Sv. Franjo za svjedočanstvo nam je ostavio svoja djela, jer je uvijek više volio djelovati nego govoriti ili pisati. Ono što je zapisao kratko je, direktno i prožeto Evanđeljem. Takve su i Opomene kroz koje nas sv. Franjo potiče i usmjerava na pravi put služenja Bogu. Nastojao ih je izreći sa što manje riječi, osobito svojih. Želio je pokazati svojim primjerom da se one žive. Sve Opomene izviru iz Evanđelja i uče nas da budemo radosni svjedoci kraljevstva Božjega.
U emisiji Iz evanđelja u život, razmišljamo o šesnaestoj opomeni sv. Franje, koja je nazvana „O čistoći srca“, a zapisana je ovako: “Blago čistima srcem oni će Boga gledati. Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.”
Čistoća srca bila je draga i važna sv. Franji, zato često o njoj govori i potiče braću da ozbiljno rade na stjecanju čistoće srca.
Čistoća srca znači imati prava mjerila, vrednovanja i životna usmjerenja koja su utemeljena na Isusovim zapovijedima. Imati ispravan odnos prema Bogu i materijalnim stvarima. Osobe čistog srca ne teže za zemaljskim i ne brinu se tjeskobno o materijalnim stvarima. Imaju onoliko koliko je potrebno za dostojan život, nije im cilj gomilati bogatstvo i dokazivati se drugima.
Čisti srcem gledaju na sve oko sebe kao dar. U svom djelovanju nastoje proslaviti Boga a ne sebe i svoje sposobnosti. Otvaraju srce Bogu, koji djeluje kroz njih. U svojim šalama nastoje nasmijati druge, a ne vrijeđati, u svojim obvezama su marljivi i odgovorni, u razgovorima ne pričaju o drugima nego o sebi, u patnjama traže Božju ruku da ih vodi. Nikoga ne mogu povrijediti, ražalostiti nego naprotiv su donosioci mira, utjehe i ljubavi. Osjećaju se dobro jer su u blizini Božjoj i neprestano rade na ostvarenju Božje volje u životu. Takvi ljudi gledaju na život iz druge perspektive, neopterećeni samim sobom i vlastitim probitkom. Svojim očima u svemu stvorenom vide božansko. Upravo je takav i sam sveti Franjo koji je sve radio na slavu Božju, a pokretala ga je ljubav prema Bogu, a onda i prema svemu stvorenom.
Koliko samo riječi izgovorimo dnevno, koliko nam misli prođe kroz glavu, koliko toga učinimo u danu, u kakvim se događajima i društvima nađemo, a zapitamo li se je li nam srce iza svega toga ostalo srce čisto. Jesmo li možda nekoga povrijedili, zapostavili, o nekome krivo pomislili ili krivo govorili? Sveti Franjo je brata, koji je izgrdio siromaha, poslao odmah natrag da zatraži oporost, kad je čuo što je učinio, nije gledao koliko je sati, ni kakvo je vrijeme ni ostavljao za drugi put. Trebali bismo postupati kao Franjo, vratiti se ispričati, zatražiti oprost, ali mi često ostavljamo za sljedeću priliku. Hoće li je biti? Bili bi pravi Kristovi učenici kada bi na kraju dana sjedi pred križ i preispitali se, spoznali čime smo tog dana mogli nauditi svome srcu, već se tada pokajati i prvom prilikom ispovjediti. Tako bi uz svakodnevnu brigu o čistoći tijela imali svakodnevnu brigu o čistoći srca.
U emisiji Iz evanđelja u život, urednice Josipe Vukoja, o XVI. Opomeni svetoga Franje, govorila je Zora Kvesić, članica Franjevačkog svjetovnog reda Kočerin.
