Crkva u Bosni i Hercegovini svake godine proslavlja Nedjelju Caritasa na Treću nedjelju došašća koja ove godine pada na 14. prosinca. Predsjednik Caritasa BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, uz Nedjelju Caritasa i 30. obljetnicu osnutka Caritasa BiH uputio je poruku naslovljenu „Sve vaše neka bude u ljubavi!“ (1 Kor 16,14) koju prenosimo u cijelosti:
Uz Nedjelju caritasa, koja se u svim našim biskupijskim, župnim i drugim zajednicama, u neprekinutom nizu od 15. prosinca 1996. godine, redovito obilježava u treću nedjelju Došašća, Crkva u Bosni i Hercegovini ove godine obilježava također tri desetljeća postojanja i djelovanja Caritasa Bosne i Hercegovine. Stoga je ovo prigoda u kojoj se prigodnom okružnicom, kao svake godine, treba cijelu crkvenu zajednicu podsjetiti na taj važan dan, potaknuti vjernike da nastave još više činiti djela ljubavi i zahvaliti im za sve što su do sada učinili u konkretnoj brizi za braću i sestre u potrebi. No, ove godine je također prigoda u kojoj ćemo na isti dan obilježiti i 30 godina otkako je na razini naše Biskupske konferencije osnovan Caritas BiH. To nas, osim obilježavanja ove obljetnice, potiče na zahvalnost svima koji su dali svoj doprinos u djelovanju ove važne crkvene ustanove, a posebice njezinim ravnateljima, djelatnicima i volonterima. U tom nizu zahvalnost izričemo osobito brojnim dobrotvorima, domaćima i onima iz inozemstva, pojedincima i ustanovama, koji su svojim darovima i projektima ne samo poticali rad ovoga Caritasa, nego je o njihovim doprinosima redovito doslovce ovisilo koliku će pomoć dobiti osobe u potrebi.
I.
U današnjoj jezičnoj uporabi pojam caritas ima tri različita osnovna značenja. U osnovici to je ljubav Božja kao što čitamo u Prvoj Ivanovoj poslanici (4,7) poticaj koji glasi: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer je ljubav od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.“ Ta ljubav Božja, veli apostol Pavao, razlivena je i postoji u srcima našim po Duhu Svetom (usp. Rim 5,5).
Riječ caritas označava također kršćansku ljubav pojedinoga vjernika prema bližnjemu, a prije svega samilosnu ljubav prema siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć. Tu ljubav prema bližnjemu je Krist stavio uz bok ljubavi prema Bogu (usp. Mt 22,37-40). Dao ju je kao novu zapovijed i kao znak raspoznavanja svojih učenika kad je rekao: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (usp. Iv 13,34-35) Najčešće značenje riječi caritas jednako je onome što ga je na hrvatskom govornom području nametnula posebice posljednja ratna tragedija kad je sadržaj toga pojma, osobito na razini javnoga mnijenja, gotovo poistovjećen s organiziranom katoličkom crkvenom djelatnom ljubavi i s tim u vezi s crkvenom ustanovom koja nosi ime caritas, a koja se iskazala u pomaganju ugroženima.
II.
Kao član Crkve, koja mu posreduje vjeru, nadu i ljubav i pomaže mu da se ostvari i raste, kršćanin pojedinac po svojoj djelotvornoj ljubavi prema drugom čovjeku svjedok je Krista koji ljubi. Čini to također u ime Crkve kao zajednice ljubavi. Polazeći od te istine, pojedini kršćanski vjernici i Crkva u kojoj su okupljeni kao udovi i sredstva Kristove ljubavi, nisu obvezatni na iskazivanje ljubavi samo zato što postoji netko tko je ugrožen ili se nalazi u potrebi, već iskazuju ljubav po svojoj biti. Naime, Crkvu je, po Duhu Svetom, ustanovila ljubav Kristova kao njegovo živo tijelo, tj. kao Krista koji nastavlja živjeti i ljubiti na zemlji, te stoga Crkva i ne može ništa drugo raditi, nego ljudima prenositi Božju ljubav i milost. Zato, budući da su pravo i obveza Crkve na djelotvornu ljubav božanskoga podrijetla, ona se takvih djela ne može odreći niti ih smije prepustiti nikome drugome. Kroz dugu povijest postojanja i vršenja konkretnih djela ljubavi, oblici crkvenoga karitativnog djelovanja bili su različiti. Mijenjali su se i prilagođavali prema vremenima, narodima i ne-prilikama. Ovisili su također o životnosti same Crkve, a potom i o načinu razmišljanja u nekom razdoblju, pokretima i pojedinim osobama. S druge strane, na način istoga djelovanja često su utjecale društvene i političke prilike u pojedinim krajevima budući da se različiti politički sustavi ne odnose na jednak način prema karitativnom radu Crkve, jer taj odnos se kretao u rasponu od zabrana crkvenih karitativnih ustanova, na jednoj strani, do prijateljskog odnosa i suradnje, na drugoj.
III.
Biskupska konferencija BiH snovana je 8. prosinca 1994. godine. I u skladu s osnovnim poslanjem Crkve, već na prvom zasjedanju, koje je održano u Mostaru, biskupi su 28. siječnja 1995. osnovali „Caritas Biskupske konferencije BiH“, koji je, slijedeći običaje naziva ovakvih ustanova u drugim zemljama, 2015. godine preimenovan u „Caritas Bosne i Hercegovine“. Caritas BiH, prema svom Statutu, u duhu solidarnosti, poštujući supsidijarnost i autonomiju svojih članica, obavlja sljedeće djelatnosti: koordinira planiranje, provedbu, analizu izvješća i evaluaciju programa Caritasa međubiskupijskoga značaja; predstavlja i zagovara svoje članice u stvarima od međubiskupijskoga značaja pred državnim i crkvenim ustanovama u BiH i inozemstvu; prikuplja i obrađuje informacije o potrebitima, te ih predstavlja javnosti i dobrotvorima; prezentira javnosti djelovanje Caritasa, te promiče karitativno djelovanje, solidarnost i volontarijat; planira i provodi izobrazbu karitativnih djelatnika i volontera na svim razinama; na dobrobit svojih članica i u skladu sa standardima Caritasa Internationalis surađuje s Caritasom Internationalis, Caritasom Europa, nacionalnim Caritasima i njihovim predstavništvima u BiH, te s drugim organizacijama čije djelovanje nije u suprotnosti s načelima socijalnog nauka Katoličke crkve; u suradnji sa svojim članicama i u skladu sa smjernicama Upravnog vijeća, koordinira akcije pomoći nastradalima od prirodnih, elementarnih nepogoda i oružanih sukoba, uključujući uvoz i podjelu karitativne pomoći; sudjeluje u izradi socijalnih istraživanja i analizi javnih politika iz područja svoga djelovanja, zagovara promjene i surađuje s javnim sektorom te poduzima ostale zakonite radnje s ciljem unaprjeđenja javnog sustava i ostvarivanja općega dobra u skladu sa socijalnim naukom Katoličke crkve.
IV.
U povodu osnutka Nedjelje caritasa biskupi su 1996. godine objavili „Pastirsko pismo“. U njemu su – što vrijedi ponoviti još jednom – cijeloj javnosti, crkvenoj i društvenoj, napisali: „Pozivamo vas da se i osobno angažirate u karitativnom radu svojih župnih i biskupijskih zajednica. Caritas treba suradnika koji će odvojiti dio svog vremena i svoje snage, i uključiti se u dobrovoljni rad na ublažavanju mnogostrukih nevolja u našim župama, ali i izvan njih, prema onima koji su druge vjere i nacionalnosti. Na taj ćemo način doprinositi djelu pomirenja i ljepšoj budućnosti svih nas. Pozivamo vas, braćo i sestre, da svi zajedno svojim djelima ljubavi pripravimo put Gospodinu, Svjetlu koje želi doći u ovu našu tamu, koji želi osvijetliti i osmisliti život i budućnost. Neka i nama koji vjerujemo u Božju ljubav prema čovjeku, utjelovljenu u Isusu Kristu, kao i kršćanima kroz dvije tisuće godina, uspije vjerom i ljubavlju danas i ovdje ‘iscijeliti srca slomljena’, ostvariti ‘godinu milosti Gospodnje’.“ Nedjelja caritasa ove godine odvijat će se pod geslom: „Sve vaše neka bude u ljubavi! (1 Kor 16,14)!“ Pa, po zagovoru apostola Pavla, koji je to napisao, neka tako bude!
U Sarajevu, na blagdan svete Majke Terezije, učiteljice kršćanske ljubavi, 5. rujna 2025.
Mons. dr. sc. Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup metropolita
i predsjednik Caritasa BiH
