Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko uputio je uskrsnu poruku:
U posljednje vrijeme postaje zorno koliko smo u ovome svijetu praktično posve nemoćni. Svjedoci mnogih razornih slika, pitamo se je li moguće da se nešto takvo događa u našemu svijetu. Naše su duše u stalnu grču i strahu od propitkivanja što će se dogoditi, gdje je tomu kraj?
A kada se malo saberemo, upravo nam to iskustvo nemoći pomaže shvatiti da se trebamo osloniti na Njegovu svemoć. „Bez mene ne možete ništa učiniti“, kaže Isus (Iv 15, 5). S Njime smo svemoćni. Sva je naša snaga u toj našoj nemoći, jer nam onda ostaje samo činjenica da „sve mogu u Onome koji mi daje snagu“ (Fil 4, 13). Njegovom snagom možemo, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme, sijati Božju riječ, podnositi patnje, vršiti djelo propovjednika Radosne vijesti i ispuniti svoju dužnost do kraja (usp. 2Tim 4, 2.5).
I današnji svijet treba nužno vijest o najvažnijemu događaju koji je nebo podarilo čovječanstvu: na ovome planetu rodio se prije dvije tisuće godina Sin Božji, koji je živio za čovjeka, za čovjeka radio i trpio, za čovjeka molio i umro, ali i uskrsnuo. Što god svijet radio, kakav god bio, on ne može u sebi zatomiti glad za pravim životom, žeđ za pravom radošću, potrebu za pravim mirom. Za životom. A tko mu može dati više života, više radosti i više mira od onoga koji je za sebe rekao „Ja sam život“!? (Iv 14, 6)
Čovjek će uvijek ostati sposoban gladovati za Bogom, jer se sam Bog pobrinuo za to da u ljudsko srce zasadi blaženi nemir, neutaživu čežnju za Stvoriteljem. Govoriti ljudima o idealima nikada nije uzalud, jer je izvor ideala žarka žeđ za vječnošću, čežnja za Bogom. Ili, kako je to nekoć kazao Friedrich Schlegel, ono najplemenitije u našoj naravi. Eto dostatno prostora za našu djelatnost danas!
A ako nas je život umorio, Isus nam poručuje (Mt 11, 28-30): „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite na sebe moj jaram i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći spokoj svojim dušama. Moj je jaram sladak, a moje breme lako.” Ima li ljepšeg poziva od ovoga? Nijedan poziv u čovječanstvu ne može se mjeriti s ovim. Gospodin nam nudi sve, naše je samo da se odazovemo i dođemo. Posebno je blagotvoran onda kada nas pritisnu umor i opterećenje. Poziv je to vama koje muče svakodnevne stvari, vama koji ste možda u bolnici i čekate informacije koje dobivate na kapaljku, vama koji se borite svakodnevno da dijete usmjerite na pravi put, vama koji ste opterećeni egzistencijalnim pitanjima, vama koji ste se u traženju životnoga smisla posve izgubili i priklonili krivim idealima, vama koji strahujete od svakodnevnih prijetnji koje se upućuju s malih i velikih ekrana! Vama koji koračate u teškim danima boli i tmine. Ma, zapravo, svi se mi, bez izuzetka, možemo pronaći u Isusovim riječima o umoru i opterećenju.
Pod zrakama uskrsnoga sunca Isus, zajedno sa svojim, razbija i naše opterećujuće grobno kamenje i uvodi nas u novi život. Razbija ono što je u našem životu slabo i umorno, što je u njemu zapelo, što je u njemu bez života i ljubavi. Razbija grobno kamenje naše osamljenosti i krivice i uvodi nas u širinu svoje uskrsne ljubavi.
U duhu te i takve Kristove ljubavi i Njegova bezmjerna milosrđa želim svima nama sretan i spasonosan Uskrs!
Fra Miljenko Šteko
