Odmah, prvih dana ukazanja krenula sam u Međugorje. Kroz hodočašća, molitve, postove Kraljici mira Bog mi je davao snagu da mogu sve strpljivo podnositi i veliku želju da sačuvam brak i obitelj
„Kroz zadnjih 25 godina Bog me je vodio na putove koji nisu bili moji putovi nego Njegovi. Od 1981. g. do 2001. Bog me proveo kroz mnoge patnje, bolesti i teška trpljenja u obitelji moga muža iz koje je bilo teško izaći i sve razumjeti zbog čega se sve to događa. Znala sam da su dva člana iz obitelji partizani odveli prema Biokovu, i da su nakon teškog zlostavljanja kamenovani 1944. godine. O tome se nije smjelo govoriti, a kamoli pitati gdje im je grob i kršćanski sahraniti“ započela je svoje svjedočanstvo o pronalasku kostiju hrvatskih mučenika umirovljena profesorica iz Zmijavaca Mila Šuto, koja je tragala za članovima obitelji koje su ubili partizani.
Kazala je kako se dva mjeseca nakon njezine udaje i dolaska u novu obitelj u Međugorju počela ukazivati Kraljica Mira.
„Odmah, prvih dana krenula sam u Međugorje. Kroz hodočašća, molitve, postove Kraljici mira Bog mi je davao snagu da mogu sve strpljivo podnositi i veliku želju da sačuvam brak i obitelj.“
Ulaskom u Franjevački svjetovni red OFS 1998. počele su se događati velike promjene.
„Članovi molitvene zajednice često su molili za mene jer su poznavali moju situaciju u obitelji. Od tada Bog me pripremao za novu zadaću i otvorio novu stranicu moje obitelji i moga života. U rujnu 2001. godine, zbog teške bolesti, moj muž Marijan odlazi u KBC Split. Za mene, djecu i cijelu obitelj, to je bilo teško razdoblje. Liječnici su rekli da mi je muž na samrti i da to trebam prihvatiti. Pozvala sam svećenika da mu podijeli svete sakramente. U sebi sam ponavljala Bog neće dopustiti da se to dogodi u njegovoj 46. godini života. Odlučila sam odmah poći u crkvu Gospe od Zdravlja zamoliti nebesku Majku Mariju za pomoć. Tada se za mene dogodilo čudo. U crkvi Gospe od Zdravlja Bog mi je na put stavio osobu kojoj sam sve ispričala. Gospođa Marija upitala me imamo li u obitelji osoba koje nisu sahranjene. Odgovorila sam joj da imamo dvije osobe i da već 57 godina ne znamo za njihov grob. Tada mi je rekla – u vašoj kući neće biti mira dok ne budu sahranjeni. To je za mene bio strelovit odgovor i nisam postavljala nikakva pitanja. U meni se javila velika želja da trebam pronaći te sahraniti naše pokojne.“
Potom je platila intenciju 33 mise za pokojnog prasvekra Marijana.
„Fra Vinko je tada uzeo knjigu autorice Gordane Turić „U temelju kamen” i pronašao podatak da su Marijana Šutu, oca jednog djeteta i Ivana Šutu, oca petero djece, partizani kamenovali na Biokovu 1944. godine.“
Sve je bilo avetno pusto, stabla su se posušila, a staje urušile. Osjećao se veliki teret i tjeskoba
Uz pomoć svjedoka, dobrih ljudi počela su traženja u Drinskim Dočićima gdje se dogodio zločin.
„Sve je bilo avetno pusto, stabla su se posušila, a staje urušile. Osjećao se veliki teret i tjeskoba“ rekla je gospođa Šuto i dodala kao je svjedok pokazao gdje je bio partizanski štab, ali u bujnoj vegetaciji nije uspio pokazati mjesto ubojstva i počivališta pokojnika.
U srcu sam osjetila veliku bol što nismo pronašli naše mučenike, a Božje čudo kako smo saznali za jamu gdje su ubačeni svećenici. Osam dana pretraživali smo Drinske Dočiće, ali bez uspjeha. Kada sam vidjela da su ljudi umorni od pretraživanja, iz dubine srca zavapila sam sv. Anti da nam pomogne pronaći kosti naših mučenika i na tu nakanu da ću platit svetu misu. Istoga dana nazvao me čovjek kojeg nisam poznavala. Prošao je teško mučeništvo od strane partizana jer je bio domobran. Rekao mi je: Za grob braće Ivana i Marijana Šute, Ante Kujundžića i Marijana Gudelja saznao sam kada bi se partizani napili glasno bi prepričavali gdje su ih kamenovali i ubili i kamenja na njih stavili. Čuo sam da ih vi tražite već nekoliko dana, pa vam želim pomoći. Idite u Drinske Dočiće, nađite vodice (čatrnje), okrenite se prema istoku i 15 koraka dalje pronaći ćete grob.
Uspješan pronalazak naših pokojnika bio je velika radost za naše obitelji. Saznali smo da su istoga dana partizani zvjerski pogubili četiri osobe i to: Marijana Gudelja (18 godina), lijepog mladića kojega su ubacili u škrip, braću Marijana (44 godine) i Ivana Šutu (38 godina) iz Zmijavaca i Antu Kujundžića (24 godine) iz Ivanbegovine.
Uspješan pronalazak naših pokojnika bio je velika radost za naše obitelji
To je Božje djelo dobrote, ljubavi i milosrđa na koje nas je Bog pozvao da rasvijetli tamu i muku obitelji i svih sudionika ovog tamnog i zvjerskog događaja. Hvala dragom Bogu koji nam je povjerio ovo plemenito djelo milosrđa da se pronađu i dostojanstveno sahrane naši mučenici. Hvala župniku fra Vinku, baki Ivi Todorić, Marku i Darinki Šarić, Juri Vranješu, Vjekoslavu Bakoti, Branku Ljubičiću, susjedima, rodbini, svim ljudima koji su nam svesrdno pomogli oko pronalaska groba, sakupljanja posmrtnih ostataka, a općini Zmijavci na darovanoj grobnici, gdje možemo paliti svijeće i donosit cvijeće“ rekla je Mila Šuto.
Posvjedočit će i potanko ispričati čudesan slijed događaja u trudu pronalaska jame s posmrtnim ostacima pobijenih širokobrijeških franjevaca u Drinskim Dočićima „suhih kostiju naših svetih mučenika u jami na Biokovu. Ovo su djela milosrđa i veliki blagoslov za mene i moju obitelj ovdje na zemlji, a nagrada na nebu. Hvala svim sudionicima ovog događaja koji su nam pomagali oko otkrivanja jame. Hvala našem župniku fra Frani Laci, fra Petru Galiću, časnim sestrama Klarisama i svim moliteljima koji su svojim molitvama pratili slijed svih događanja. Kroz ove godine Bog nam je pokazao patnje obitelji koje trpe zbog izgubljenog člana, ali i patnje obitelji koje su počinile zločin“ rekla je Mila Šuto te ekskluzivno objavila da je u toj jami pronađeno devet pobijenih hercegovačkih fratara.
O patnjama obitelji onih koji su počinili zločin ponudila je i pisano svjedočanstvo osobe čiji je stric bio partizan, egzekutor na tom području, a koja je članica Franjevačkog svjetovnog reda: „Ovo svjedočim i želim napisati istinu o mojim mukama, patnjama, bolima, trpljenjima, duhovnim blokadama i tlačenju u radu i u cijelom životu kroz mnogo godina. Borila sam se i tražila savjete kod liječnika, svećenika, časnih sestara. Liječnici su mi rekli da je moje zdravstveno stanje dobro. Po mišljenju jednog svećenika uzrok duhovnim bolima, nevoljama i pukotinama u tijelu, su grijesi mojih predaka. Shvatila sam da su to grijesi mog strica koji je kao dijete odveden u partizane. Molila sam za njegovu dušu i dala sam da se služe Gregorijanske mise. Hodočašće sv. Franji u Asiz namijenila sam za spas njegove duše. Na grobu sv. Franje žarko sam molila da se stric izbavi iz čistilišnih muka. Nakon te molitve u bazilici sjela sam u pizzeriju s još s tri hodočasnice, koje do tada nisam poznavala. Počela je priča kao naručena od Boga iz koje sam saznala od hodočasnice Mile Šuto da su partizani na Biokovu 1944. kamenovali dva člana njene obitelji i još ubili dva mladića, koje su nakon 57 godina pronašli i sahranili. Tada su saznali da je u blizini jama u koju su ubačeni širokobriješki fratri.
Moj stric je tih godina bio zapovjednik straže na Biokovu. Velika bol zahvatila je moju dušu i srce, cijelo tijelo mi se ukočilo jer mi je Bog tada otkrio dio istine i bolne trenutke moje životne patnje. Tada sam shvatila zašto me Bog pozvao na ovo hodočašće koje nisam planirala. Moja žarka želja je bila da se iz jame što prije izvade kosti svetih mučenika.“ U pismu dalje piše kako je prikazivala svete mise i klanjanja Presvetom Oltarskom sakramentu na tu nakanu. „Razgovarala sam sa svećenicima i tri puta hodočastila u Asiz na grob sv. Franje i dala da se služi misa na grobu sv. Franje u Asizu i jedan put sam hodočastila Stopama Mučenika u Hercegovinu s don Josipom Mužićem. Zamolila sam časne sestre Klarise u Splitu i u Bosni da se u svojim molitvama sjete ne svetih mučenika koji čekaju sahranu. Riječima ne mogu opisati radost kad mi je Mila javila da su suhe kosti iz jame izvađene. To mi je bio veoma radostan dan. Ali sam i dalje osjećala trpljenja i teške muke. Na dan Marije Posrednice svih milosti 8. svibnja 2026. otišla sam na Klanjane pred Presvetim Oltarskim sakramentom i sve izrekla Isusu. Od svih obitelji mučenika tražila sam oprost, zbog zvjerskih mučenja članova njihovih obitelji. Pokajala sam se u ime strica za sve zločine koje je on počinio i drugima zapovjedio. Oprostila sam stricu za sva trpljenja koja podnosim cijeli život zbog njegovih zločina. Zamolila sam sve mučenike da oproste mome stricu za sva zlostavljanja, mučenja, boli i patnje koje su podnijeli na svom križnom putu, kojima je on zapovijedao. Zamolila sam Isusa da sve mučenike opere u svojoj Presvetoj Krvi i privede u kraljevstvo Svih Svetih. U ime svih mučenika izrekla sam Isusove riječi za zločince – Oče, oprosti im jer nisu znali što čine. Tada sam u srcu osjetila veliki MIR nakon dugo godina. Ali još mi je bila neka nejasnoća u duši. U nedjelju sam otišla na krunicu i misu i žarko molila milost što još moram učiniti. Tada sam oprostila samoj sebi. To je bila neopisiva milost. Osjetila sam u srcu da moram platiti svetu misu za duše u čistilištu onih koji su ubijali nevine ljude i bacali u jamu. Svećenik je iznenadio saslušao nakanu, ali je upisao kako sam rekla. Ovo je bio moj uski i trnoviti put franjevačkim stopama do istine. Bogu hvala da sam nakon teških muka doživjela MIR nakon oprosta, zahvale i kajanja. Zahvalna sam Bogu što mogu svjedočit za naše mučenike i odzvanjaju mi riječi: KRV MUČENIKA SJEME JE NOVIH KRŠĆANA!“ napisala je u svom svjedočanstvu osoba koja se potpisala jednostavno: Vaša franjevka.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
