Kantautor duhovne glazbe Josip Ćulumović rado dolazi u Međugorje. Ističe kako je svaki dolazak u Međugorju nova Ljubav Majke, te kako je Međugorje ono na što nas Gospa poziva.
Tijekom proteklog ljeta dolazio je s obitelji u Međugorje. Radostan je jer imaju prijatelje u Hercegovini. Naime, prijateljica supruge Maje živi u Grudama i obiteljski su bili desetak dana, s tim da su tijekom boravka 2-3 puta boravili u Međugorju i pohodili brdo Ukazanja. Kaže svaki dolazak u Međugorje je novo iskustvo i nova ljepota koju nam Bog preko Majke daje. Josip dodaje, ”svaki put ono što me fascinira u biti je plod Duha Svetoga, a to je Mir, kako se i Gospa Kraljica Mira, ovdje predstavila. Nikad nisam bio u Međugorju, a da nisam bio u miru. Ako sam došao s nekom tegobom, razmišljanjem, tjeskobom, strahom, kada sam došao tu, to je nestalo. Svaki put doslovno to se dogodi! Mnogi mi upravo to svjedoče, osobito kad se popnu na brdo Ukazanje ili Križevac. To nije Mir od ovoga svijeta, nego je to Mir nadnaravan, koji ti daje da možeš pustiti ono što te muči. To je taj Dar vjere, Gospa ga donosi!”
Josip često u ovo mjesto mira i molitve dolazi kao pridruženi član određenih Zajednica, stoga ističe kako su to drugačija hodočašće od onoga kada se ide s obitelji. ”Predivno je s obitelji, jer tu obitelj dobija utjehu Majčinu, dobiva Duha Božjega. Kada ideš s grupom opet je to na neki svoj način. Tu imaš ljude koje ne poznaješ, upoznaješ ih tijekom putovanja, pa tu slavimo Gospodina. Dakle, svaki put je drugačije, novo i svaki put je lijepo. Kada bi trebalo izabrati, ne znam kad mi je bilo najljepše, svaki put je bilo odlično! Ovdje ne možeš fulat! Možeš samo očekivati milinu Božju i to je to.”
Rado se Josip odazove pozivima i potrebama različitih katoličkih udruga, bilo da je riječ o pomoći ili svjedočenju. ”Crkva dolazi preko različitih karizmi, ljudi određenih staleža, određenih potreba i to je milina. Tu zapravo gledam širinu Božjeg zagrljaja. Prijatelj mi vodi Udrugu ”Savao” za beskućnike. Hrani ljude u Zagrebu na glavnom kolodvoru. Dvije stotine ljudi svaki utorak i petak imaju molitvu krunice. Tu vidite širinu Crkve, Božju ljubav koja preko tih ljudi dolazi. Ako ste i vi dio toga, vi dobivate jednu satisfakciju vjere, da ta vjera nije samo nominalna, nego postaje utjelovljena. Idemo tu, jer nas Bog tu šalje”, posvjedočio je Josip.
Dalje ističe kako angažmana katolika nikad dosta, jer vjera nije privatna stvar, ”vjera nije stvar samo da se ja spasim i moja obitelj. Mi nismo otoci, kako je netko već rekao. Kako sv. Franjo kaže, idite na rubove društva, idite naviještajte Krista, donosite živu vjeru, donosite prisutnost Božje ljubavi, jer Kristu je stalo da se svi spase, ne samo pojedini….To je Križ, to naravno iziskuje odvojiti svoje vrijeme, odvojiti svoje talente. Napustiti nekad svoju obitelj, pa ići nekomu tko je u potrebi. To traži našeg znoja, krv, suze kako se zna reći, ali to se ne vraća bez ploda. Dobijete nove ljude kao prijatelje, braću i sestre u Duhu, a ne samo po tijelu. I to ima smisla debelo, zaista ima smisla!”
Pitali smo Josipa što je njega potaknulo da se odluči za angažman u Udrugama, a ne samo kroz duhovnu glazbu, on pak kaže ”to je taj žar koji mi je Krista dao kad sam se obratio. Vido sam, da moj život mijenja tok. Vrijeme je kratko, ne znamo koliko nam je vremena darovano, hajdemo ga maksimalno iskoristiti. Izgorjeti za Krista. Jer mi kad gorimo za Krista, kao onaj Mojsijev grm, on gori, ali ne izgara, to Bog hoće od nas. Kao Majka Tereza, kao sveci, nebitno kada će ta završnica biti, ali bitno je da damo sve od sebe, da svoje srce ponudimo kao mamac, kojim će drugi doći na Kristovu lađu.”
Josipa znamo zadnjih godina po aktivnom radu na području duhovne glazbe, ali i on ističe kako je iznenađen tim putem kojim je krenuo, ”imao sam poticaj dok je pokojni profesor Tomislav Ivančić bio živ. Kako sam ga pratio gitarom na njegovim susretima, seminarima, duhovnim obnovama, on je vidio da imam dar pjevanja i sviranja. Pitao me zašto ja svoje pjesme ne radim? Rekao sam mu, profesore ja bih rado to radio, ali ja ne znam kako se to radi. I pred njegovo preminuće napisao sam svoju prvu pjesmu koju sam posvetio njemu, a zove se ”Upoznaj sebe”. Njemu sam darovao taj tekst, a on je rekao da je to što bi trebao raditi. Uglazbio sam tekst i snimio pjesmu. Najprije sam se pitao, a što ti Bože hoćeš? Pa gdje ću sad kasno je. Da sam nešto trebao raditi mogao sam s 25, a ne sad u 45 godini života. No, Gospodin kaže nikad nije kasno. Stvaraj! Ti ćeš pisati, uglazbiti, pjevati, nastupati. Dakle, Bog šalje, a mi smo tu da kažemo DA, neka bude tako!”
Josipov put u duhovnoj glazbi išla je korak po korak, a na tom putu upoznavao je glazbenike koji su mu postali prijatelji. Jedan od njih je Zvonko Palić – Johnatan s kojim ima izvrsnu suradnju. O tome kaže ”moj prijatelj Zvonko Palić podario mi je 5 tekstova, od toga 2 Psalma i 3 autorska teksta. Jedna od pjesma uskoro bi trebala biti objavljena. I s mnogim drugim duhovnim kantautorima surađujem u Zagrebu na duhovnim obnovama ili u nekim prigodama kada pozovu da nastupamo zajedno. I zaista je to bogatstvo Crkve, da smo tu svi na istome putu i ka istome stremimo. To što smo različiti je bogatstvo Crkve i bogatstvo izričaja duhovne glazbe. Ne možemo svi biti worship, ne možemo svi biti Stijepo Gleđ Markos, svi smo različiti, ali svi imamo istoga inicijatora Duha Božjega.”
Govoreći pak o nekoliko godina rada u duhovnoj glazbi, Josip kaže kako je njegovo iskustvo tada i sada neusporedivo, ”kad sam krenuo ništa nisam znao, nisam znao što napraviti u studiju, za sve sam pitao. A sad je to već postalo jedna rutina u kojoj shvaćam te glazbene zakonitosti. Nikada nisam pohađao glazbene škole, već sam samuk, pjevao sam, svirao i puno sam napredovao i vokalno i produkcijski. Sad mogu izreći neke svoje vizije kako neku pjesmu vidim, u kojem ambijentu, u kojem aranžmanu. Sve to ide naprijed! A to je ono da Bog, ne traži, ne zove sposobne, nego osposobljava pozvane.”
Josip je svoj boravak u Hercegovini iskoristio za svjedočenje braći i sestrama ”meni je Gospodin darovao elokvenciju koja je od Njega, nije od mene. On daje da mogu nekad nešto i reći ili posvjedočiti što će ljudima pomoći. Nedavno sam gostovao kod našeg dragog fra Marija Knezovića na Kočerinu. Bio je jako lijepi feedback. Meni se to osobno činilo malo bez veze, ali skriveno mi je vidjeti što je ljudima u srcu. Kad mi ljudi priđu i kažu, ona me vaša riječ dotakla, otvorilo mi neki pogled na nešto drugo, kako ste to lijepo rekli, znači da to nisam bio ja, to je bio Bog. Ja sam dozvolio da On to čini. Dapače, molio sam za to! Moj prijatelj Kristijan Perović vodi na Facebooku Molitvenu zajednicu Nebesko Kraljevstvo i ta skupina ljudi, koje čak osobno niti ne poznajem, moli za mene. Ovdje nisam u prvom planu ja, nego samo ono što Bog čini u mojem životu i preko mene. Možda pomogne nekome. Isus Krist je u središtu, čak i Gospa uvijek upućuje na Sina, ona koja je Službenica Božja, upućuje na Boga, ne na sebe.”
Što se tiče daljnjeg glazbenog puta Josipa Ćulumovića, kaže kako se aktivno radi već neko vrijeme na jednoj pjesmi, točnije, prepjevu jedne inozemne duhovne pjesme koja bi uskoro trebala ugledati svjetla dana, a onda je u planu i jedan duet, govori zagonetno ”neću sada otkriti o kome se radi, ali zvučno je ime, jedna doista predivna osoba. A onda, nadam se dolazi i realizacija albuma. Nestrpljiv jesam, ali se opet prepuštam da Gospodin odluči vrijeme kad će to izići. Gospodin ne zateže, želi da vidi vjerujem li, ne da ja idem ispred njega, ne želim ići ispred Gospodina. Ja bih uvijek što prije, naravno, jer smo ljudi i mi smo nestrpljivi. I zato prepuštam Njemu. Doći će i sponzori, doći će ljudi koje će Bog nadahnuti, jer ne mogu sve sam.”
Pitali smo našega sugovornika o njegovim željama i nadanjima, odnosno što bi još želio činiti, a da do sada nije, a on ističe ” pa, osim u glazbi, još je mnogo polja. Gospodin daje talente i to istražujem gdje me još može iskoristiti, gdje me može upotrijebiti. Vjerojatno ima još nekih područja gdje će me Gospodin tražiti, željeti upotrijebiti, ali moram to otkriti. Sad još ne vidim, ali sve se polako otkriva, dat će Bog.”
Osvrćući se na ono što je do sada učinjeno, kaže kako osjeća ispunjenost, smišljenost i svrhovitost, ”kad čovjek radi, stvara, vidi da to nije njegovo, nego to postaje opće dobro. Tada kažeš, vrijedilo je živjeti, to nije bačeno vrijeme, nego je zaista iskorišteno za Gospodina, za ljude, za spas duša. To je satisfakcija zbog koje to činiš. Mi to ne radimo zbog novca, nego radimo zbog proslave Božje i našega posvećenja. Kako kaže Katekizam Katoličke crkve, cilj kršćana je upoznati Boga na zemlji, proslaviti ga svojim životom i na koncu doći k njemu u vječnost. Ako to ispunimo i kroz poslanje mi smo napravili ono što Bog hoće da budemo – sveti!”
Ističe kako je Bog – Bog iznenađena, što je potvrdio i njegov životni put, koji je krenuo koracima u duhovnu glazbu, ”Božji put je puno bolji nego naš put, Bog gleda ono što je bitno, a mi gledamo ono što je ograničeno, ljudsko i što će donijeti neku malu slavu ili ispunjanje koje je zapravo prazno.”
Budući da nas je Josip posjetio u mjesecu listopadu, njegova poruka svim slušateljima i čitateljima u znaku je Majke Marije, te naglašava ”nećete se izgubiti ako Majci dođete. Majka nas svome Sinu dovodi zato i pjevamo, Došli smo ti Majko draga, sa svih strana ove zemlje! Sve ljude pozivam koji mogu da dođu u Međugorje. Međugorje je tu gdje je Majka, gdje je Nebo poljubilo zemlju preko Majke Božje, dođite Majci i vidjet ćete koje vam je Bog darove preko Nje spremio, utjehe i ljepote svih mogućih vrsta.”
Dragan Soldo
