Povodom proslave 40. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju, članovi Franjevačkog svjetovnog reda, iz različitih bratstava u Hercegovini, podijelili su svoje iskustvo Međugorja. Govorili su što njima znači Međugorje, koliko često dolaze, kako je utjecalo na njihov život i život njihovih obitelji, imaju li neko posebno iskustvo Međugorja ili se pak jednostavno tu osjećaju posebno lijepo i često dolaze kako bi napojili svoju dušu.
Također, trećari svoje seminare, duhovne obnove i kapitule najradije organiziraju u Međugorju. Neki od sudionika su se osvrnuli i na te događaje.
„Međugorje za mene i moju obitelj znači jako puno. Još od prvih dana ukazanja, kada sam bila baš malena djevojčica, ukazanje je za moju obitelj u kojoj sam rasla bio događaj koji se prepričavao. Majka je u prvim danima išla u Međugorje vidjeti što se to događa. Vjerovala je svim srcem u Gospin dolazak i tako to prenosila i na nas djecu.“ Ovim riječima započela je svjedočanstvo Ružica Vranjković iz Posušja, te potom podijelila svoja dva obiteljska svjedočanstva vezana za Međugorje i redovitu obiteljsku molitvu krunice.
Tri članice bratstva Posuški Gradac su također iznijele svoje iskustvo Međugorja.
„Za mene je Međugorje jedno malo, ali sveto mjesto gdje nebo dodiruje zemlju, gdje se molitve, prošnje i zahvale uzdižu izravno po zagovoru Blažene Djevice Marije, po Gospodinu našemu Isusu Kristu na Božje prijestolje. Tu se osjeti jedan posebni mir“, istaknula je Anabela Grubišić, kojoj su posebno dragi dolasci u Međugorje s bratstvom Franjevačkog svjetovnog reda, a u Međugorju je bila i više puta na seminarima, duhovnim obnovama i radnim kapitulima u organizaciji područnoga vijeća.
Marijana Grubišić je, kao i Anabela, bila sudionica više seminara u Međugorju, često dolazi s obitelji, ali i još kao djevojka je pješice hodočastila u Međugorje.
„Uvijek mi je posebno drago vidjeti mlade koji pješice dolaze u Međugorje kao hodočasnici našoj Nebeskoj Majci. I ja sam također kao mlada djevojka, kasnije žena, znala pješice hodočastiti u Međugorje“, kazala je Marijana.
„Međugorje je za mene posebno sveto mjesto. Doći u Međugorje, prisustvovati svetoj misi, klanjanju, svetoj ispovijedi, a ne osjetiti Božju blizinu, vratit se kući isti, je nemoguće. Iz Međugorja se uvijek vratim bogatija, ispunjena Božjim mirom i spokojem. Hvala dragom Bogu na milosti što nam je dao Međugorje“, istaknula je Vesna Begić.
„U Međugorje, ili kako to volim reći, ka Gospi, idem od malena. Kada sam god kroz život imala poteškoća, kada sam imala potrebu razgovarati s nekim, išla sam k Njoj, ka svojoj Gospi, ka Majci. Međugorje je mjesto meni tako spokojno, tako relaksirajuće, baš kao da mahom odnese sve brige, čim dođem na Tromeđu“, podijelila je svoje iskustvo Međugorja i Antonija Galić iz Širokog Brijega.
Renata Čuvalo, koja se rodila šest dana nakon Međugorskog ukazanja, ističe kako ona i Međugorska Gospa ove godine slave 40 godina i za nju je to nešto posebno jer osjeća da je Gospa uz nju od kada se rodila.
„Od malena sam išla pješice s obitelji u Međugorje i uvijek bi me uzeo poseban osjećaj čim dođem ispred crkve svetoga Jakova. A kada ugledam Gospin kip ispred crkve ili kada se penjem na Brdo ukazanja, tada mi suze same krenu od velike radosti što se nalazim ispred Gospe i što joj mogu zahvaliti za sve milosti koje mi je dala i za moju obitelj, jer mi je tolike molitve uslišila“, kazala je Renata.
Josipa Marušić iz Kočerina je u Međugorje dolazila redovito s obitelji, zatim s Framom, a sada i sa svojom obitelji koju je zasnovala i s bratstvom Franjevačkog svjetovnog reda.
„Gospa je uvijek bila u mom srcu na poseban način. Svako hodočašće u Međugorje, svaki korak na Podbrdo, svaka ispovijed, krunica, susret sa svećenikom, je pun milosti. Jer tu je jednostavno nebo otvoreno“, kazala nam je Josipa, a i Ankica Zelenika također često dolazi u Međugorje.
„Međugorje je za mene posebno mjesto molitve. Mjesto u kojem se snažno osjeća Božja prisutnost i prisutnost naše drage Gospe. Mir koji se ovdje osjeća teško je riječima opisati. To jednostavno treba iskusiti. I tko jednom dođe u Međugorje, ponovno se vraća jer je ovdje izvor tolikih milosti koje primamo preko naše Gospe“, ispričala nam je Ankica.
„U Međugorje dolazim rado i često, svaki put kada sam na godišnjem po nekoliko puta obavezno, ovisno koliko mi prilike dopuste, a na Podbrdo se popnem obavezno. Sada kada promotrim iz perspektive svijeta, što Međugorje za mene znači, ja vidim Međugorje kao jednu nadu za cijeli svijet. Jednostavno vidim Međugorje kao jedan Božji plan, Božji i Gospin plan spasenja čovjeka“, javila nam se sa svojim dojmovima Međugorja Branka Barišić, iz župe Rakitno, koja sada živi i radi u Münchenu.
Cijelu emisiju u kojoj su svjetovni franjevci iznijeli svoja iskustva Međugorja poslušajte na našem YouTube kanalu. S njima je razgovarala Josipa Vukoja, urednica emisije ”Iz evanđelja u život”.
