Tim 4, 7), pitajući što imaju za reći današnjoj kršćanskoj zajednici uključenoj u sinodski proces.
Čin „brzog ustajanja“ prisjeća na uskrsno jutro, navodi, znači ustati i krenuti prema svijetlu. Vrlo je to značajna slika za Crkvu, napomenuo je Papa, jer i mi moramo brzo ustati i dopustiti Gospodinu neka nas vodi putevima kojima On želi. No, to nije uvijek lagan zadatak.
„Ponekad nas, kao Crkvu, svladava lijenost; radije sjedimo i razmišljamo o nekolicini sigurnih stvari koje posjedujemo, umjesto da ustajemo i gledamo u nove horizonte, prema otvorenom moru. Često smo, poput Petra, u lancima, zatočeni u svojim navikama, uplašeni promjenama i vezani lancima naše rutine. To potiho vodi u duhovnu prosječnost: riskiramo da ‚snalaženje‘, među ostalim i u našem pastoralnom radu. Naš entuzijazam za misiju jenjava i umjesto da bude znak vitalnosti i kreativnosti, na kraju se čini mlakim i bezvoljnim.“
Papa citira oca De Lubaca, koji je uočavao opasnost svođenja „velike struje novosti i života koje je evanđelje“ u vjeru koja pada u „formalizme i navike“. Sinoda, istaknuo je Papa, poziva naprotiv da postanemo Crkva koja ustaje, koja nije okrenuta sebi, već kreće u susret svijetu.
„Crkva bez lanaca i zidova, u kojoj se svatko može osjećati dobrodošlo i praćeno, u kojoj se slušanje, dijalog i sudjelovanje njeguju pod isključivim autoritetom Duha Svetoga. Crkva koja je slobodna i ponizna, koja „brzo ustaje” i koja ne odugovlači ili gubi vrijeme pred izazovima sadašnjeg vremena. Crkva koja se ne zadržava u svojim svetim prostorima, već je vođena entuzijazmom za propovijedanjem evanđelja i željom da se susretne i prihvati svakoga.“
Apostol Pavao nije sebe štedio u navještaju evanđelja te je poznavao progon i patnju. Na kraju svoga života, vidi kako se u povijesti i dalje odvija velika „borba“, jer mnogi još nisu voljni prihvatiti Isusa. Sada su njegova braća u zajednici na redu kako bi nastavili to njegovo djelo, njegovu „borbu“. Svatko od nas, naglasio je Papa, pozvan je biti misionar i dati svoj doprinos.
„Tu mi padaju na pamet dva pitanja. Prvo je: Što mogu učiniti za Crkvu? Ne žaliti se na Crkvu, već se zalagati za Crkvu. Sudjelovati sa strašću i poniznošću: sa strašću, jer ne smijemo ostati pasivni gledatelji; s poniznošću, jer biti posvećen unutar zajednice nikada ne smije značiti zauzimati središnje mjesto, smatrati se boljim i spriječiti druge da nam se približe. Crkva u sinodskome procesu znači: svatko ima svoju ulogu, niti jedan pojedinac na mjestu drugih ili iznad drugih. Nema kršćana prvog i drugog reda, svi su pozvani.“
Kako je primijetio Papa, navještaj evanđelja nije neutralan, „destilirana voda“, ne ostavlja stvari onakve kakve su bile, već naprotiv, zapaljuje vatru Božjeg kraljevstva usred vladavine ljudskih igara moći, zla, nasilja, korupcije, nepravde i marginalizacije. Odgovarajući na drugo pitanje, što možemo zajedno činiti kao Crkva kako bismo učinili svijet u kojem živimo humanijim, pravednijim, solidarnijim, otvorenijim za Boga i za bratstvo među ljudima. Govoreći mimo pripremljenoga govora, Papa je upozorio na opasnost izopačenosti klerikalizma te pozvao da pomognemo jedni drugima biti „kvasac“ u svijetu. Kako je rekao:
„Zajedno možemo i moramo nastaviti brinuti za ljudski život, zaštitu svega stvorenog, dostojanstvo rada, probleme obitelji, ophođenje prema starijima i svima onima koji su napušteni, odbačeni ili prema kojima postupaju s prijezirom. Jednom riječju, pozvani smo biti Crkva koja promiče kulturu skrbi, milovanja i suosjećanja prema ranjivima, koja se bori protiv svih oblika degradacije, uključujući degradacije u gradovima i mjestima koje posjećujemo, kako bi u životu svakoga naroda zasjala radost evanđelja. To je naš „boj“, to je izazov.“
Toliko je iskušenja nostalgije koja nas tjera gledati unatrag, dodao je Papa, misleći da su prije bila bolja vremena. Molim vas, nemojmo pasti u tu „nazadnost“, napomenuo je.
Zaključujući homiliju, Papa je podsjetio kako je maloprije, prema običaju, blagoslovio palije za nove nadbiskupe metropolite, koji su u zajedništvu s Petrom pozvani „ustati brzo“ da bi služili kao budni stražari nad stadom te „bili dobar boj“, uvijek zajedno s čitavim svetim i vjernim Božjim narodom.
Potom je pozdravio i zahvalio izaslanstvu Ekumenske patrijaršije, uz poruku od „dragog brata Bartolomeja”. Hvala za zajednički hod – zaključio je Papa – jer samo zajedno možemo biti sjeme evanđelja i svjedoci bratstva.
