Papa Lav XIV. primio je u Apostolskoj palači u Vatikanu 9. travnja u audijenciju 240 sportaša, sudionika Olimpijskih i Paraolimpijskih igara Milano–Cortina 2026. kojima je uputio prigodni govor, objavio je Vatican News.
Sport kao prostor koji izaziva svijet obilježen suparništvom koje prerasta u razorne ratove te koji otkriva mogućnost razbijanja logike nasilja kako bismo se otvorili logici susreta. On je univerzalni jezik koji nas uči pobjeđivati bez ponižavanja i gubiti bez gubitka samoga sebe. On je pouka koja nadilazi sportska igrališta, arene i staze te koja se širi i na područje politike i odnosa među narodima – istaknuo je Sveti Otac.
Plemenita ljudska, kulturna i duhovna poruka
Na početku audijencije Papa je zahvalio organizatorima susreta – Dikasteriju za kulturu i obrazovanje, kao i službenom sportskom udruženju Svete Stolice „Athletica Vaticana“ – te istaknuo da je još uvijek živo sjećanje na događaj koji je završio prije nekoliko mjeseci i koji je svijetu, uz natjecanja na vrlo visokoj razini, prenio i plemenitu ljudsku, kulturnu i duhovnu poruku. Pritom je dodao: „Doista sport, kada se autentično živi, ne ostaje samo na razini postignuća: on je jedan oblik izražavanja, priča sastavljena od gesta, napora, iščekivanja, padova i novih početaka.“
Priče o žrtvi, disciplini i ustrajnosti
Atletska postignuća ne svode se samo na tijela u pokretu – napomenuo je rimski biskup te istaknuo da su to priče o žrtvi, disciplini i ustrajnosti. Rekao je da osobito paraolimpijska natjecanja pokazuju kako nam vlastite granice mogu otkriti nešto novo te dodao: „Ne nešto što sputava osobu, nego nešto što se može preobraziti, pa čak i pretvoriti u ponovno otkrivene sposobnosti. Vi ste, sportaši, postali životne priče koje nadahnjuju mnoge ljude.“
Nitko ne pobjeđuje sam
Petrov nasljednik se zatim osvrnuo na slogu pokazanu tijekom igara, podsjećajući da nitko ne pobjeđuje sam: svaka pobjeda uključuje ne samo samog sportaša, nego i obitelji, momčadi, intenzivne treninge, pritisak i samoću. Stoga je istaknuo: „Često se upravo u tim trenucima Bog objavljuje, kako govori psalmist: ‘Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.’“
Valja upoznati vlastito tijelo, a da ga ne učinimo idolom
Druga bitna sastavnica sporta jest čvrsta duhovnost, plodan oblik odgoja koji pridonosi sazrijevanju karaktera – nastavio je papa Lav XIV. te dodao: „Kroz sport učimo upoznavati vlastito tijelo, a da od njega ne učinimo idola, učimo upravljati emocijama i natjecati se, a da ne izgubimo osjećaj za bratstvo, učimo prihvatiti poraz bez očajavanja i pobjedu bez oholosti.“
Pravi uspjeh je kvaliteta odnosa
Sveti je Otac zaključio da um i tijelo moraju biti ujedinjeni u praksi koja mora ostati duboko ljudska, odnosno svojevrsna škola u kojoj učimo o pravom značenju uspjeha, koje se sastoji od kvalitete odnosa, međusobnog poštovanja i zajedničke radosti u igri, a ne od broja nagrada. Pritom je istaknuo: „To je život u izobilju o kojem govori Evanđelje: život ispunjen smislom, život u kojem tjelesnost i nutrina pronalaze sklad.“
Prekinuti logiku nasilja
Rimski se biskup potom osvrnuo na današnje vrijeme obilježeno podjelama i sukobima, u kojem sportska praksa poprima još veću važnost: ona postaje istinski prostor susreta i odnosa, a ne prostor za pokazivanje snage. Stoga je ponovno istaknuo vrijednost olimpijskog primirja koje su sportaši učinili konkretnim i vidljivim kao proročanstvo koje nipošto nije retoričko: „Valja prekinuti logiku nasilja kako bi se promicala logika susreta.“
Napasti sporta
Međutim, svako sportsko postignuće nosi sa sobom i napasti – upozorio je Petrov nasljednik te istaknuo napast postizanja rezultata pod svaku cijenu, koja može dovesti do prakse dopinga; zatim napast profita koja svodi igru na logiku tržišta i pretvara sportaša u zvijezdu; kao i napast spektakularnosti koja sportaša svodi na sliku ili broj.
Radionica pomirenog čovječanstva
Suočeni sa svime time, sportaši su pozvani biti svjedoci: pozvani su natjecati se bez mržnje, pobjeđivati bez ponižavanja te gubiti bez gubitka samih sebe – potaknuo je Sveti Otac sudionike audijencije te dodao: „To vrijedi i izvan sporta. Vrijedi u društvenom životu, u politici i u odnosima među narodima. Tako sport, ako se živi na ispravan način, postaje radionica pomirenog čovječanstva, gdje različitost nije prijetnja nego bogatstvo.“
Zajedno dati najbolje od sebe
Jedan dio Papina govora bio je posvećen i odnosu između sporta, prirode i velikih klimatskih izazova koji podsjećaju na dužnost brige za zajednički dom. Rimski se biskup potom zadržao na Križu sportaša koji od Igara u Londonu 2012. do ovogodišnjih Igara prikuplja molitve, očekivanja, nade, strahove te patnje muškaraca i žena svih dobi: „Pred tim najvišim i najvažnijim znakom predanosti obnovimo želju da zajedno dajemo najbolje od sebe, u svakoj aktivnosti.“
Neka osoba ostane u središtu sporta
Papa Lav XIV. je zaključio govor citirajući riječi pape Ivana Pavla II. koje je izrekao povodom Jubileja sportaša 2000. godine, izražavajući želju da Isus Krist, istinski Božji sportaš, nadahne svakog sportaša da se suočava sa izazovima na sve kreposniji način te da mu podari snagu da ih može živjeti sa strašću: „Dok vas pratim svojim blagoslovom, povjeravam vam jednu misiju: nastavite se zalagati da osoba ostane u središtu sporta u svim njegovim oblicima.“ (kta)
