Iskreno, da se mene pitalo, nikad ne bih objavila pjesmu. Stvarno je trebalo puno vremena i nagovaranja ljudi oko mene.
Autorskom duhovnom skladbom „Očima Mojim“ Dora Dlaka napravila je prvi korak prema publici. Njezin glazbeno-duhovni put, međutim, nije počeo planom da postane autorica. Dolazi iz Kaštel Novog, a živi u Zagrebu, gdje studira radnu terapiju. Trenutačno joj je glavna obveza završni rad, dok uz studij pjeva na vjenčanjima. Jedan dio života bavila se judom i odbojkom, no ulaskom u srednju školu sve je teže usklađivala učenje i treninge. Upravo je tada glazba postupno postala njezin glavni interes.
„Glazbu volim odmalena. Kad sam bila mala, roditelji su me htjeli upisati u glazbenu školu. Ja sam to uvijek odbijala i govorila im da mi je dosta jedna škola u koju idem“, prisjeća se Dora. Ipak, u prvom razredu osnovne škole počela je pohađati privatne sate klavira kod rodice s kojom je bila bliska. To je trajalo nekoliko godina, nakon čega je uslijedila stanka do srednje škole.
Sjedila sam u dnevnom boravku, svirala akorde u krug i tekst mi je došao u glavu pa sam ga zapisala na papir. Nikad nisam pomišljala da mogu napisati pjesmu
Prekretnica je bila gitara koju je druga rodica donijela njezinoj majci. Budući da ju majka zbog posla nije često svirala, instrument je uzela Dora. U zahtjevnom obiteljskom razdoblju, kada je mnogo vremena provodila sama kod kuće, sviranje joj je postalo oslonac. „To mi je brzo postalo glavni fokus i, rekla bih, na neki način bijeg od loših misli“, govori.
Učeći osnovne akorde, otkrila je i sklonost pisanju. „Sjedila sam u dnevnom boravku, svirala akorde u krug i tekst mi je došao u glavu pa sam ga zapisala na papir. Nikad nisam pomišljala da mogu napisati pjesmu“, kaže Dora, koja je prve duhovne tekstove počela pisati s petnaest godina.
Ipak, između stvaranja u vlastitom domu i objavljivanja autorskoga rada stajala je velika nesigurnost. Trebalo joj je vremena da prihvati mogućnost da ono što piše čuju i ljudi izvan njezina najbližeg kruga.
„Iskreno, da se mene pitalo, nikad ne bih objavila pjesmu. Stvarno je trebalo puno vremena i nagovaranja ljudi oko mene. Osoba sam kojoj je ponekad previše stalo do toga što drugi ljudi misle“, priznaje. Više od same pjesme brinula ju je izloženost na društvenim mrežama. „Bilo me strah izloženosti jer znam kakve su društvene mreže, kako ljudi znaju biti okrutni, a ja sam ponekad osjetljiva.“ Podrška bližnjih pomogla joj je napraviti prvi korak.
Pjesma „Očima Mojim“ nastala je u srpnju, dok je sjedila na kauču u dnevnom boravku u Kaštelima. Iznenada je osjetila potrebu uzeti papir i olovku. „Uzela sam papir i doslovno u deset minuta prepisala taj tekst iz glave na papir. Sjećam se da sam nakon toga snimila glasovnu poruku svojoj najboljoj prijateljici, koja mi je najveća podrška. Ona me odmah potaknula da osmislim melodiju“, prisjeća se. Melodija je nastala već sutradan, pa je početna zamisao dobila oblik u samo dva dana.
Iza brzoga nastanka pjesme stoji osobno iskustvo traženja i učenja predanja Bogu. Dora objašnjava da je tekst oblikovan kao dijalog: u prvom dijelu ona govori Bogu o traženju ljubavi na pogrešnim mjestima, dok od refrena Gospodin progovara njoj i onima koji slušaju. Pjesmom se posebno želi približiti onima koji se ne osjećaju dovoljno vrijednima, ljubljenima i željenima, podsjećajući ih da njihova vrijednost u Božjim očima ne ovisi o tuđem prihvaćanju.
Dok je pisala, posebno je mislila na djevojke koje vjeruju da će tek prihvaćanjem druge osobe postati dovoljno vrijedne i voljene. „Poruka je da smo u Božjim očima neizmjerno ljubljeni, vrijedni, željeni“, ističe.
Svakako će biti još pjesama, ali nigdje mi se ne žuri.
Sljedeći je korak bio pronaći suradnika koji će pjesmu produkcijski oblikovati. Dora se javila Mateu Mariću iz sastava ZANAS, s kojim je već ranije stupila u kontakt nakon njegove objave o mogućoj suradnji s autorima. Poslala mu je snimku napravljenu mobitelom i pitala vrijedi li ponuda još uvijek. „Vrlo brzo mi se Mateo javio i započeli smo suradnju“, kaže. Dogovori i priprema trajali su mjesec dana, a pjesmu su snimili u Splitu, kamo je Mateo donio opremu iz Zagreba.
Takva joj je organizacija mnogo značila jer je tada svakodnevno radila sezonski posao kako bi zaradila za troškove snimanja i nije mogla putovati u Zagreb. Suradnju pamti po dobroj komunikaciji i uvažavanju njezine zamisli. „Vrlo je brzo odgovarao, sve mi je slao korak po korak, slušao moje upute i želje kako bi na kraju bilo onako kako sam zamislila. Zato sam zahvalna“, ističe Dora. Pjesma nastala u kućnoj atmosferi lagano je dobila završni glazbeni oblik.
Od početka je željela snimiti i videospot, a za pomoć se obratila prijatelju Jakovu Anciću. On je pristao, razradio scenarij i s njom dogovorio lokaciju. Snimali su početkom rujna u Ozlju. Poseban detalj spota bilo je janje Božo, koje im je za snimanje posudio OPG Štenta. „Znala sam da želim imati janje u spotu. Zvali smo OPG-ove oko Ozlja i pitali bi li nam netko posudio janje za snimanje“, objašnjava i dodaje kako su dobili janje Božu za snimanje. Mama ga je odbacila, a on je bio hranjen na bočicu, pa je, prema njezinim riječima, bio vrlo pitom i umiljat.
Kada je prvi put čula završenu pjesmu, teško je mogla povezati svoje početne bilješke s dovršenom snimkom. „Iskreno, kad sam prvi put čula završnu verziju pjesme, samo sam se smijala od uha do uha jer nisam mogla vjerovati da je nešto što je bilo u mojim bilješkama postalo gotov proizvod koji će ići na YouTube“, govori. Gledati sebe u spotu bilo joj je neobično, ali se s vremenom donekle naviknula.
Uoči objave, nakon tri mjeseca rada, najviše je iščekivala reakcije bližnjih. Odaziv ju je ugodno iznenadio, uključujući broj pregleda i oznaka sviđanja. „Svakako će biti još pjesama, ali nigdje mi se ne žuri. Treća sam godina na fakultetu, pišem završni rad i to mi je sada fokus, ali sve polako“, zaključuje Dora.
Dragan Soldo
