Nakon tromjesečne stanke, započela je 2. sezona emisije Magistra Vitae. Ovom emisijom zavirujemo u prošlost i pokušavamo nešto naučiti iz nje, vodeći se riječima velikoga rimskog filozofa i govornika Marka Tulija Cicerona: “Historia est Magistra Vitae” – Povijest je učiteljica života. Urednik i voditelj emisije Andrija Šego, sa svojim gostima obrađuje teme kako iz svjetske, tako i hrvatske povijesti.
U prvoj ovosezonskoj emisiji, gošća je dr. sc. Janja Sekula Gibač iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Kako je prošlo 30 godina od Balvan revolucije i pobune Srba u Hrvatskoj, kroz dvije emisije prikazujemo događaje te 1990. god. na području Dalmacije, Like i Banovine.
Srpska demokratska stranka, koja je osnovana u Kninu 17. veljače 1990., sudjelovala je na višestranačkim izborima u Hrvatskoj, koji su održani u travnju i svibnju. Osvojila je vlast u općinama Donji Lapac, Gračac i Knin, te 5 zastupničkih mjesta. Nakon općinskih i parlamentarnih izbora, SDS kreće u provedbu programskih ciljeva. Više o tome kazala je dr. Sekula Gibač:
”U stranačkom programu stranke SDS-a, glavnim ciljevima tada istaknuti su demokratizacija društva, uvođenje višestranačkog sustava, tržišnog gospodarstva. Ono što je zanimljivo i što je bilo zapravo najbitnije, rješenje jugoslavenskog pitanja SDS je vidio u sporazumu o federativnom uređenju Jugoslavije, prema kojem bi se uz ravnopravnost federalnih jedinica, garantirala i ravnopravnost svakog pojedinca, prema načelu jedan građanin, jedan glas. Time bi se kako je u njihovom programu navedeno, izbjegla, kako su oni rekli građanska ravnopravnost, koju je proklamirao tadašnji jednostranački sistem, a prema kojem je jedan slovenački građanin, kako su oni naveli imao ekvivalent i vrijedio je u političkoj procjeni za pet Srba. Dakle SDS je smatrao da bi se uvođenjem demokracije, osigurala ravnopravnost jugoslavenskih naroda, pri čemu bi se dijelovima naroda koji žive izvan svojih matičnih republika, osigurao puni nacionalni i kulturni identitet, a to bi se osiguralo, kako su tvrdili u SDS-u, ustrojem teritorijalnih autonomija u okviru pojedinih federalnih jedinica, zapravo to je bilo ono ključno u njihovom programu tada. I jedna od glavnih odrednica SDS-a bila je upravo stvaranje tih teritorijalnih autonomnih jedinica na području Hrvatske, koje bi se temeljile na etničkom ili na kulturno povijesnom načelu.”
Nakon provedenih višestranačkih izbora, HDZ je osvojio vlast u svibnju 1990. Zbog toga dolazi do nezadovoljstva među pojedinim Srbima. Krajem lipnja 1990. dolazi do osnivanja Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like. Ova zajednica bila je začetak pobunjeničke srpske paradržave u Hrvatskoj, SAO Krajine. Očekivalo se da se zajednici priključe i općine s većinskim srpskim stanovništvom na području Banovine, Korduna i Zapadne Slavonije.
”Došlo je do ideje da ova buduća srpska autonomna jedincima treba imati i zasebno policijsko tijelo. Nekakva ideja na kojoj se to mislilo provesti bilo je osnivanje sekretarijata za unutrašnje poslove sa sjedištem u Kninu, koje bi pod svojom nadležnošću obuhvatilo policijske stanice u općinama koje bi pristupile toj Zajednici općina Sjeverne Dalmacije i Like. Kninski Srbi od Zagreba su zahtijevali osnivanje ovakvog tijela unutrašnjih poslova zbog navodno neravnopravnog odnosa hrvatskih vlasti prema većinski srpskom stanovništvu na tome području”, kazala je dr. Sekula Gibač.
Kninski policajci uputili su otvoreno pismo te su ”hrvatske vlasti optužili za uvođenje oznaka i termina NDH u službu unutrašnjih poslova. Optužbe su bile posve neutemeljene i bilo je jasno da one u prvom redu služe za diskreditiranje novoizabranih hrvatskih vlasti” i opravdanost straha od hrvatske policije. Ovim pismom srpski policajci na kninskom području željeli su pokazati srpskom narodu da nisu ”izdajice svoga roda, da ostajemo njihova narodna milicija. Na temelju te izjave se zapravo može zaključiti da je ta poruka bila najvažnija poruka otvorenog pisma, da lokalna policija neće poštovati legalno izabrane hrvatske vlasti nego će ostati na strani srpskog naroda”. Iako su oni prijetili da će sami osnovati SUP u Kinu, ako to ne učini službeni Zagreb, hrvatske vlasti odbijale su pristati na njihov zahtjev.
U kolovozu 1990. čelnici pobunjenih Srba kreću prema proglašenju autonomne oblasti. Srpsko nacionalno vijeće je odlučilo provesti referendum o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj. Zbog najavljenog referenduma MUP je odlučio problematičnim policijskim postajama, koje ne poštuju vlasti RH, oduzeti naoružanje pričuvnog sastava policije. Ta odluka izazvala je događaj koji je poznat kao balvan-revolucija.
”U dijelu policijskih postaja oružje je oduzeto, međutim u Obrovcu i Kninu, to se nije uspjelo provesti i tu je došlo do okupljanja srpskog stanovništva, prometnice su blokirane kamenjem i balvanima, došlo je do sukoba i prema tim balvanima u javnosti je ovaj događaj prozvan balvan revolucijom. I u Kninu je naoružanje iz policijske postaje, koje je trebalo biti oduzeto, zapravo podijeljeno stanovništvu. To su proveli kninska policija i SDS, a ono što je važno naglasiti je da je ta pobuna također bila organizirana i inicirana u Beogradu i da su se u Kninu i okolici, na tim barikadama nalazili i agenti službe državne bezbjednosti Srbije koji su bili kao veza sa Miloševićem. Ono što je u tom događaju još bitno naglasiti je da je JNA, koja će se otvoreno u rat uključiti tek oko prilike godinu dana kasnije, da je ona na neki način potpomogla tu srpsku pobunu u kolovozu 1990. na kninskom području. Naime iz Zagreba su 17. kolovoza, tijekom intervencije policije, prema Kninu upućena tri helikoptera s policijskim snagama. Međutim komanda 5. zrakoplovnog korpusa JNA zapovjedila je da se ti helikopteri moraju vratiti u Lučko odakle su poletjeli, jer će u protivnom na njih biti podignuti lovci, odnosno zrakoplovi JNA, što se zapravo na kraju dogodilo. Iako se JNA još tada službeno zalagala za očuvanje SFRJ, zapravo je pokazala da njezina uloga u slučaju sukoba, neće biti kako su oni kasnije tvrdili razdvajanje sukobljenih strana, nego da će se zapravo raditi o vojnoj pomoći pobunjenim Srbima. I zapravo se može zaključiti da su, tijekom te balvan revolucije, zapravo sve tri uključene strane na neki način razotkrile karte. Osim JNA, s druge strane srpski čelnici su na kninskom području otvorenom pobunom krenuli u nasilno odvajanje dijela hrvatskog teritorija i u čemu su pokazali, tijekom tih događaja da raspolažu i s oružanom silom, odnosno tada odmetnutim policajcima na koje mogu računati, a s treće strane hrvatske su vlasti uputile policijske snage koje su trebali sanirati tu pobunu, iz Zadra, Šibenika i Zagreba, i time su zapravo srpskim pobunjenicima i jugoslavenskoj javnosti, između ostalog, željeli pokazati da neće tolerirati neposluh tih lokalnih policijskih snaga i da će se suprotstaviti terorističkim akcijama, kojima je bilo zapravo cilj destabilizirati novoizabranu vlast i odvojiti dio teritorija. Ovi događaji na kninskom području tijekom 17. kolovoza u hrvatskoj historiografiji, smatraju se početkom otvorene srpske pobune u Hrvatskoj, a na isti način gledala je na to i srpska strana koja je te događaje 17. kolovoza tijekom okupacije slavila kao dan ustanka srpskog naroda, kazala je dr. sc. Janja Sekula Gibač, a cijela emisija Magistra Viatae dostupna je na napem Youtube kanalu.
