Misu posvete ulja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na Veliki četvrtak, 6. travnja, predvodio je mons. dr. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup. Uz biskupa su na misi koncelebrirali provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, generalni vikar mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo, svi dekani iz mostarsko-duvanjske biskupije, oko 90 svećenika, a posluživala su i trojica đakona.
Na početku slavlja sve nazočne pozdravio je biskup Palić i čestitao svećenicima svećenički dan.
”U središtu današnje liturgije su ulja koja blagoslivljamo i posvećujemo, a mi se svećenici sa zahvalnošću i radošću spominjemo svoga svećeničkog ređenja”, kazao je biskup Palić, koji je pozdravio i predstavnike ministranata iz pojedinih župa, koji su sudjelovali u slavlju svete mise.
U svojoj homiliji biskup Petar je govorio o samoj „Missi chrismatis“ koja se slavila, kao i o svećeničkoj riječi, pomazanju i svećeničkom srcu.
Na misi su posluživali bogoslovi mostarsko-duvanjske biskupije i katedralni ministranti, a liturgijsko pjevanje animirali su članovi zbora mladih „Gaudeamus“, pod ravnanjem mo. don Dragana Filipovića, dok je za orguljama bio bogoslov Luka Cvitanović, objavljeno je na web stranici Mostarsko-duvanjske biskupije, koja donosi i fotogaleriju.
Homiliju biskupa Petra donosimo u cijelosti:
1.Misa posvete ulja, odnosno Missa chrismatis – Misa Krizme koju slavimo na Veliki četvrtak ima svoje povijesne korijene u drugom stoljeću, kada je biskup za vrijeme vazmenog bdijenja blagoslovio ulja i posvetio krizmu, odnosno ulje za svetu potvrdu. Oko petog stoljeća ovaj je obred prebačen na Veliki četvrtak u jutarnju misu odvojenu od večernje mise Večere Gospodnje zbog velikog mnoštva koje se okupilo i želje Crkve da se na Posljednjoj večeri spomene ustanove svećeništva. Jedanaest stoljeća kasnije, papa sveti Pavao VI. uspostavio je obred koji je danas poznat kao Missa chrismatis, odnosno Misa posvete ulja u Velikom tjednu.
Na ovoj su misi “sveta ulja u središtu liturgije Crkve” koja se koriste u podjeli sakramenata tijekom cijele godine. Komentirajući ovu misu posvete ulja, papa Benedikt XVI. objasnio je da nas “ulje u svojim različitim oblicima prati kroz cijeli život” po rukama biskupa i njegovih svećenika kao dio “jezika Božjeg stvaranja”, počevši od katekumenata i krštenja, preko krizme i svetog reda “sve do trenutka kada se pripremamo za susret s Bogom, našim sucem i spasiteljem“ (propovijed pape Benedikta XVI., Misa posvete ulja 2010.).
2.Misa posvete ulja lijep je izraz trajne sakramentalne brige Crkve za Božji narod i simbol zajedništva i jedinstva Crkve koje jamči prisutnost biskupa i njegovih svećenika, upućujući na Gospodina Isusa kao “pravoga Pastira i ‘čuvara naših duša’“.
Jedan od dodatnih aspekata Mise posvete ulja je godišnja obnova svećeničkih obećanja. Uz nazočnost svih svećenika koji služe u mjesnoj biskupiji oko biskupa, oni pred Božjim narodom i biskupom obnavljaju svoju vjernost i odanost njemu i Isusu Kristu. Biskup pak traži potporu u njihovim molitvama. Vjerujem da su upravo iz ovih razloga, draga braćo svećenici, ovi trenuci trenuci poniznosti, duboke zahvalnosti i očitovanje raspoloživosti za služenje.
Svećenici su čuvari svetih ulja i ulja krizme za uporabu u župama biskupije. Budući da Misa posvete ulja ističe ulogu i odgovornost zaređenih svećenika i svih redovnika s posebnim poslanjem u biskupiji, dopustite mi, draga braćo i sestre, podijeliti nekoliko misli sa svojim svećenicima.
3.Braćo svećenici, svećeničko ređenje stavlja na vaša usta Riječ Božju. Kada govorite, kada propovijedate, kada poučavate, kada kao svećenici dajete savjete, vjernici slušaju Božji glas. Kakvo je sveto povjerenje Bog položio u vas. Kakvu blagoslovljenu priliku imate da na jedinstven način vodite vjernike Bogu govoreći im njegovu Riječ.
Prilikom Isusova krštenja i na brdu Tabor otvorilo se nebo i Otac je progovorio o Gospodinu Isusu govoreći: “Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!” Na svom putu u Jeruzalem Gospodin Isus je svojim učenicima dao poslanje: “Tko vas sluša, mene sluša. A tko mene prezire, prezire Onoga koji me poslao.”
Draga braćo svećenici, vaše riječi su važne. I ne samo ono što govorite nego i kako to govorite. A često vaše ponašanje može biti poučnije od vaših riječi koje svakodnevno izgovarate. Budite pažljivi kada govorite. Budite oprezni kada govorite i o onome o kome govorite. I budite vjerni istini u svojim riječima.
4.U obredu svećeničkog ređenja vaše su ruke bile pomazane uljem krizme, istom onom krizmom koju danas posvećujemo. Biskup je rekao: „Gospodin Isus, kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom, čuvao te da posvećuješ kršćanski puk i Bogu prinosiš žrtvu.“
Vaše su ruke bile i ostale “pomazane”. Posvećivati. Prinositi žrtvu. Pogledaj svoje ruke. Bilo da su vam ruke glatke i očuvane ili naborane od godina i vremena, vaše su ruke pomazane uljem kao sredstvo i simbol. Sakramentalno sredstvo koje krsti i potvrđuje; sakramentalno sredstvo koje blagoslivlja i odrješuje od grijeha; sakramentalno sredstvo koje posvećuje i nudi Kruh života i Kalež spasenja vjernicima i, kako molimo u Prvom kanonu, “i za nas same”; sakramentalno sredstvo koje dodiruje glavu i ruke uljem i otvara vrata vječnosti.
Sjetite se riječi svete Terezije Avilske: “Krist nema ruke na zemlji, ali ima vaše ruke.” Vaše su ruke predane radu, koji je, sam po sebi, molitva (laborare est orare), i njihov je posao donijeti utjehu, milosrđe i mir ljudima koji su povjereni vašoj pastoralnoj skrbi. Braćo svećenici, vaše pomazane ruke su posvećene. Koristite ih pažljivo i samo za ono što je dobro.
5.Što reći o srcu svećenika? Kao što srce svake osobe kuca i pumpa krv kroz ostatak tijela održavajući ga na životu, srce svećenika pumpa krv Tijela Kristova, Crkve, održavajući je na životu. Sveti Ivan Vianney je to veoma dobro rekao: „Svećeništvo je ljubav srca Isusova… kada je srce čisto i jednostavno, ono ne može ne voljeti jer je otkrilo izvor ljubavi koji je Bog.”
Svećenikovo srce daje najistinitije značenje riječima koje izgovara i kako ih izgovara. Svećenikovo srce daje pravu svrhu i smjer njegovim pomazanim rukama i načinu na koji ih koristi. Svećenikovo srce daje najiskreniju ljubav onima za koje je zaređen i kako im služi… Uvijek.
Stoga, u srcu svećenika ne bi smjelo biti mjesta za neoprostiv gnjev ili pohlepu, ne bi smjelo biti mjesta za sebičnost ili požudu, ne bi smjelo biti mjesta za ljubomoru ili proračunatost, ne bi smjelo biti mjesta za izolaciju, odvajanje ili udaljavanje od braće svećenika. Braćo svećenici, kada je vaše srce podijeljeno, vaše je svećeništvo slomljeno i ne objavljuje i ne svjedoči istinski i potpuno Isusa Krista.
Stoga vas potičem da budete ljudi svećeničkog srca kako bi vjernici željeli slušati i čuti što im imate za reći; tako da vjernici osjete blizinu koja dolazi od službe vaših pomazanih ruku. I, što god se dogodilo, “neka se ne uznemiruje srce vaše (Ivan 14,1).” Vjerujte u Boga. Vjerujte u Onoga koji vas je pozvao da budete svećenici.
6.Sve vas, draga braćo i sestre, potičem i pozivam na molitvu za svećenike, za biskupe, za Papu. Molite za naša obraćena srca i za obraćenje naših srdaca, da naše služenje ne nalikuje najamništvu, nego da, poput jedinog Dobrog Pastira – Isusa, iz dana u dan svoj život dajemo za vas kojima nas Crkva šalje služiti.
I vama, stadu Gospodinovu i nama pastirima neka ova euharistija bude izvorom snage u našem svakodnevnom rastu u vjeri i poslanju i na našem putu prema Gospodinu! Amen.
