Hodočašće novaka Južnoslavenske konferencije Reda manje braće u Asiz, pod nazivom “Stopama sv. Franje Asiškog”, održano je od 20. do 25. svibnja. Organizator hodočašća bio je fra Marko Ešegović, gvardijan Franjevačkoga samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Novaci sa Humca (8), Livna (5) i Trsata (4) posjetili su sa svojim meštrima franjevačka svetišta i napajali se na izvorima franjevačke duhovnosti. Prvoga dana posjetili su crkvu Sv. Damjana u kojoj je sv. Franjo čuo Božji glas s križa, koji ga je pozvao da ide popraviti njegovu Crkvu. Drugoga dana novaci su posjetili Rivotorto, gdje je sv. Franjo živio sa prvom braćom, Greccio, gdje je sv. Franjo prvi put uprizorio žive jaslice, potom Fonte Colombo, mjesto gdje je sv. Franjo napisao Pravilo reda, i na kraju katedralu Sv. Rufina (u kojoj su se sv. Franjo i sv. Klara krstili), Chiesu Nuovu (Franjinu rodnu kuću) i baziliku Sv. Klare (u kojoj se nalazi neraspadnuto tijelo sv. Klare i originalni križ iz crkve Sv. Damjana) u Asizu.
Trećega dana, prateći stope svoga utemeljitelja Reda, novaci su posjetili Porcijunkulu, crkvicu u kojoj je sv. Franjo čuo evanđelje koje ga je radikalno promijenilo, koju su sv. Franjo i prva braća dobili od benediktinaca nakon što su napustili Rivotorto, u kojoj su osnovane klarise i za koju je sv. Franjo rekao braći da je nikada ne smiju napustiti te ako ih izbace na jedna vrata da se oni vrate na druga, crkvicu pored koje je sv. Franjo dočekao sestricu smrt. Nakon toga novaci su otišli u samotište Carceri, u brdima iznad Asiza, gdje se sv. Franjo povlačio s braćom, postio i molio. Četvrtoga dana novaci su posjetili baziliku sv. Franje u kojoj se nalazi Franjin grob, a petoga dana La Vernu, mjesto gdje je sv. Franjo dobio stigme. Šestoga dana hodočašće je završilo posjetom Padove i obilaskom bazilike sv. Ante i svetištem sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Ljepota franjevaštva je u braći i raznolikosti, koju svaki brat sa sobom donosi, što su nam potvrdila i različita svjedočanstva pojedinih novaka. Novak Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Ilija Bilanović kazao je kako mu je srce ispunjeno, kako je dobio novu snagu, novu energiju: “Pronašao sam dublji smisao ovoga franjevačkoga života. Na svim ovim svetim mjestima, osjetio sam Božju prisutnost i Franjin duh koji i dan danas živi. Poseban dojam na mene su ostavili originalni križ iz crkve sv. Damjana i grob sv. Franje, ali posebno križ, jer taj Božji poziv, upućen Franji prije 800 godina, poziva i nas danas, da upravo mi popravimo Crkvu. Franji je taj križ progovorio, a od mene je nešto uzeo, rasteretio me i ohrabrio za budućnost.”
Za razliku od fra Ilije, kojemu je ovo bio prvi dolazak u Asiz, fra Marko Kruljac, novak Hrvatske franjevačke provincije, otkrio nam je da je on i prije obilazio Franjina mjesta, zbog čega nas je zanimalo kako je bilo prvi puta doći u Asiz kao franjevac u franjevačkom habitu: “Puno bogatije nego prijašnja iskustva. I prije mi je Porcijunkula bila posebna, a tako je bilo i tijekom ovoga dolaska. Osjećaji se ne mogu opisati, to je nešto što ostaje u tebi. Molitve koje je sv. Franjo molio na ovim svetim mjestima doživio sam osobnije. Primili smo puno milosti kojih ćemo biti svjesni tek kasnije, a koje će nam biti poticaj i vjetar u leđa za prve zavjete i sve ono što slijedi na našem franjevačkom putu.”
Fra Ivan Vasilj, novak Hercegovačke franjevačke provincije, svoju formaciju započeo je kao sjemeništarac, zbog čega je dulje vrijeme iščekivao svoj prvi dolazak u Asiz: “Čitajući Franjevačke izvore i ostalu literaturu, tek dolaskom na ova sveta mjesta shvatiš da je to stvarno i da smo i mi dio te stvarnosti, sve ti postaje življe. Ovo hodočašće nam daje snagu da nasljedujemo sv. Franju i prvu braću, te da živimo kako su oni živjeli. Poseban je osjećaj doći u Franjinom odjelu na mjesta na kojima je on živio i djelovao, i dublji je doživljaj jer si na tim mjestima sa svojom braćom. Posjetivši sva ova sveta mjesta shvatio sam da je moja duhovnost franjevačka i da je u središtu križ i Blažena Djevica Marija, da smo na ovoj zemlji samo hodočasnici koji putuju ka nebeskoj domovini. Gledajući prirodna bogatstva i ovu ljepotu talijanskih regija, sada mi je jasno kako je sv. Franjo mogao napisati Pjesmu stvorova, u kojoj je veličao svoga Gospodina po prirodi koju je On stvorio.”
Iako je nemoguće opisati sve ono što je svaki novak osjetio u svome srcu i duši, i opisati kako su ga dotakla Franjina sveta mjesta, nadamo da smo ovime uspjeli bar malo približiti franjevački duh i radost koju svaki novak u sebi nosi. Brojeći dane do polaganja prvih zavjeta, preporučamo se u vaše molitve!
Tekst: fra Andrija Šego
Foto: fra Marko Lasić
