Povodom 400. obljetnice rođenja hrvatskoga bana Petra Zrinskoga i 350. obljetnice Zrinsko-frankopanske urote u prošlotjednoj emisiji “Magistra Vitae” govorili smo o najranijim godinama Petra Zrinskog, njegovom braku s Anom Katarinom Frankopan te ozaljskom jezično-književnom krugu. Uz to, spomenuli smo i Petrove borbe u Tridesetogodišnjem ratu i one s Osmanlijama, te njegove titule. Gost nam je bio prof. dr. sc. Hrvoje Petrić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Brak Petra Zrinskog i Ane Katarine Frankopan
“Petar Zrinski oženio se Anom Katarinom Frankopan 27. listopada 1641. god. i to je značilo direktno povezivanje dviju najjačih hrvatskih obitelji u političkom smislu. Godinu rođenja Ane Katarine ne znamo, pretpostavlja se da je možda rođena u Bosiljevu, ali o njoj imamo vrlo malo podataka prije braka s Petrom. Mi imamo malo podataka od starta kako je taj brak funkcionirao. Ono što znamo da su politički i ekonomski međusobno kompatibilni, imali su više djece, jednog sina i tri kćeri. Dvije su završile kao časne sestre u samostanima, a jedna se udala u Ugarsku i postala vrlo važna osoba, a sin je bio odgajan kao budući nasljednik.”
Ana Katarina Frankopan, hrvatska književnica i političarka
“Ono što je važno za Katarinu da je ona bila i književnica, ali i političarka. Ona kao političarka ima vrlo važnu ulogu, neki je u literaturi pokušavaju degradirati samo na razinu diplomatkinje. Ja mislim da je ona bila puno više i s tim će se vjerojatno i druge kolegice i kolege složiti, zato jer ona ravnopravno sudjeluje u pregovorima s francuskim predstavnikom u Veneciji 60-ih godina 17. st., koji dolazi njoj u posjetu, a ne da ona ide negdje drugdje, ili recimo njezina pozicija kada umire karlovački general 1668. god. Onda ona pokušava za svog muža Petra Zrinskog, osigurati poziciju generala Karlovačkog generalata, dakle prostora Vojne krajine, između rijeke Krupe i Jadranskoga mora, koji je bio ključan za posjede obitelji Zrinski. Ona osobno odlazi kraljici Margareti u Beč, lobirati za obiteljske interese, ali to vam pokazuje jednu drugu stvar, da su njoj vrata bečkog dvora bila otvorena. Mnogima su bila zatvorena, ona je mogla bez problema doći lobirati. To što nije bila uspješna, nije o njoj ovisilo. Ili recimo ona odlazi osobno u Poljsku, gdje pokušava spriječiti sklapanje braka između poljskog kralja, koji je bio prijatelj obitelji Zrinskih, s habsburškom princezom. Nju u audijenciju u to vrijeme prima kralj, sa svim počastima kao prijateljicu, a ne kao neku službenicu, diplomatkinju itd… To sad pokazuje neke stvari, tako da je njen status bio iznimno važan, tako da možemo reći da je ona zapravo jedna od hrvatskih političarki, ali i književnica.”
Ozaljski jezično-književni krug
“Da su Zrinski preživjeli s Frankopanima, dakle da su oni opstali nakon 17. st., taj krug jezičara i književnika, koji je bio blizak ili povezan s njihovim dvorom ili djelatnošću na Ozlju bi vrlo vjerojatno utjecao na tijekove hrvatske književne povijesti, pa čak i utjecao na jezik. Nije sad na nama što bi bilo kad bi bilo, nego treba pokazati da je to bila jedna smišljena akcija, formiranja jezično-književnog kruga, a pisci koji su bili povezani, pokušali su možda svoj jezik formirati na jezičnim postavkama franjevca Franje Glavinića. I oni zapravo nastoje stvoriti zajednički književni jezik i to na način, zašto kažem da je to moglo imati dugoročne posljedice, da oni nisu odabirali jedno od tri hrvatska narječja. Znači hrvatska tri narječja, kajkavština, štokavština, čakavština se spajaju, odnosno dotiču, upravo na prostoru oko Ozlja. To je jako zanimljivo. Smatra se da je razgovorni jezik, na tom prostoru, gdje su ljudi međusobno komunicirali, je zapravo predstavljao poseban jedan interdijalekt, gdje su zapravo bile integrirane riječi i gramatika i svi drugi oblici svih triju narječja. Zrinski su poticali da se pišu djela koja bi bila bliska takvom jezičnom nastojanju, u nekim varijantama.
Tako, na taj način recimo piše i Petar Zrinski, koji je na hrvatski jezik prepjevao djelo njegovog brata Nikole i objavio ga u Veneciji 1660. god., pod naslovom Adrianskoga mora sirena. On je bratov tekst, ne preveo, nego prepjevao, upravo na taj jezik, govor oko Ozlja i proširio ga sa stotinjak vlastitih strofa. Između ostalog u tim strofama je govorio protiv Nijemaca u Vojnoj krajini s kojima se godinama sukobljavao na druge načine. Recimo samo jedan detalj koji izlazi iz ovoga ozaljskoga kruga je, da u to vrijeme, za života, Vladislav Minčetić u Trublji slovinskoj (objavljeno u Anconi 1665. god.), piše da ju je ispjevao u pohvalu Petru Zrinskome, znači da su i književnici dubrovačkog kruga prihvaćali ideje Zrinskoga. To je bilo posebno zanimljivo.”
Utjecaj na današnji hrvatski jezik
“No osim Franje Glavinića koji je boravio u frankopanskome Trsatu, dakle u neposrednoj blizini, u samostanu, tu je bila još jedna važna osoba, od koga je mogla primiti poticaj, to je Ivan Belostenec. On je bio pavlin i autor je poznatog rječnika Gazofilacijuma, hrvatsko-latinskog i latinsko-hrvatskog rječnika, enciklopedijskog rječnika, gdje se gotovo na enciklopedijski način objašnjavaju riječi. Na žalost on nije tiskan u tome 17. st., nego je tiskan mnogo kasnije, pa nije imao direktni utjecaj u to vrijeme, s tim da je Belostenec živio u pavlinskom samostanu u Sveticama, to je jako blizu Ozlja, tako da su oni mogli međusobno komunicirati, tako da se može reći da se Zrinski savjetovao s Belostencem po jezičnim pitanjima i tako da je došlo to tog miješanja, kajkavštine, štokavštine i čakavštine, što postaje književni jezik. Ja još jedanput ponavljam, velim, bez obzira što ovo nije profesionalno reći što bi bilo kad bi bilo, zamislite kako bi se hrvatski jezik razvijao da nije taj cijeli proces, koji očito nije bio spontan, nego promišljen, dio hrvatskog političkog programa, da on nije u to vrijeme zaustavljen. Vjerujem da je to bio put prema oblikovanju gramatike i drugih jezičnih pomagala, koji su mogli definirati hrvatski jezik u to vrijeme.”
Okolnosti u međunarodnim odnosima
“Dok čitate literaturu možete pronaći Petar je bio naivan… ušao je u urotu, stradao…, ali ja se sa time ne bih do kraja složio, zato jer pokušavam objasniti da je Petar Zrinski bio, kao i Nikola Zrinski, promišljena osoba i radio je programski. On je, po mom mišljenju, formirao prvi protonacionalni hrvatski politički program, vrlo jasan za ono vrijeme, gdje je ta jezična politika bila jedan od dijelova toga. Možemo reći da Petru Zrinskome okolnosti međunarodnih odnosa, nisu išle na ruku. Nekad dok imate najbolji program i novac i resurse, ako vam nisu okolnosti na ruku, ne možete napraviti ništa. Možemo reći da je sve išlo protiv onoga čemu je on težio, ali postavio je dosta važne i jasne stvari, mislim da je jedan od vrlo važnih osoba u hrvatskoj povijesti o kojoj se možda i nedovoljno govori, iz perspektive 21. stoljeća.”
Cijelu emisiju “Magistra Vitae” koju uređuje i vodi kolega Andrija Šego, poslušajte na našem YouTube kanalu, a ovoga četvrtka govorit ćemo o Zrinsko-frankopanskoj uroti.
Andrija Šego
