”Koja je razlika između samopoštovanja i oholosti?”, pitanje je koje je netko postavio i poslao za emisiju ‘Pitajte svećenika’, a odgovorio je fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom i kapelana u policijskoj kapelaniji sv. Vlaha, u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj.
”Samopoštovanje je temeljni stav čovjeka prema samome sebi i preduvjet za kvalitetan život i mentalno zdravlje, jer se samopoštovanjem izražava opće vrednovanje samoga sebe, jer ono utječe na naš život, određuje koje ćemo događaje u životu smatrati vrijednima, što ćemo poduzimati i koje ćemo ciljeve postići. Pomaže nam kako bismo doživjeli pozitivna, a izbjegavali negativna iskustva.
Samopoštovanje se definira kao pozitivan ili negativan stav prema sebi, ono je naša subjektivna procjena samoga sebe koja može, ali i ne mora uvijek biti u skladu s objektivnim kriterijima, a sastoji se od dva dijela, osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja”, kazao je fra Stipan pa citirao i Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar, gdje stoji kako osjećaj vlastite vrijednosti podrazumijeva naše uvjerenje da imamo pravo biti sretni i da zaslužujemo postignuće, uspjeh, prijateljstvo i ispunjenje.
”Samopouzdanje je naime uvjerenje kako smo sposobni razmišljati, učiti, donositi odluke i svladavati izazove i promjene. Od svih procjena koje donosimo u životu složit ćemo se kako je procjena samoga sebe jedna od najvažnijih. O tome kako procjenjujemo vlastite sposobnosti i vlastitu vrijednost, ovisi i kako ćemo se ponašati u životnim izazovima. Samopoštovanje ne ovisi isključivo nama samima, nego također proizlazi i iz reakcije naše okoline i poruka koje od drugih ljudi primamo. Ukoliko nas ljudi oko nas prihvaćaju, ukoliko nas pohvale, naše samopoštovanje će biti veće. S druge strane, ako često nailazimo na kritike, osobito na neodobravanja, omalovažavanja, naše samopoštovanje će slabiti i biti nisko.
”Uvijek je dobro kada čovjek ima visoku razinu samopoštovanja i samopouzdanja, jer to pridonosi i fizičkom i psihičkom zdravlju, otporniji smo na stres, spremniji pomoći i voditi brigu i o dobrobiti drugih. U situacijama u kojima dolazimo do konflikta, lakše podnosimo kritiku jer smo svjesni svoje vlastite vrijednosti i ne okrivljujemo druge ako nam nešto u životu krene loše i možemo zatražiti oproštenje kada pogriješimo, jer tada smo samostalni i nezavisni. I osobe s niskim samopoštovanjem za sebe misle kako su nesposobne, neinteligentne, neprivlačne i sve ono negativno…”, kazao je fra Stipan pa nastavio kako bi razvijanje samopoštovanja i samopouzdanja trebalo biti dio našeg odgoja, našeg vlastitoga rasta i sazrijevanja, a ne nešto što je jednokratno pa je nastavio i o drugoj strani – oholosti.
”Stari Grci su joj nazivali i pretjeranom blještavošću. Naime, oholost je za razliku od samopoštovanja samouzdizanje, ono je prepoznatljivo kao preuzetnost i taština. Taj izraz javlja se u nizu grješnih mana koje Isus navodi kako bi objasnio da uvijek zlo proizlazi iz čovjekova srca. Ohol čovjek je onaj koji ne poštuje sebe, nego drži sebe puno većim nego što jeste.
On je onaj koji sve čini kako bi – ne bio priznati pohvaljen od drugih – nego kako bi bio veći od drugih. On je uvijek onaj koji želi da se isključivo vide, priznaju i preuveličavaju njegove zasluge, a s druge strane da se druge prezire smatrajući ih njemu podređenima i manje vrijednima”, kazao je fra Stipan i nastavio kako je ”grijeh oholosti jako blizak mani taštine”.
”Ako je taština bolest čovjekova ega, ona je tek mala bolest u usporedbi s pustoši koju u čovjeku može ostaviti oholost. Drevni su monasi prepoznali stanoviti red u slijedu zala, počevši od proždrljivosti pa sve do najjezovitijih čudovišta među grijesima. Od svih grijeha, govorili su, kako je oholost velika kraljica.
Zapravo se u tome zlu krije duboki grijeh. Apsurdna težnja još iz Edenskoga vrta u grijehu naših praroditelja da mi budemo poput Boga ako ne i veći. Grijeh naših praroditelja opisan u Knjizi Postanka u svakom je pogledu grijeh oholosti”, kazao je fra Stipan pa citirajući duhovne pisce kaže kako oholost razara ljudske odnose, truje osjećaj bratstva koji bi trebao ujedinjavati ljude…
”Spasenje je povezano s poniznošću, a poniznost je pravi lijek za svaku oholost”, kazao je fra Stipan koji pred nas stavlja i Marijin hvalospjev Veliča u kojem ona pjeva o Bogu koji svojom moći rasprši oholice u lošim mislima srca njihova te da je beskorisno krasti nešto od Boga kao što se nadaju oholice, jer nam Bog u konačnici želi sve darovati.
”Zato je apostol Jakov u svojoj poslanici u kojoj poručuje zajednici koja je iznutra rastrgana unutarnjim trvenjima, koje su uvijek zbog oholosti ovako piše: ‘Bog se oholima protivi, a poniznima daruje je milost.’ Dakle, poniznost je lijek protiv oholosti. Poniznost je otvorena za Božju milost, a oholost je apsolutno zatvorena za Božju milost”, kazao je fra Stipan pa podvukao da samopouzdanje i oholost nikada ne miješamo, a cijeli njegov odgovor poslušajte u audiozapisu emisije ‘Pitajte svećenika’.
Ako i vi imate pitanja ili nejasnoća javite nam se. Pitanja se mogu postaviti porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
