„Dozvoljava se od ovog biskupskog Ordinarijata sabiranje milodara za podignut jedan veliki žrtvenig u ovdješnjoj katoličkoj crkvi S. Petra i Pavla u Mostaru i to u suglasju i Dozvolom nadležnih mjesnih političkih oblasti. Okrug pako sabiranja ograničuje se na grad Mostar i okolicu, izuzam slučaj dobrovoljnih Darovatelja i sa strane.
Mostar Dne 3. siječnja 1891.
Pečat: Paškal Buconjić biskup mostarsko duvanjski
Vlastoručni potpis: Paškal Buconjić biskup.“
Ovaj tekst stoji u bilježnici ovjerenoj od Biskupa Buconjića za prikupljanje milodara za glavni veliki oltar u franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru. Milodari su prema Bilježnici prikupljani od 1891. do 1897. godine. Nabrojana su mjesta iz kojih se prikupljalo i svi darovatelji. Oltar je fra Nikola Šimović u crkvi sv. Petra i Pavla postavio 1901. Urađen je u Tirolu nedaleko od Bolzana u radionici Ferdinanda Stuflesser-a osnovanoj 1875. u mjestu Otisei (Bolzano) u Italiji. U Mostar je najvjerojatnije dopremljen željeznicom. Bio je predivan, glavni oltar crkve sv. Petra i Pavla. Iznad oltarne menze visoke 1 m je Tabernakul kojemu se klanjaju dva anđela, iznad je u sredini kip Blažene Djevice Marije s cepterom – Kraljice, koja u naručju drži svoga Sina Isusa, lijevo je sv. Petar s križem naopako okrenutim, jer je tako bio na križu mučen. Desno je sv. Pavao sa svojim pismima u lijevoj, a u desnoj ruci drži mač okrenut prema zemlji. U samom vrhu oltara je Bog Svestvoritelj i Svevladar okružen s dva kerubina. Na vrhu svega, na visini od 9,41 m dominira zlatni križ. Cijeli je oltar urešen zlatnom ornamentikom, viticama jarkih crvenih i zelenih boja. Posebno je urešen Tabernakul, s dvokrilnim vratima, a iznad njega je predivna niša sa Svetim Srcem i predivnim Raspelom koje stoji u njoj.
Oltar je u crkvi sv. Petra i Pavla preživio dva svjetska rata, poratne progone i komunističku mržnju prema vjeri. Uvijek je bio najveći ponos Hrvata rimokatolika grada Mostara. Na njemu su generacije i generacije dječaka naučili ministrirati pod budnim okom braće fra Franje Ćavara, fra Stipe Mikulića i drugih. Neposredno pred Domovinski rat je zbog obnove crkve skinut i odložen u Samostan. Tu je preživio ratne strahote. Kipovi sv. Petra i Pavla i Tabernakul su izgorjeli u crkvi 9. svibnja 1992. u 22.30 h kad su agresori JNA crkvu sv. Petra i Pavla zapalili i srušili do temelja. Iz crkve je kip Blažene Djevice Marije iz plamena, po cijenu vlastitog života, iznio fra Josip Marija Katalinić.
Godine 2009. (16. rujna) je Povjerenstvo za kulturno povijesnu baštinu i graditeljstvo hercegovačke franjevačke provincije u sastavu fra Ante Marić (pročelnik), te fra Vendelin Karačić i fra Ivan Ševo pozvalo predstavnike radionice Fradinand Stuflesser da pregledaju oltar. To su učinili u kripti nove crkve Sv. Petra i Pavla. Dali su predračun za obnovu, a tom je odgovornom i skupom poslu prionuo gvardijan i župnik fra Danko Perutina.
Oltar je prošle (2023.) godine šleperom odvezen u istu radionicu gdje je i napravljen, i obnovio ga je i restaurirao pra – praunuk njegova graditelja. Odlučeno je da se postavi u rodočku crkvu sv. Ivana Krstitelja koju je o. biskup Petar Palić posvetio 23. lipnja 2024. godine. U crkvi je postavljen 31. srpnja na spomendan sv. Ignacija Lojolskog 2024. godine. Puk hrvatski i rimokatolički grada Mostara i Rodoča ovaj je događaj popratio oduševljenjem, a oni stariji koji ga pamte i suzama.
Fra Ante Marić
