„Koronu sam doživio na župi. Bila je šokantna ispočetka. Imali smo dojam sa će svi ljudi pomrijeti“ rekao je don Šimun Doljanin, autor knjige “Marsovci kontra Kovida Groznog“ u emisiji „Susret“ Radiopostaje Mir Međugorje. Don Šimun kao kapelan KBC-a Split djeluje u bolnici na Firulama na Covid odjelu.
„Osoblje se oblačilo u odijela, koja sam nazvao marsovska. Bili su prepadnuti kao da će samo vadit leševe i da će svi postati leševi. Pa smo misli da će završiti i onda gotovo, idemo ća, ali eto ne završava. Kasnije smo se privikli“. Godinu i pol kasnije naglašava „Korona nas veže i spaja“. A kako su njegovi poslovi duhovne naravi dodaje „Sve na veću slavu Božju!“.
Budući da ima iskustvo osamljenosti župnika na župi dodaje: „Jedan je umro od toga. Od osamljenosti je umro. Bio je sam u kući, to ga je toliko duboko pokosilo, ta jaka izolacija. Zamislite u jednom selu samog čovjeka kojemu nitko ne dolazi godinu dana. To je ubojstvo. Biskup me stavio u bolnicu za kapelana. I čim sam došao odmah sam se zarazio koronom nakon malo vremena. Covid sam proživio grozno pa sam ga nazvao groznim. Bio sam mjesec dana izvan službe. Sada mogu reći čovjeku – ja sam to proživio, ležao sam na ovom odjelu. Potom sam imao veliku količinu antitijela pa sam mogao ići na taj odjel. Bilo je normalno da idem na taj odjel. Ljudi su umirali, pa je rodbina često zvala i molila da se ode na taj odjel određenom bolesniku.“
Nije želio komentirati zatvaranje – je li teže biti tako prisilno zatvoren ili se kretati pa možda i zaraziti. No rekao je kako je „strašno da se bolesnik izolira, bez kontakta. Njemu zapravo treba komunikacija, riječ, blizina, njega. On čuje i kada je u teškoj situaciji, mozak mu nije oštećen, samo je umrtvljen, treba mu riječ, posjet. Potvrdili su mi mnogi da su čuli sve što sam im govorio. Liječnica mi je rekla za jednog čovjeka – Vi i ja smo ga spasili. Budili su ga nakon skidanja s respiratora. A mi smo ga hrabrili. Govorio sam mu – U ime Isusa Nazarećanina ozdravi, ustani, hodaj, primi Duha Svetoga… Govorio sam mu jer važne su riječi. Riječ je medij ljubavi.“
Kazao je kako se u bolnicu službeno ne smije ući bez „marsovskih“ odijela. Ipak, jedna je sestra radila cijelo vrijeme bez ikakvih zaštitnih odijela i nije se zarazila. Njegovo objašnjenje za to je „jer ona je ona“.
„Na tim me odjelima dočekuju više nego radosno, jer žele posjet. A svećenik im dođe baš kao pravi marsovac“ kazuje don Šimun i pojašanjava kako je „na zamolbu kćeri, posjetio jednu ateistkinju, koja to više nije. Stalno ponavlja – Amen, amen… Tamo je skroz druga dimenzija. Korona je puna milosti! Donijela je mnogima Boga. Puno tu ima milosti i divote“ priča don Šimun i dodaje kako brže ozdrave oni koji primjerice oprostite dugovanja svojim dužnicima.
„Korona nas veže i spaja“, parafrazirao je, u jednoj situaciji, pjesmu Ljubav nas veže i spaja. „Bolestan je bio fratar. Ostavio sam mu sveto ulje na odjelu. Bio je priključen na aparate, a da bi podijelio sveto ulje morali su ga otkopčati. Liječnici su poludjeli na mene – umrijet će, govorili su. Ali nije umro. Naprotiv bio je presretan da je mogao pomagati ljudima.
Jadni koronaši nikoga i ništa ne vide jer na tim je odjelima strašna tišina, a i oni su na tim aparatima. Mene barem čuju. Ja vičem. Pa me nekad liječnici stišavaju. Ali ja vičem jer vika je život, ton je život. Vikati moram jer neki i slabo čuju, a i maske stišavaju, one žestoke, tvrde.
I na tim se odjelima katkad dogode posjeti. Budu ganutljivi“ kazuje don Šimun, prisjećajući se primjera izmirenja sa članom obitelji s kojim se dugo nije bilo u miru. „Tada se umre u miru, još opremljen i s potpunim oprostom, oslobođen od vremenitih kazna, nema čistilišne muke“.
Na Covid odjelu djeluje od sv. Roka 2020. tj. od 16. kolovoza. „S njim se šalim jer je sv. Roko zaštitnik od zaraznih bolesti. Ja došao na sv. Roka i odmah se zarazio. Ti zaštitnik, a ja se zarazio“, šalim se don Šimun sa sv. Rokom i dodaje „Nnije me zaštitio da bih ja mogao drugima pomagati!“
Nakon godine i pol od početka pandemije naglašava kako je grozno bez posjeta članu obitelji.
„Komu strah pomaže, što ćemo se bojati, strah ničemu ne koristi“. A na pitanje kako se osloboditi straha odgovara „A Duh Sveti. Ne mogu ga se ja osloboditi. Bog me ljubi. I eto. Gdje je ljubav nema straha. Ljubav izgoni strah.“ A na pitanje o ateistima u svemu tome odgovara „Nije im lako. Oni nisu s Bogom, ali je Bog s njima. Nedavno me jedan zamolio da se pomolim za njega. Bog ljubi svoja bića. I pomaže im. U šali im kažem – Vi ste zeznuli sami sebe, samo „a“ je vaše kao negacija, a više slova je „teist“ tj. vjernik, vi ste uronjeni u Boga.“
Don Šimun poštuje majku Crkvu pa i kada zapovjedi zatvaranje. Zato je lani otvorio „kanalić na YouTubeu i tako govorio vjernicima. Duh Sveti djeluje iznad materije. Bolesnik nije dužan ići na misu. Ovdje smo svi proglašeni bolesnicima potencijalnim ili stvarnim. Duh Sveti će nas pomagati tamo gdje jesmo. Kako su oni u koncentracijskim logorim bili, kao sv. Maksimilijan Kolbe. Nikoga nije imao osim Duha Svetoga.
Velika je stvar da nas korona spaja, osjeti se jedinstvo kao u Domovinskom ratu. Osjećamo se kao jedno biće koje se boji protiv istog neprijatelja. Duh Sveti voli jedinstvo. On je meštar od jedinstva. A Krist je rekao – Oče, Oče, da svi budu jedno!“
Različita mišljenja o cijepljenju opet komentira poslušnošću „Kad se posluša nema nikakvog problema. Kada se ne posluša – tisuću problema. K’o malo dijete kada ne sluša roditelje. Kada se zavjet poslušnosti polaže, onda se tumači: Ako poglavar pogriješi, nećeš pogriješiti ti koji ga poslušaš. Bog će uvijek sve okrenuti na dobro. Ne mogu se ni poglavari snaći u svemu. Ali ako poslušamo, Bog će nas blagosloviti.“
A temu straha, koji se javlja kod onih koji prate medijska izvješća, komentira „Mediji su k’o neka baba-roga, uvijek straše, daju sebi na važnosti – imam nešto važno kazati! Onda si kao važan. Takvi su mediji, ali mi imamo daljinski, možemo promijeniti program ili isključiti, ne slušati ništa. Možemo moliti Boga. Zašto bih morao gledati televiziju. A televizija je uništila, potamanila obiteljsku molitvu. Zašto se trebaju gledati te stvari – što trebam znati – znat ću.“
Dodao je „Svim bolesnicima kažem pa ću kazati i sad „U ime Isusa Nazarećanina ozdravite i vratite se kući! A ovima drugima kažem – Ne bojte se, Bog je svemoćan, on je ljubav, Bog te ljubi, živi pod njegovim pogledom punim ljubavi. I što Bog da. Krist je uskrsnuo. Mi se ne bojimo smrti. Darujemo se smrti, ne kao tihe samoubojice nego kao što kaže sv. Pavao – ja bih želio odmah stići kod Krista, biti s njim, ali treba ostati ovdje radi službe.“ Potom je tri puta ponovio i od slušatelja zatražio to da ponove riječi: „ Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsno!“ I dodao „Krist je pobijedio smrt, grijeh, đavla, sotonu, svijet, strah, sve što je protiv čovjeka i daje nam Duha Svetoga da već sada možemo biti nebesnici. Mi jesmo na zemlji, ali smo nebesnici, tako kaže sv. Pavao. Nemamo nikakvih problema sa zemljom bilo da smo tu par sati ili godina“ naglasio je navodeći kako se na poljskom je sat kaže – gođina (godina).
Na ponudu da odabere glazbu za emisiju rekao je kako je dovoljno da se spominje ime Marija.
Na kraju je spominjući Ivana Pavla II. rekao „Marija je u tkivu naroda. I Marija nas je izvukla iz ideologija nacizma, komunizma, danas iz rodnih i drugih opasnih i groznih ideologija. Kad kažemo Marija – one se sve rasprše. Kao onaj zmaj u knjizi Otkrivenja – htio progutati Mariju, ali on se raspao!“
Višnja Spajić
