U župi svetoga Jeronima u Chicagu održana je velika svečanost – proslava stote obljetnice Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji za Ameriku i Kanadu. Braća Hercegovačke franjevačke provincije uz brojne vjernike i uzvanike svečano proslavljaju stoljeće vjernoga služenja Bogu i hrvatskome narodu u tom dijelu svijeta. Na obljetnicu su pristigla braća iz američkih i kanadskih župa koje su u sastavu kustodije, a među uzvanicima su i generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu Sanja Laković i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas.
Dva dana u oči proslave u samostanu svetog Ante predstavljena je monografija o sto godina Hrvatske franjevačke kustodije autora fra Roberta Jolića koju su uz njega predstavili aktualni kustod fra Nikola Pašalić te provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, koji je kazao kako knjiga govori o jednom povijesnom hodu franjevaca i hrvatskog puka u Americi i Kanadi od početka 20. stoljeća do danas.
”Drug je to put, zanimljiva su to desetljeća i gotovo kao da je svako desetljeće bila jedna zasebna priča tih ljudi jer su putovanja bila drugačija. Knjiga je to jako dobro prikazala, posebice jer je fra Robertu bila dostupna sva arhivska građa, koju smo mi digitalizirali u Chicagu i u domovini, tako da je istraživačima i ljudima koji se bave poviješću jednostavno doći do građe, jer ovdje imamo i institut”, kazao je fra Jozo Grbeš nastavljajući kako su franjevci u Ameriku i Kanadu dolazili pojedinačno kao i svugdje u svijetu slijedeći ljude kada su odlazili. Kazao je kako su dvadesetih godina osnovali zajednicu, jer je jako važno za život svakog čovjeka imati instituciju pa su osnovali zajednicu koja se zove Hrvatska franjevačka kustodija. Govorio je fra Jozo Grbeš i o mučnim četrdesetim godinama s puno izbjeglica za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća.
Mnogim ljudima su franjevci pomagali na različite načine. Ja sam sam bio svjedok kada su ljudi koji prije smrti meni kazivali kako su zahvalni nekom fratru iz 50-ih godina koji ih je spasio jer su došli u ovu zemlju…
fra Jozo Grbeš,
provincijal
”Krajem četrdesetih godina oni su ovdje u Chicagu kupili jednu prekrasnu zgradu koja je zaštićeni spomenik kulture u gradu Chicagu. Osnovali su i tiskaru odmah 40-ih godina. 50-ih godina kupili su još jednu zgradu, kada su aktivno s Ivanom Meštrovićem razgovarali o domovini, o hrvatskoj državnosti, o tome što učiniti u to vrijeme. 60-ih godina su se već pridružili borbi za hrvatski jezik. Bilo je puno intelektualaca ovdje. Bilo je dvadesetak naše braće koji su bili doktori znanosti s poznatih europskih sveučilišta. 70-ih godina je stigao još jedan novi val ljudi iz domovine nakon pada hrvatskoj proljeća. Dakle, mnogim ljudima su franjevci pomagali na različite načine. Ja sam sam bio svjedok kada su ljudi koji prije smrti meni kazivali kako su zahvalni nekom fratru iz 50-ih godina koji ih je spasio jer su došli u ovu zemlju…”, kazao je fra Jozo Grbeš izdvajajući i neke zanimljive priče iseljenika, a onda i ističući njihovu aktivnu ulogu u stvaranju Hrvatske, a njegova braća neke od tih priča i sudbina uspjela su zapisati.
Monografija ”Sto godina Hrvatske franjevačke kustodije u Americi i Kanadi (1926 – 2026)” podijeljena je na tri poglavlja: „Osnutak i razvoj Kustodije“ (str. 29-160), „Djelatnosti hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi“ (str. 161-332) i „Franjevci Hrvatske franjevačke kustodije“ (str. 333-413), točnije kratki životopisi svih 130 hrvatskih franjevaca – od kojih je daleko najveći broj dala Hercegovačka franjevačka provincija, a potom kratke vijesti o kandidatima rođenim u samoj Americi te o časnim sestrama koje su djelovale i još uvijek djeluju u Americi i Kanadi. Potom slijedi popis arhivske građe i literature kojom se autor služio te kazala vlastitih imena i naseljenih mjesta.
Najvažnije je prvo poglavlje, u kojem je detaljno obrađena povijest Kustodije, njezin odnos prema matičnoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, koja je od 1930/31. preuzela skrb za Kustodiju, kao i poteškoće koje su na put stavljale jugoslavenske vlasti, najprije Kraljevine Jugoslavije, a pogotovo komunističke Jugoslavije.
Ono što je bitna razlika između naših župa ili zajednica u domovini i ovdje jest da su to u domovini samo župe, a ovdje su naše župe neusporedivo više od samih župa, zapravo su naše hrvatske župe ovdje domovina. I naši hrvatski svećenici koji djeluju ovdje zapravo redstavljaju domovinu.
fra Robert Jolić,
autor monografije
Fra Robert je kazao kako, nažalost, zbog redukcije prostora nisu radili velike životopise nego samo najosnovnije podatke o svakom frnajevcu, bilo živom, bilo pokojnom.
”Detaljno su obrađene i te političke implikacije, naime odnos jugoslavenskih vlasti i u staroj Jugoslaviji, pogotovo u novoj komunističkoj, u odnosu prema franjevcima u Hercegovini i franjevcima ovdje u kustodiji, jer su oni inzistirali da franjevci ovdje ne smiju pisati ništa protiv Jugoslavije i komunizma pa su onda ucjenjivali zbog toga fratre koji su ostali u neslobodi u Hercegovini. U monografiji su obrađeni i naši samostani ovdje, dvije rezidencije koje su u međuvremenu napuštene te vrlo, vrlo bogata nakladnička djelatnost. Pastoralno djelovanje na župama i nakladnička djelatnost bili su glavni alati u borbi za Katoličku crkvu za iseljene Hrvate i za očuvanje hrvatske nacionalne svijesti kod Hrvata u Americi i Kanadi”, kazao je fra Robert Jolić, koji je i sam četiri godine djelovao u Americi – godinu dana u Chicagu i tri godine u New Yorku.
”Ono što je bitna razlika između naših župa ili zajednica u domovini i ovdje jest da su to u domovini samo župe, a ovdje su naše župe neusporedivo više od samih župa, zapravo su naše hrvatske župe ovdje domovina. I naši hrvatski svećenici koji djeluju ovdje su zapravo na neki način domovina, oni predstavljaju domovinu. I upravo zbog toga naši ljudi neobično cijene i vole hrvatske svećenike koji ovdje djeluju i ja bih rekao da svi oni koji su ovdje bili svećenici ili su još uvijek ovdje imaju isto iskustvo kao i ja. Dakle, njima ne treba previše, oni naprosto žele vas imati tu, žele čuti hrvatski jezik, žele imati hrvatske župe, hrvatska kulturno-umjetnička društva, hrvatske škole… Sretni su zbog toga i ja sam potpuno uvjeren da smo mi napravili jedno čudo, jer da nije bilo hrvatskih svećenika kroz sva ova desetljeća pa i više od stoljeća, danas ovdje mi ne bismo uopće znali za Hrvate”, kazao je fra Robert Jolić, a o kustodiji je govorio i fra Nikola Pašalić, kustod Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu.
”Mi, fratri, svake godine se nalazimo ovdje u trećem u tjednu u rujnu kada redovito održavamo naše duhovne vježbe i susret braća iz Amerike i Kanade jer to je prigoda da molimo skupa da budemo skupa ali da se nađemo, da budemo kao braća jedne uz druge bar nekoliko dana, jer naša braća ove kustodije služe od New Yorka, pa bili smo nedavno sve do Montreala, dakle do Chicago i St. Louisa. Udaljenosti su ogromne, stoga ovo je jedina prigoda kada su svi fratri na okupu. Odlučili smo da ova godina, budući da je jubilarna godina, bude ne samo vrijeme susreta i molitve nego isto tako proslave i zahvale Bogu za taj neizmjerni dar da smo mi sadašnji koji živimo i radimo na prostorima naše kustodije ti koji ovo proslavljamo i obilježavamo da su braća kroz sto godina bila nazočna na ovom kontinentu”, kazao je fra Nikola koji je govorio i o danima proslave: duhovnim vježbama, promociji monografije, misi zahvalnici, obilasku grobova braće koji su tamo djelovali prije njih…
Tu smo, živimo, radimo, svjedočimo i nadamo se da će se naš rad nastaviti za generacije koje dolaze i da će ova naša prisutnost uroditi plodom da se i iz ovih američkih prostora rodi koje zvanje kako bi se nastavilo ovo što mi sada radimo, što su braća radila prije nas…
fra Nikola Pašalić,
kustod
”Danas naša kustodija ima 11 misija i župa. Sve donedavno bili smo nazočni i u Quebecu, i u Montrealu, ali stjecajem okolnosti, zbog smanjenja braća koja su na raspolaganju ovdje da služimo naše misije, povukli smo se iz te misije. Dakle, nazočni smo u južnom dijelu Ontarija, u New Yorku, u Chicago, i St. Louisu…
Tu smo, živimo, radimo, svjedočimo i nadamo se da će se naš rad nastaviti za generacije koje dolaze i da će ova naša prisutnost uroditi plodom da se i iz ovih američkih prostora rodi koje zvanje kako bi se nastavilo ovo što mi sada radimo, što su braća radila prije nas… Izazovi su veliki…. Kao i svaka zajednica, redovnička, tako se i mi u prvom redu susrećemo, ne toliko sa manjkom broja zvanja, koliko s potrebama naše zajednice koja je specifična jer naša Hercegovačka franjevačka provincija, ne samo da vodi brigu u provinciji kao takvoj, nego vodi brigu o kustodiji, vodi brigu u Međugorju, vodi brigu o braći, odnosno potrebama u Švicarskoj… Tako da nam je najveći izazov upravo broj nas koji možemo danas biti i služiti našim Hrvatima u Americi i Kanadi. Nadamo se i vjerujemo da će provincija kao i do sada naći mogućnosti da pošalje još više braće tako da bi ovo poslanje koje mi danas imamo bilo popunjeno s braćom koja će služiti našim Hrvatima na ovim prostorima”, kazao je kustod fra Nikola Pašalić, dok bivši kustod, a danas provincijal fra Jozo Grbeš ističe kako je vrijeme koje je proveo s tim ljudima nezamjenjivo te da kao svećenik i franjevac postanete dio ljudskih sudbina.
”U našim zajednicama, posebno gdje sam ja bivao u New Yorku i u Chicagu, ali i u ostalim zajednicama od Los Angelesa do Clevelanda, do Montreala, Toronta, San Josea, Vancouvera… imate predivnih i vrlo zanimljivih ljudskih sudbina. Ja bih kazao da je bogatstvo u susretima. Ti susreti su ono što mijenja ljude, ali su oni i ono što povezuje ljude. Pa negdje daleko od domovine oni vam postanu obitelj. Mnogi su od njih i meni bili obitelji. Ja se sjećam kad je meni netko umirao doma, brat ili sestra, onda bi neki ljudi došli i jednostavno kazali: ‘Mogu li ja od danas biti tvoja sestra ili tvoj brat?’ Onda ste u tim zajednicama osjećali i moć obitelji i povezanosti. Povezivala ih i ljubav prema Hrvatskoj u neka vremena davna i čežnja da će ona biti slobodna, a u novija vremena povezuje ih jednostavno ljubav prema domovini, prema mjestu iz kojeg čovjek dolazi i to ga negdje zaveže duboko za dušu… Meni je bila čast njima putovati”, zaključio je fra Jozo Grbeš.
