Godine 1520. na osmansko prijestolje dolazi na vlast Sulejman (I.), kojega će zapadni svijet prozvati Veličanstvenim zbog silnih ratnih pohoda kojima je uspio povećati teritorij Osmanskog Carstva, dok je na istoku prozvan Zakonodavac zbog pravnih i upravnih reformi koje je učinio u Osmanskom Carstvu. Sulejman se istakao u vojnim pohodima kojima je znatno proširio granice Osmanskog Carstva i time pretvorio svoje carstvo u međunarodnu silu od koje su strepili ne samo narodi u Europi, nego u Aziji i Africi. Već na početku svoje vladavine istakao se osvajanjem Beograda 1521. godine, jako važne utvrde koja se nalazila na jugu Ugarskog Kraljevstva i time si je otvorio put za prodiranje duboko u Ugarsku.
S druge strane u Ugarskoj vladao je mladi Ludovik (II.) Jagelović, potomak poljsko-litvanske vladarske obitelji, koji su došli na prijestolje jer ugarski kralj Matijaš Korvin nije imao zakonitoga muškog nasljednika pa je na njegovo prijestolje došao Ludovikov otac Vladislav. Jagelovići su, da bi udovoljili nezadovoljnom plemstvu u Ugarskom Kraljevstvu, davali plemićima porezne olakšice čime su osiromašili kraljevsku blagajnu te nisu imali prihode kojima bi organizirali ne samo obranu od Osmanlija nego i normalan život. Potresno svjedočanstvu o stanju u Ugarskoj donosi papinski poslanik Antun Burgia koji piše: ”Kralj već nema što da jede, založio je Židovima svu srebrninu; nema nade, da bi se ovdje za nekoliko dana moglo imati mnogo novca. Od dana do dana sve će čvršće u meni uvjerenje, što sam ga naprijed istakao, da su prilike toga kraljevstva dospjele do krajnje očajnosti. Kad je takav metež, dok još neprijatelja nema ovdje u nas, što će biti, kad nam bane pred vrata?…” Ludovik je pokušao osigurati svoje prijestolje i određenu financijsku pomoć ženidbom s Marijom iz habsburške loze čime je izazvao bijes kod ugarskog plemstva, ali isto tako dao je povoda Osmanlijama da na njega još više usmjere svoje snage jer i njima taj brak nije išao u prilog.
Hrvatsko je plemstvo očajnički od kralja Ludovika tražilo financijsku pomoć kako bi organiziralo obranu od Osmanlija, jer su Osmanlije nakon zauzeća Beograda svoj interes prebacile zapadnije te u svojim pohodima sljedećih godina osvajaju Knin, Skradin i Obrovac. Tim osvajanjima na meti se našao i mletački posjed u Dalmaciji, zbog čega su Mlečani počeli financirati obranu u Hrvatskoj. Hrvatsko plemstvo predvođeno Krstom Frankopanom počinje tražiti od Habsburgovaca pomoć u obrani svojih posjeda. Zbog te pomoći kao znak zahvale Krsto Frankopan stavlja se u službu Habsburgovcima, pa ponekad odlazi u druge države zbog obveza koje je imao prema Habsburgovcima.
Godine 1525. zbila se bitka kod Pavije u kojoj se odlučivalo o tome koja će europska sila zadržati veći utjecaj na Apeninskom poluotoku, Francuska Kraljevina ili Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda. U bitci su izgubili Francuzi čime su Habsburgovci potvrdili svoju prevlast u Italiji. Francuski kralj je, osim što je doživio poraz, bio zarobljen pa je njegov dvor upetljao Osmanlije u ovaj ”europski sukob” te tražio od sultana Sulejmana da posreduje u oslobađanju francuskog kralja. Ne znamo je li ovaj poziv bio povod za Sulejmanov pohod na Ugarsku, ali jasno pokazuje koliki je utjecaj osmanski sultan imao u Jugozapadnoj i Srednjoj Europi.
Sulejman u proljeće 1526. godine kreće s oko 100.000 vojnika prema Ugarskoj. Uhvaćen u nezgodnoj poziciji između ugarskog plemstva i osmanske invazije, kralj Ludovik jedva skuplja vojsku od oko 26.000 vojnika kako bi se suprotstavio Osmanlijama. Ni od koga nije mogao dobiti pomoć jer su sve druge europske sile bile zaokupljene međusobnim sukobima ili vlastitim problemima. Ipak, Sveto Rimsko Carstvo odlučilo je poslati vojsku od 24.000 vojnika, ali prekasno. Kralj Ludovik je pod pritiskom svojih savjetnika odmah krenuo na Osmanlije, unatoč upozorenjima nekih da pričeka pomoć Krste Frankopana, jedinog iskusnog zapovjednika, koji je imao iskustva borbe s Osmanlijama te Ivana Zapolje, ugarskog plemića. Naime, kralj je bio u boljoj početnoj poziciji pa je pokušao na prepad napasti Osmanlije. Bitka se dogodila 29. kolovoza 1526. na Mohačkom polju. Zbog loše organiziranosti, loših taktičkih manevara, brojnosti osmanske vojske i osmanskog topništva, kralj je doživio strahovit poraz. Pri povlačenju sam je izgubio glavu, a kroničar to bilježi ovako: ”Na bijegu padne u nekakvu močvarnu grabu, a kad je htio uspinjući se izići iz nje, prignječi ga konj, koji se na leđa strovalio u baru; pa kako je imao na sebi teško oružje, nije se mogao izvući ispod konja. Tako je napokon morao ondje jadno dovršiti život svoj.”
Smrću kralja Ludovika prestaje vladarska loza Jagelovića u Ugarskoj čime počinje novi sukob oko preuzimanja vlasti između Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburga. Osmanlije su nakon pobjede krenuli prema Budimu, opljačkale ga te se povukle natrag. Ovim porazom, Osmanlijama je otvoren put prema srednjoj Europi. Već 1529. godine prvi put dolaze do Beča i njihovo će haranje po Srednjoj Europi trajati sve do 1683. godine kada ih napokon uspijevaju istjerati iz Austrije, Ugarske, ali i dobrog dijela Hrvatske. Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo našlo se u rasulu. Osim što je ostalo bez kralja ušlo je u građanski rat oko izbora novoga kralja. Hrvati su se odlučili za Ferdinanda Habsburga jer im je prije pomagao u sukobu s Osmanlijama, dok su Ugari i dio slavonskog plemstva stali uz Ivana Zapolju. Osmanlije su iskoristile ovakvu situaciju te su pomagale Ivana Zapolju i proglasile ga kraljem čime su još više pridonijeli anarhiji koja je vladala u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Između njega i Ferdinanda započeo je sukob koji će trajati sve do njegove smrti 1541. godine.
Loš ishod Mohačke bitke uveo je ionako slabašno Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo u još veće probleme, pogotovo unutarnje jer je kraljevstvo ostalo bez kralja. Sukob s Osmanlijama postat će još intenzivniji te će trebati još dugo godina da se suzbije. Hrvati za nove vladare biraju Habsburgovce čime započinje novo poglavlje hrvatske povijesti.
___________________
Literatura:
1.Nada KLAIĆ, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 22019.
2.Milorad PAVIĆ, Jugoistočna Europa pod osmanskom vlašću, Zadar, 2014.
3.Skupina autora, Povijest Hrvata, Srednji vijek, I., Zagreb, 2003.
Fra Antonio Petric
