Molitvom na Brdu ukazanja i svetom misom danas su završeni prvi Mariološki dani u Međugorju. Protekla četiri dana sudionici su slušali predavanja, sudjelovali u panel diskusijama, raspravama, sudjelovali u molitvenom programu u župi sv. Jakova Međugorje… Sve to kako bi bolje upoznali vjeru Katoličke Crkve o Djevici Mariji i usvojili kriterije za ispravno štovanje Djevice Marije i marijansku duhovnost.
Marija zauzima važno mjesto u vjeri i životu Crkve, a Mariološki dani novi su format susreta i upoznavanja vjere Crkve u Blaženu Djevicu Mariju. U Međugorju, mjestu posebne Marijine prisutnosti, sudionici su imali priliku za mariološku intelektualnu i duhovnu formaciju proučavajući mariologiju Drugoga vatikanskoga koncila, jer je upravo Koncil Mariju smjestio u samo srce Crkve i povijesti spasenja, i jer nam je Mariju predstavio kao uzor za živu i angažiranu vjeru u osobnom i javnom životu.
Papinska međunarodna marijanska akademija iz Rima, župni ured Međugorje i Informativni centar Mir Međugorje organizatori su Marioloških dana Međugorje.
Na koncu Marioloških dana svetu misu predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš koji je govoreći o mijeni kao stalnosti života govorio o jeseni i mijenjaju prirode, o jeseni kao raskrižju toplog i hladnog, zelenog i sivoga, životnog i mrtvog…
”Boje jeseni su najljepše boje zemlje. Boje jeseni pričaju zanimljivu priču o životu i vremenu.
Stabla kao da održavaju olimpijadu, natječu se tko će prije pobijediti u ljepoti svoga lišća. Mala stabla, velika stabla. Stara stabla, mlada stabla. Svi su u istoj igri: kao da pjevaju bojama i kao da daruju svijetu najljepše poglede. Upravo u jesen. Prije nego nastane smrt, odlasci, gubitci, tama… Zanimljivo je da ova igra ljepote i boje u prirodi događa se upravo pred umiranje, smrt. Uskoro će sve pasti, sve lišće će otići. Sve boje će nestati. I onda u proljeće, taj život opet niče, nastaje, ponovno se diže, uskrsava! Postoji”, kazao je fra Jozo Grbeš naglašavajući kako je i čovjek odraz prirode, slika stvorenoga.
”I u njemu se događaju mijene. I njemu i po njemu Bog koji govori, šapuće: u tišini srca, u zahvalnoj memoriji, Čovjek koji razumije postaje zahvalan. Jer sve najljepše životne stvarnosti su darovane. Stoga zastanimo vidjeti jednostavnost čuda života, ljepotu Božjeg pisma u prirodi i čovjeku. On piše, slika, govori, pjeva… i sve to nama da vidimo, osjetimo, uživamo, učimo, radujemo se… Priroda uvijek govori. Nju trebamo iščitavati. Ona govori riječima znakova koji su u biti zemlje, otiscima Stvoritelja. Čovjek samo treba vidjeti. I u čovjeku se može nastaniti jesen. I može ne vidjeti ništa”, kazao je fra Jozo pa nastavio da ako želi vidjeti onda će zaista i vidjeti te da ako posveti više vremena duhu pitat će se kako smo to povezani i s ljudima oko nas i s onima koji su otišli prije nas?
”I u svemu tome: Isus danas priča o ljubavi! Kaže da nema veće zapovijedi od nje! Ta ljubav nam kaže da u nama postoji nešto veličanstveno, nešto što nas spaja sa svim stvorenjima, od neba do zemlje. Isus kaže: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Mt 22,40). Čini li itko od nas to? Ljubimo li zaista druge ljude? Posvećujemo li im doista onoliko pažnje koliko je posvećujemo sebi?”, upitao se fra Jozo Grbeš pa i odgovorio na postavljena pitanja: ”Mislim da ne.”
”Zamislite samo koliko bi svijet bio drukčiji kada bismo se držali te jedne zapovijedi – da ljubimo bližnjega svoga kao same sebe. Bio bi to najsnažniji politički i društveni preokret koji se može zamisliti. Svijet bi bio korjenito drukčiji kada bi se ljudi prema drugima doista odnosili onako kako bi željeli da se drugi odnose prema njima”, kazao je fra Jozo, a onda zaključio kako nas i ljubav i jesen nešto važno uče: ”Oboje nas uče da gubitak nije uvijek kraj. Stablo koje ostane bez lišća nije mrtvo. Ono se priprema za novi život. Tako i ljubav prolazi kroz tišine, udaljenosti, razočaranja i oproštaje. Neke stvari moraju otpasti kako bi ono bitno moglo ostati. A ljubav uvijek ostaje. Ona nadživi sve. Ona ima smisla. I kako reče Isus: O njoj ovisi sve. Sav zakon. Svi proroci, Svi životi. Sve što je čovjeku dano. Nju slijedi i nećeš se izgubiti. S njom putuj i neće te biti strah. I jeseni tvojega života mogu postati proljeća.”
