Dosadašnji apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, čije je odreknuće od aktivne službe prihvatio papa Franjo, zbog navršene dobne granice, 31. kolovoza 2021., ove godine slavi i svoj zlatni svećenički jubilej – 50 godina misništva.
Nakon što je jubilej obilježio u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u rujnu ove godine, nadbiskup Pezzuto proslavio je ovaj zlatni jubilej i u Međugorju, zahvalnom sv. Misom u nedjelju 10. listopada u 18 sati. Homoliju nadbiskupa Pezzuta prenosimo u cijelosti.
Predraga braćo i sestre!
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«
To je pitanje koje bogati mladić postavlja Isusu. Ali u tom mladiću smo prisutni svi mi i svi se u njemu prepoznajemo.
To je pitanje vezano za ‘nasljedovanje Krista’ da bi se učinio dodatni korak u našemu ‘biti kršćani’ i ‘živjeti kao kršćani’, prijeći od jednostavnog ‘biti Isusovi sljedbenici’ u stanje Njegovih ‘učenika’.
„Učitelju dobri“… Na to Isus odgovara protupitanjem: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! “ Ovdje je važno naglasiti da Gospodin vraća ‘dobro’ u njegov stvarni izvor, koji je Bog. Bog je vrhovno dobro. Bog je izvor svakoga dobra. Dakle, u kršćanskoj kulturi se ide od ‘činiti dobro’ u ‘biti samo dobro’, identificirati se na određeni način s ‘dobrom’, do časa kada u Kristu i preko Krista, mi možemo uroniti u taj Božji život, koji je apsolutno dobro.
Stoga je potrebno da mi neprestano produbljujemo naše zajedništvo s Njim koji je vrhovno dobro, da bi smo bili sposobni ne samo ‘činiti dobro’ nego i ‘biti dobro’ i tako sudjelovati u toj Božjoj stvarnosti. Na taj način ćemo ostvariti i živjeti istinsko ‘učeništvo’, u nasljedovanju Učitelja iz Nazareta: zaista nećemo samo ‘činiti dobro’, nego ćemo ‘biti dobro’.
„Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus odgovara nabrajajući Zapovijedi, a bogati mladić sa sigurnošću potvrđuje da ih je čuvao od svoje mladosti. Tada Isus, nakon što je prešao minimalnu razinu Zakona, prelazi na višu i zahtjevniju razinu: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“
Ovo odmah uvodi u temu nužnosti siromaštva na jednom vjerodostojnom kršćanskom putu i, u isto vrijeme, očituje opasnost od bogatstva. U svakom slučaju, načelo koje je Isus navijestio je, da je apsolutno potrebno odvojiti se barem emocionalno od zemaljskih dobara, da bi se živjelo vjerodostojno ‘nasljedovanje Krista’ i da bi se ušlo u Njegovo Kraljevstvo i ostalo u njemu. Neki su pozvani i na stvarno odvajanje od zemaljskih dobara.
To je nauk Evanđelja ne samo za stvarno bogate nego za sve one koji žele biti Isusovi učenici i zadobiti Božje spasenje, ulazeći u Njegovo Kraljevstvo.
To je načelo koje vrijedi za svakoga. Doista, siromasi nisu automatski oni koji su lišeni materijalnih dobara, jer i oni mogu imati želje, osjećaje i mentalitet bogatih. Isto tako i bogati, to nisu automatski oni koji posjeduju materijalna dobra, jer i oni mogu imati želje, osjećaje i mentalitet siromašnih. Stoga, da bi po Evanđelju definirali bogatstvo i siromaštvo, nije odlučujuće posjedovanje ili neposjedovanje materijalnih dobara. Bogatstvo ili siromaštvo, mjere se u duhu Evanđelja, ne količinom nego kvalitetom. Bogat si ili siromašan u srcu, ne zbog onoga što posjeduješ.
Želio bih konačno otkriti posljednji element koji nalazimo u današnjem evanđeoskom ulomku. Pred Isusovom primjedbom vezanom za nedostatke bogatstva s obzirom na postizanje spasenja, učenici su ne samo zapanjeni, nego su čak razočarani i otvoreno izražavaju svoje razočaranje pitanjem, koje je ujedno i negativan komentar: „Pa tko se onda može spasiti?“ Gospodinov program koji kaže: tko želi spasiti vlastiti život, treba ga za Njega izgubiti, učenicima se činio nemogućim, jer ih je lišavao svake zemaljske sigurnosti. Učenici su mislili da se spasenje može postići njihovim ljudskim snagama, ne isključujući ni ekonomske ili političke snage. Jednom riječju, njima se dokidala sva moć za postizanje spasenja, te je stoga, za njih to postajao jedan nedostižan san.
Ali Isus im nudi pravi ključ za tumačenje životnog plana koji je predložio učenicima: spasenje je „Ljudima nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ Da bi zadobili Kraljevstvo, potrebno je priznati vlastitu ljudsku nedostatnost i položiti cijelo svoje povjerenje samo u Božju svemoć, puštajući da On, Bog, slobodno djeluje u nama po Duhu Svetomu. On je sposoban činiti čuda u onome koji se potpuno otvori, u onome koji ima srce odvojeno od svega onoga što posjeduje i potpuno se povjerava Njemu.
Takav čovjek će iznenađen ustvrditi da mu ništa ne nedostaje i stoga ‘jedino Bog dostaje’, kako reče sv. Terezija Avilska.
Hvala ti Gospodine, jer tvoj prijateljski pogled počiva na nama, dok nas pozivaš da barem u nutrini, ostavimo ono što nas veže, da ostavimo sa strane svaku sigurnost i da imamo vjeru, riskirajući i slijedeći Tebe samo s onim što jesmo.
Neka nas u ostvarenju ovog životnog programa uvijek prati i čuva Blažena Djevica Marija. Neka nas prati Djevica Marija, koju u ovom hramu zovemo Kraljica mira i Kraljica Božjeg milosrđa. Amen.
