Sv. Faustina Kowalska svetica je koja je živjela u 20. stoljeću i poljskog je porijekla. Omiljena je i među hrvatskim pukom. Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; između ostaloga i štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“. Na području međugorske župe relikvije ove svetice čuvaju se u filijalnoj crkvi u Šurmancima. U istoj crkvi čuvaju se i relikvije sv. Ivana Pavla II.. Župljani i hodočasnici na blagdan sv. Faustine imali su misu. I mi smo bili među njima. Lijepa crkva Milosrdnog Isusa nalazi se preko puta igrališta u sredini mjesta, tik uz željezničku prugu u blizini rijeke Neretve.
Glavna je poruka života sv. Faustine – Božansko milosrđe. Njezin život gledajući ljudskim očima nije bio naročito dug, svega 33 godine. Ali svjedoči kako Bogu nije potrebno mnogo da učini neko veliko djelo. Bitno je da čovjek izrazi svoju spremnost i da spremno surađuje s Božjim naumom, da spremno prihvati milost koju mu Gospodin uvijek nudi…
fra Renato Galić
Crkva je postala zadnjih godina mjesto molitve i okupljanja domaćih i inozemnih hodočasnika. I sunčano jutro blagdana sv. Faustine donijelo je užurbanost oko crkve. A unutar crkve ispred oltara je kip svetice, jasno dajući do znanja kako je danas njen blagdan. Misno je slavlje predslavio mladi franjevac na službi u župi Međugorje fra Renato Galić.
”Glavna je poruka života sv. Faustine – Božansko milosrđe”, poručio je fra Renato te dodao ”njezin život gledajući ljudskim očima nije bio naročito dug, svega 33 godine. Ali svjedoči kako Bogu nije potrebno mnogo da učini neko veliko djelo. Bitno je da čovjek izrazi svoju spremnost i da spremno surađuje s Božjim naumom, da spremno prihvati milost koju mu Gospodin uvijek nudi. I sama sv. Faustina u svome ”Dnevniku” svjedoči kao se u jednom trenutnu svog života, kad joj roditelji nisu dozvolili da uđe u samostan, predala lošim navikama. Ali i nju je kako svjedoči dotaknula Božja milost, kojoj se dugo opirala. No, na kraju svjedoci smo da Bog ipak pobjeđuje i da je Božja milost i njegovo oproštenje veće i od naših ljudskih slabosti”.
Dok su vjernici pozorno i pobožno sudjelovali u misi, među okupljenima je bio i mještanim Ljubo Jovanović. On je sakristan. Brine o crkvi, dočekuje i ispraća fratra i hodočasnike. Iako u žurbi uvijek je nasmijan i spreman za razgovor. Na pitanje kako je biti u službi vjernicima i hodočasnicima, spremno odgovara ”veliki je to Božji dar i milost, ali je i dosta stresno jer ovdje dolazi mnogo hodočasnika. Ja ovu crkvu nazivam ”malo Međugorje”, jer evo jutros smo započeli s misom u 8 sati, a večeras ćemo završiti s molitvom Krunice u 19 sati. Ljudi stalno dolaze!”. Dodaje kako je crkva Milosrdnog Isusa posebna po slici Božjeg milosrđa.
”Kad je papa Ivan Pavao II. trebao proglasiti Faustinu sveticom trebalo je čudo posredstvom slike Božjeg milosrđa. Upravo se jedno od čuda dogodilo ispred ove slike koja se nalazi iznad oltara. Čovjek je bolovao od tri bolesti, distrofije mišića, epilepsije, vid mu je bio oštećen i bio je u kolicima. Liječnici su mu kazali da ga može samo molitva ozdraviti. On je otišao s jednom skupinom hodočasnika u Rim i tamo susreo papu Ivana Pavla II. i Majku Tereziju. Oni ga tješe, a papa Ivana Pavao II., mu daje savjet da otiđe u Trento gdje se tada slika nalazila. Otišao je u Trento i tri se dana usrdno molio ispred slike. Četvrti je dan čuo tri puta glas koji mu je kazao ”Ustani, ozdravio si!”. Čovjek je bio u čudu i nevjerici. Zaželio je da mu Isus osobno dođe. Svjedoči dalje taj čovjek kako je vidio Isusa kako mu prilazi, stavlja dlanove pod njegove laktove i podiže ga iz kolica. Nakon toga čudesnog događaja, otišao je u Rim da to posvjedoči”. Ljubo nadahnuto nastavlja i kaže kako se u crkvi nalaze ”relikvije sv. Faustine, dio tijela, dakle relikvija prve kategorije. Imamo relikviju sv. Ivana Pavla II., tu je riječ o dijelu albe, što znači da je relikvija druge kategorije. A odnedavno imamo i prelijep kip sv. Faustine koji su nam prije pola godine darivali hodočasnici iz Poljske”.
U crkvu dolaze brojni inozemni hodočasnici ”u zadnje vrijeme najviše onih s istočnog kruga zemaljskog, Poljaka najviše. Talijani najviše vole sliku koja je iznad oltara, zato što su je oni darovali i što je iz donesena iz Italije”, dalje nastavlja Ljubo.
U crkvi su relikvije sv. Faustine, dio tijela, dakle relikvija prve kategorije. Imamo relikviju sv. Ivana Pavla II., tu je riječ o dijelu albe, što znači da je relikvija druge kategorije. A odnedavno imamo i prelijep kip sv. Faustine koji su nam prije pola godine darivali hodočasnici iz Poljske
Ljubo Jovanović
Kaže nam i kako filijala Šurmanci ima oko 300 stanovnika u 80 obitelji. Dodaje, kako se rado kao zajednica organiziraju kada su u pitanju razne pobožnosti kao što su sada listopadske pobožnosti Gospi ili molitva krunice Božjem milosrđu. Ispraća nas uz poziv da navratimo opet do njih. Mlada mještanka Gabrijela Ćavar svirala je na svetoj misi. Članica je Tamburaškog orkestra ”Misericordia” koji je postao poznat i izvan granica Međugorja i Hercegovine. Ističe kako je sudjelovati u radu orkestra velika čast. ”Prije dva tjedna bili smo u Bosanskoj krupi na jednom međureligijskom glazbenom susretu, bilo je prelijepo i to je još jedno dodatno iskustvo”.
Župljani i hodočasnici su jako susretljivi i dočekuju svakog s osmjehom, ali neće baš pred mikrofon. Oni hrabri su nam kazali kako su s posebnom nakanom došli na misno slavlje na blagdan sv. Faustine, među njima i Ivica Karačić koji drži da je veliko značenje relikvija koje su donesene u šurmanačku crkvu ”to privlači dodatno narod da dođe. A i samo Međugorje je zaslužno za sve što vidimo”. Jelenu Ivanković susrećemo na ulazu u crkvu zajedno s obitelji ”Mi smo iz Bijakovića, došla sam u Šurmance s mužem i troje djece. Inače, pokušavamo svaki dan ići na misu, a danas smo baš došli u Šurmance da zahvalimo dragom Bogu za sve milosti što nam daje”. Slično razmišlja i Sofija Soldo koja često dolazi u spomenutu crkvu. ”Zahvaljujem Bogu što sam ovdje jutros s vama. Neka nas sve Gospodin blagoslovi i čuva”, kazala je kratko Sofija.
došla sam u Šurmance s mužem i troje djece. Inače, pokušavamo svaki dan ići na misu, a danas smo baš došli u Šurmance da zahvalimo dragom Bogu za sve milosti što nam daje
Jelena Ivanković
Neda Jovanović naglašava važnost Božanskog milosrđa u njenom životu, a posebice u vremenu bolesti. ”To je jednostavno tako, Božansko milosrđe daj mi snagu. I uvijek kada je Krunica, bez obzira u kavoj sam situaciji, ja idem na molitvu Krunice, nije mi ništa drugo važno. Idem da se pomolim i da zahvalim Božanskom milosrđu na svim darovima”.
Ostajemo još malo u razgovoru sa župljanima ispred crkve, dok u nju ulaze hodočasnici talijanskog govornog područja. Vesele župljanke daruju krunicu u ruku, kažu da molimo za njih, a oni će za nas. Rastajemo se uz osmjehe, radosni što nas je današnji blagdan sv. Faustine okupio u crkvici Milosrdnog Isus u Šurmancima, svjedočeći kako je lijepo i radosno biti u zajedništvu s Gospodinom, dok nas listopadsko sunce grije i Marija prati u ovom posebnom mjesecu.
Tekst: Dragan Soldo
Foto: Mateo Ivanković
