Radosno i ponosno u Frami Hercegovina ovih je dana dočekano novo izdanje njihova godišnjeg časopisa „Tragovi“, koji je upravo doživio svoje 11. izdanje. Kao i prethodnih godina, riječ je o godišnjaku koji okuplja i prikazuje život framaša diljem Hercegovine kroz proteklih dvanaest mjeseci, ali i donosi promišljanja na temu koju je uredništvo izabralo povodom velikoga jubileja – 800. obljetnice Pjesme stvorova sv. Franje. Ovogodišnje geslo časopisa glasi: „Sve što god diše Gospodina neka slavi!“
Fra Ivan Hrkać, područni duhovni asistent Frame Hercegovina i odgovorni urednik časopisa, pojašnjava kako „Tragovi“ nisu samo informativni list o događajima, nego i važan formativni prostor rasta i međusobnog povezivanja gotovo 1700 framaša koliko ih trenutačno djeluje u Hercegovini.
„Ovaj časopis je prvenstveno namijenjen framašima, svakome od njih. Zato i nastojimo da svaki mladi član Frame dobije svoj primjerak. U njemu se mogu prisjetiti svega što smo zajedno prošli, ali i iznova promišljati o temi koja nas u određenoj godini oblikuje“, ističe fra Ivan.
Tema ovog broja – 800 godina Pjesme stvorova – nije izabrana slučajno. Fra Ivan objašnjava kako se željela naglasiti dubina franjevačke duhovnosti i izvorno nadahnuće sv. Franje, koji je u hvaljenju Boga nalazio smisao, radost i identitet.
„Često upadnemo u napast da hvalimo sebe, zvijezde ovoga svijeta, a zaboravimo na Gospodina. Pjesma stvorova nas vraća na ono bitno: da smo Božja stvorenja i da je On središte našega života.“
Ovogodišnji broj, kaže, nosi pečat jedne nove ekipe, novoga područnog vijeća izabranog u ožujku, ali i tragove starijih framaša i fratara koji su pomagali svojim iskustvom. „Teško je pobrojati sve ljude koji su sudjelovali. Svaka Frama dala je svoj doprinos, pisali su svećenici, jedna sestra klarisa, pa i roditelji te profesori. To je bogatstvo koje se rijetko gdje može vidjeti.“
Glavna urednica Iva Šarac otkriva kako je priprema i realizacija broja bila izazovna, ponajviše zbog ljetnog razdoblja i obveza koje su imali.
„Svi smo bili ili na sezonskim poslovima ili na pauzama, ali nekako smo uspjeli. To je ono što me posebno raduje – vidjeti da se uz sve obveze pronađe vrijeme na hvalu Bogu“, govori.
Ono što se odmah zamjećuje u časopisu jest velika tematska širina: od duhovnih i formativnih tekstova, razgovora, pa sve do rubrika u kojima glas daju oni koji nisu izravno dio Frame, ali je prate i prate njezin rast – roditelji, profesori, franjevci i redovnice.
Jedna od zanimljivijih rubrika svakako je „Preko Frame do habita“, koju je napisala klarisa s. Martina Primorac, svjedočeći o tome kako je Frama, više od bilo koje druge zajednice, danas izvor brojnih duhovnih zvanja.
Članica uredništva Olivera Matić ističe kako je u ovom broju naglasak stavljen i na mjesna bratstva. Svaka Frama imala je zadatak „ispisati“ vlastitu verziju Pjesme stvorova – opisati svoje bratstvo, svoj način rada, svoju radost i različitost.
„Htjeli smo da framaši jedni drugima pokažu kako žive, kako rade i što ih razlikuje. U časopisu se nalaze osnovne informacije o svakom bratstvu, ali i oni osobni tekstovi, fotografije, pjesme i crteži koje su framaši samostalno poslali. Vidimo koliko je talenata u našim bratstvima i koliko ti mladi ljudi znaju darovati Bogu“, naglašava Olivera.
Zanimljivo poglavlje časopisa otvara i rubrika o međunarodnoj Frami, a ove godine u fokus je stavljena Frama Portugal. Iva Šarac priča kako je to bilo posebno iskustvo: „Zanimljivo je otkriti da u jednom dalekom Portugalu postoji zajednica koja se okuplja oko istih ideala – ali brojčano jako mala, tek tridesetak framaša. Mi se često divimo velikim državama, a zapravo je naše bogatstvo u tome što imamo toliko mladih koji su živ dio Crkve.“
Jedan dio sadržaja u 11. broju posvećen je aktivnostima u Međugorju, mjestu iznimno važnom u životu hercegovačkih framaša. Tamo se tijekom godine održava pet seminara: glazbeni, seminar za prvoobraćenike, dramski seminar, molitveni susreti, kao i godišnja skupština, uključujući i onu nacionalnu koja okuplja framaše iz cijele BiH.
„Ponekad zaboravimo što Međugorje ustvari znači ljudima. Kad framaši iz udaljenijih krajeva dođu na tri dana, to im je ogroman dar. A mi koji smo blizu ponekad se tako lako naviknemo“, pričaju nam sugovornice.
Olivera, koja živi tek dvadesetak minuta od Međugorja, kaže kako uvijek iznova otkrije snagu toga mjesta. Posebno joj je ostao u srcu glazbeni seminar: „Tamo smo imali priliku pjevati na večernjoj misi na vanjskom oltaru. Mislim da je to iskustvo koje framaš pamti cijeli život.“
Marta Vlašić, također članica uredništva, nadovezuje se: „Nešto posebno nose molitveni seminari – penjanje na Križevac, Podbrdo, bilo kiša ili blato… ali sve se isplati. To su trenuci u kojima upoznaješ sebe i svoj odnos s Bogom.“
U časopisu se donosi i priča o hodočašću u Asiz, na koje Frama Hercegovina ide svake druge godine, te iskustva s petodnevnog planinarskog kampa na Blidinju u povodu 800. obljetnice Pjesme stvorova.
Posebna vrijednost ovog broja jest veliki intervju s mons. fra Mladenom Vukšićem, kotorskim biskupom, ali ujedno i čovjekom koji je pokrenuo Framu u Hercegovini.
„Željeli smo uključiti onoga koji nam je sve ovo darovao“, objašnjava Iva Šarac. „Htjeli smo čuti kako je sve počelo, koje su ideje vodile prvu Framu, i kako on danas gleda na zajednicu koja je izrasla iz tih početaka. Da njega nije bilo, možda bismo danas imali nešto potpuno drugačije.“
Fra Ivan Hrkać, područni duhovni asistent, na kraju razgovora naglašava ono što ga najviše raduje u radu s framašima – njihova odgovornost, predanost i čistoća mladenačkog žara.
„Tek kada se postane područni duhovni asistent, čovjek shvati koliko ga ova služba nadilazi. Iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, stalno je nešto novo, stalno je živo. I onda shvatiš kako su ovi mladi nešto posebno – većinom srednjoškolci, neki studenti – ali s ogromnim srcem. To je plod naših obitelji, naših molitelja, ali i braće fratara koji rade u svojim framama koliko mogu.“
S ponosom dodaje: „Odgajaju se divne generacije koje svjedoče. Roditelji mogu biti ponosni na svoju djecu, i možda smo ih mi malo ‘oteli’, ali dali smo im našu franjevačku obitelj. A tragovi koje ostavljaju – to je ono što želimo sažeti u naslovu: tragovi, trag.“
Cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.
Tekst i foto: Dragan Soldo
