Kako sam počeo čitati knjigu, doslovce sam vidio koliko poveznica imamo Pier Giorgio i ja. Stvarno sam se zaljubio u tog sveca…
Put od lutanja do povjerenja u Božje vodstvo u središtu je nove Jurine skladbe. Pjesma govori o čovjeku koji postupno prepoznaje komu pripada i dopušta Bogu da mu progovori. Njezina povezanost sa svetim Pierom Giorgiom Frassatijem, međutim, nije bila unaprijed osmišljena. Jura ga je pobliže upoznao tek kada je pjesma bila gotovo dovršena, a njegovo je životno geslo potom dobilo posebno mjesto u glazbenoj i vizualnoj priči. Jura je gostovao u emisiji Popsacro Val, emisiji o popularnoj duhovnoj glazbi.
„Tu vrijedi ona rečenica koja kaže da ne nađemo mi sveca, nego svetac nađe nas. Zapravo se Pier Giorgio Frassati ubacio u ovu pjesmu gotovo pred kraj. I onda mi je došla misao da je možda od početka zagovarao da se ta pjesma ostvari. Tako da je on našao mene“, kaže Jura.
Sve je počelo razgovorom s prijateljicom, kojoj je spomenuo da se dvoumi između nekoliko naslova povezanih s visinama. Ona ga je upozorila na Frassatijevo geslo i ponudila mu knjigu o njegovu životu. „Nisam, moram priznati, pridavao preveliku pozornost Frassatiju ni toj knjizi o njemu, ali rekao sam si: zašto ne pročitati, to ne može biti loše. Kako sam počeo čitati knjigu, doslovce sam vidio koliko poveznica imamo Pier Giorgio i ja. Stvarno sam se zaljubio u tog sveca i način na koji je živio svoju svetost na ovoj zemlji“, prisjeća se.
Ako nećemo mi biti ‘svjetlo svijeta i sol zemlje’, mijenjati društvo i donijeti Krista u društvo, nema ga tko drugi donijeti.
Frassati, student i zaljubljenik u planine koji je živio početkom 20. stoljeća, vjeru je povezivao s brigom za potrebite i društvenim angažmanom. Riječi „Verso l’alto“, odnosno „Prema visinama“, zapisao je na poleđini fotografije s planinarskoga uspona, uz datum 7. lipnja 1925. Za Juru te visine nisu samo planinski vrhovi, nego težnja prema Bogu i svetosti usred svakodnevnih obveza. Posebno ga je dojmila Frassatijeva spremnost da se zauzme za druge.
„Ako nećemo mi biti ‘svjetlo svijeta i sol zemlje’, mijenjati društvo i donijeti Krista u društvo, nema ga tko drugi donijeti“, ističe Jura. U Frassatijevoj brizi prepoznao je vjeru koja ne ostaje na riječima. Privukao ga je primjer mladoga čovjeka kojemu molitva, studij, prijateljstva i pomaganje drugima nisu bili odvojeni svjetovi, nego dijelovi istoga životnog puta.
Bliskost sa svecem otkrivao je i kroz vlastite životne okolnosti. Knjigu je počeo čitati pred završetkom studija, u razdoblju kada je prolazio kroz prekid veze. „I tu sam ga molio za zagovor da mi pomogne da kroz taj prekid prođem s Gospodinom Isusom“, svjedoči. Zanimljive su mu bile i podudarnosti u imenima: majka ga je željela nazvati Petar, a talijansko ime Pier Giorgio prevodi se kao Petar Juraj. Njegova se sestra zove Lucija, dok se Frassatijeva zvala Luciana.
Slušateljima pjesmom želi približiti iskustvo Božje prisutnosti koju čovjek ne prepoznaje uvijek odmah. „Htio bih da se sjete svih trenutaka kada je Gospodin bio s njima, a da oni toga nisu bili svjesni. Odnosno, da barem pokušaju zamisliti trenutke u kojima su mislili da je Bog daleko od njih, a zapravo im je u tim trenutcima bio najbliže“, poručuje. Poziva ih da se prisjete dobra koje su primili i sačuvaju zahvalnost i kada postane teško. Predlaže da pjesmu najprije poslušaju bez spota, a zatim uz njegove prizore.
Začudilo me zapravo koliko Bog djeluje kroz jednostavnost
Planine i priroda u spotu produbljuju poveznicu s Frassatijem. Jura u usponu prepoznaje sliku životnih teškoća, ali i nade koja ih nadilazi. „On je zapravo mogao najbliže i najviše vidjeti i osjetiti Boga baš u tim usponima“, kaže o svecu. „Dolazak na sam vrh planine može simbolizirati uskrsnuće koje je došlo nakon Kalvarije i smrti.“ Posebno ga je dojmilo to što je Frassati i prije zahtjevnih uspona nastojao sudjelovati na jutarnjoj misi i, kada je mogao, na klanjanju.
Takva duhovnost, smatra Jura, svoju potvrdu mora imati u običnome danu. „Moramo biti vidljiva slika Krista na svom poslu, na fakultetima, u školama, u svojoj obitelji“, naglašava. Geslo „živjeti, a ne životariti“ razumije kao poziv da drugi kroz živu vjeru prepoznaju Boga u čovjeku. Svjedočanstvo se zato ne iscrpljuje u objašnjavanju vlastitih uvjerenja: važno je živjeti tako da se drugi zapitaju odakle dolaze mir i način ophođenja prema ljudima.
Na pjesmi je surađivao sa svojom stalnom glazbenom ekipom. Producent Mateo Kulić oblikovao je aranžman, a Lucija Jozić otpjevala je prateće vokale. Za snimanje spota ovoga je puta bio zadužen Marin Lučić iz dvojca ZANAS. Zajednički rad tako je povezao glazbenu izvedbu s vizualnom pričom oslonjenom na Frassatijev život i simboliku uspona.
Iako je u duhovnu glazbu krenuo s izraženim hip-hop izričajem, Jura danas istražuje drukčije zvukove. Smjer stvaralaštva ne želi određivati samo žanrovskim okvirom. „Jednostavno sam odlučio svaki put kada mi dođe poticaj za pjesmu kroz molitvu pitati Boga na koji način želi da ta pjesma bude predstavljena. Nekad mi uspije, nekad mi ne uspije, ali stvarno se nadam kroz sve buduće projekte pustiti Njemu da radi“, govori. „Jer On je bolji tekstopisac od mene, bolji glazbenik i najbolji režiser.“
Dosadašnje iskustvo naučilo ga je cijeniti jednostavnost. „Začudilo me zapravo koliko Bog djeluje kroz jednostavnost“, kaže, prisjećajući se koliko ga je dirnula pjesma „Nek pada“. Složeniji aranžmani i više teksta nisu ga uvijek dotaknuli jednako snažno. „Sviđa mi se u glazbi jednostavnost kroz koju Bog progovara“, ističe.
Upravo u tome vidi prostor za buduće pjesme: u iskrenome svjedočanstvu koje slušatelju može pomoći da prepozna Božju blizinu. A o putu koji je pred njim zaključuje: „Ne znam točno u kojem smjeru sve ide, ali mislim da ide dobro.“
Dragan Soldo
