Četvrtkom od 10 sati i 15 minuta u programu našega radija možete slušati emisiju “Upoznajmo sakramente” u kojoj fra Zvonimir Pavičić, župnik župe svetoga Jakova u Međugorju govori o sakramentima i njihovom značenju i važnosti u životu vjernika. U jedanaestom izdanju emisije govorilo se o sakramentu bolesničkog pomazanja, kada je ustanovljeno kao sakrament i koje je njegovo značenje. Zatim o tome koliko se puta može primiti ovaj sakrament i tko ga može dijeliti. Kazalo se više o samom obredu bolesničkog pomazanja, o slučaju kada se ono ne može podijeliti. Rečeno je više o tome tko može biti prisutan tijekom obreda i o tome kako se obitelj osobe koja prima sakrament bolesničkog pomazanja može pripremiti – duhovno i praktično.
“Pa Crkva od svojih najranijih dana brine o bolesnima i upravo tu brigu nam je ostavio sam Gospodin naš Isus Krist. Mi znamo dok je on hodio ovom zemljom evanđelja su puna čudesa koja je učinio. Ivan i završava svoje evanđelje tako. Mnoga druga je čuda Isus učinio ali sve knjižnice ovoga svijeta ne bi mogle obuhvatiti sve ono što je učinio, kolike je ljude ozdravio. Isusu je na poseban način bio blizak onaj koji pati, onaj koji je shrvan nekom bolešću. U svim evanđeljima možemo vidjeti i iskusiti njegovu brigu upravo za one koji su u nekoj takvoj nevolji i koji je on onda pridiže iz njihove bolesti, oni koji su bili okovani godinama bolešću, kako ih Isus ozdravlja, kako ih pridiže, kako im daruje jednu novu mogućnost, novi život. I Crkva to preuzima, tu brigu za bolesnike, uči od Isusa, učenici koji su s Isusom hodali, oni su to sve primjećivali, urezalo se to u njihova srca i nastavili su dalje kao Crkva brinuti. Imamo već u Jakovljevoj poslanici onaj temelj za uspostavu ovog sakramenta, da je bio prisutan već u prvoj Crkvi kad bi netko bio bolestan, da su se okupljali na molitvu, da ga Gospodin pridigne, da se može vratiti prijašnjim dužnostima”, kazao je fra Zvonimir što je bolesničko pomazanje i koje je zapravo njegovo značenje.
“Reformom i Tridentskog i osobito Drugog vatikanskog sabora, ovaj sakrament je promijenio svoj naziv. Prije su uistinu zvao posljednja pomast i označavao je upravo to. Dakle, pomazanje teškog bolesnika pred samu smrt. Međutim, kako se otkrivala dubina i ljepota ovoga sakramenta, uočilo se da to nije samo sakrament za one koji umiru, koji odlaze s ovoga svijeta, nego da je to sakrament koji, evo, baš u duhu ovoga što smo rekli, da je bilo prisutno u prvoj Crkvi što svjedoči Jakovljeva poslanica, da je Crkva molila za one koji su bili na postelji, koji su bili bolesni, da ih je vjera Crkve i vjera bolesnika u znaku Kristova uskrsnuća, da ih je dizala, evo, da ih je ozdravljala. Stoga je i promijenjen taj naziv da ne bude, možemo reći, negativan, dakle, posljednja pomast, što i dan-danas u našem narodu ostaje taj prizvuk, hoćemo zovnuti svećenika i to znači da je kraj. Ne mora to značiti i mnogi ljudi izbjegavaju bolesničko pomazanje upravo zbog toga jer imaju taj prizvuk posljednje pomazanje. Zapravo naziv bolesničko pomazanje želi ovaj sakrament približiti svima onima koji su u boli, koji su bolesni. Čovjek nikada ne cijeni zdravlje više nego kad je bolestan. Čovjek kad je bolestan, pogotovo kad ima tešku dijagnozu, tešku bolest, on je suočen ne samo s tom bolešću koja muči njegovo tijelo, nego njegov duh je uznemiren, čitavo njegovo biće. Često se javljaju tjeskoba, depresija, mnoge misli obuzimaju čovjeka i upravo u tim trenucima kada čovjek misli da je sve izgubljeno, da je kraj, dolazi Gospodin, dolazi u sakramentu, dolazi u svojoj Crkvi, u službi svećenika i ne samo svećenika, nego evo i oni koji dvore bolesnika, pomažu mu ne samo riječima vjere, lijepim riječima, nego pomažu mu na sve moguće načine na koje mogu pomoći bolesniku, ali najviše mu pomažu na ovaj duhovan način tako da pozovu svećenika koji će mu udijeliti sakrament bolesničkog pomazanja u kojem se uvijek moli za bolesnika, moli se za njegovo ozdravljenje. Naravno, naglasak je tu uvijek na duhovnom ozdravljenju, ozdravljenju duha, duše, da čovjek i prihvati svoju patnju, da je prikloni Kristovoj patnji i muci, da tako bude priklonjen njegovu uskrsnuću, ali isto tako mi molimo u obredu bolesničkog pomazanja i da se bolesnik pridigne, da ga Gospodin podigne, da se on vrati svojim prijašnjim dužnostima”, kazao je fra Zvonimir o nazivu sakramenta bolesničkog pomazanja.
“Ovaj sakrament može podijeliti svećenik i samo svećenik, kako stoji u zakoniku kanonskog prava. Dakle, ne može ga podijeliti ni đakon, niti netko od laika, samo svećenik i biskup naravno. Ali, evo, pridržan je svećenicima, dakle, župnik, župni vikari, kapelani, oni koji su dobili dopuštenje od župnika da mogu podjeljivati taj sakrament. Naravno, svaki svećenik u smrtnoj pogibelji može podijeliti taj sakrament osobi koja se u tom trenutku nalazi. Može ga se primiti koliko god puta, evo, nema tu nekog sada broja koliko se puta može primiti. Uglavnom se naglašava da se on prima kad je osoba teško bolesna. Pa čak i ako se pridigne osoba, ako taj bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi ili ako tijekom iste bolesti nastupi još neka veća opasnost, opet se može ponoviti sakrament bolesničkog pomazanja. Također, može prije kirurškog nekog zahvata, može se bolesniku podijeliti sveto pomazanje. Također, podjeljuje se starima kojima su snage znatno popustile, pa i onda kad nije posrijedi opasna bolest ili kraj života, kad su malaksali, može se zovnuti svećenika za bolesničko pomazanje. Može se dijeliti i djeci, ali tu treba se paziti i onda kad djeca razumiju, odnosno, kad su u toj dobi, kad mogu razumjeti da im ovaj sakrament biva jednom duhovnom okrjepom, da ih on pridiže, ali opet ako je svećenik u dvojbi razumije li dijete to ili ne, može podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja i djetetu”, kazao je fra Zvonimir o tome tko može podijeliti sakrament, kome i koliko puta se to može učiniti, a cijlu emisiju Upoznajmo sakramente poslušajte na našem YouTube kanalu.
Mijo Brkić
