Prof. Nikola Kuzmičić: U obitelji živjeti svakodnevne živote, za mene je najveće čudo

Bez obzira s kojim poganstvima suvremenog doba se morate susretati u odgoju vlastite djece, u življenju svoje vjere, Bog na kraju pobjeđuje.

U emisiji obiteljskih tema Oaza života gostovao je prof. Nikola Kuzmičić, teolog, vjeroučitelj i književnik, po povratku sa studijskog putovanja Putovima sv. Pavla pa smo ga pitali o Pavlovom govoru obiteljima.

„Kada čovjek dođe u mjesta, kada vidiš koliko je sv. Pavao propješačio da bi navijestio riječ Božju, s kojim se sve mukama poganstva morao susretati, čini mi se da je to poruka obiteljima, ali i svim ljudima. Dakle bez obzira s kojim poganstvima suvremenog doba se morate susretati u odgoju vlastite djece, u življenju svoje vjere, Bog na kraju pobjeđuje. I to uskrsli Krist. Upravo snaga uskrslog Krista koji nam je darovao Duha Svetoga je nešto što treba posvijestiti i znati da smo na strani pobjednika. S druge strane udaljenost, ta nevjerojatna prostranstva Male Azije kojima je sv. Pao prolazio, pokazuju da treba uporno, ustrajno prolaziti kroz život, da rješenja nisu trenutačna, ne dolaze odmah, nego je doista potrebno uložiti napor, muku svakodnevnog hoda kako bi se došlo na cilj. To je meni bila duboka, duboka poruka uz zajedništvo koje se stvara među hodočasnicima, što je predivna slika Crkve. Na kraju krajeva i Crkva je hodočasnica“, rekao je prof. Kuzmičić.

Trebamo podnositi jedne druge. U najtipičnijem, najbanalnijem smislu te riječi. Ne samo kad nam je dobro, nego i onda kad nam je teško.

„Pavlov govor o muževima i o ženama treba shvatiti u kontekstu vremena i imajući na pameti da Božji govor nikada ne dolaze na manje, da se Božja poruka nikada ne dovodi u pitanje. Sveti Pavao je silno naglašavao slobodu, ne robujemo nikakvim zakonima ni pravilima, postoji samo jedna norma, a to je ljubav. Ljubav u smislu opredjeljenja, ljubav u smislu želje da i drugome bude dobro. Ne u smislu emocija ili nekakve zaljubljenosti što se forsira u suvremenom svijetu.“

Za brak je rekao: „Trebamo podnositi jedne druge. U najtipičnijem, najbanalnijem smislu te riječi. Ne samo kad nam je dobro, nego i onda kad nam je teško. Čini mi se da su ljudi zaboravili upravo to, da sanjaju o nekakvim romantikama kroz život. Krupne stvari svi vidimo, ali osjećaj za sitnice, za promjenu raspoloženja, za promjenu boje glasa, to je ono što trebamo razviti. I čini mi se da je u braku kao i u svim drugim odnosima pogubno kad ljudi pretpostavljaju. Ne treba ništa pretpostavljati ako se može razgovarati, ako se može pitati, ako se može promisliti. Uvijek se treba vraćati i osnaživati onim na početku, a to je naša zajednička želja da proživimo život zajedno, da našu djecu odgojimo i da budemo kako Bog zapovijeda. Volim reći svojim učenicima da se ljubav u braku svaki dan izjavljuje tako da kažeš i danas ću te voljeti i poštivati. Ta temeljna odluka aktualizira se svaki dan. Što god bude, što god nam život donese ti i ja ne odustajemo jedno od drugoga, naše zajedništvo temelji se na vjeri, na međusobnoj ljubavi i poštovanju te na služenju našoj djeci. Jer mi smo izabrali djecu, nisu djeca izabrali nas! Onda smo dužni od Boga nam povjereno odgajanje djece, raditi pošteno i odgovorno.“

Pogledati iz druge perspektive, izraziti istu stvar drugim riječima, to otvara nevjerojatne stvari. Može se s mladima raditi uz svijest da Bog daje da raste, naše je da sijemo, a što će biti, to je Božja volja

Prof. Kuzmičić je govorio i o radu s mladima iz iskustva vjeroučitelja: „Stalo mi je da se klinci oslobode fraza koje im se nameću, nekakvih unaprijed donesenih sudova i priča za malu djecu i velike naivce, nego da stvari pogledaju iz drugog kuta. To je inače dobro čovjeku koji želi biti normalan da stvari promatra iz različitih kutova. Ono što je sveti Pavao rekao – sve provjeravajte, dobro zadržite, ali sve provjeravajte, o svemu se pitajte. I da ne nasjedaju na laži koje im se nameću nego da promišljaju i odlučuju o vlastitom životu. Pogledati iz druge perspektive, izraziti istu stvar drugim riječima, to otvara nevjerojatne stvari. Može se s mladima raditi uz svijest da Bog daje da raste, naše je da sijemo, a što će biti, to je Božja volja.“

„U obitelji živjeti svakodnevne živote, za mene je najveće čudo koje se može dogoditi. Čudo nad čudima. Kada roditelji poštenim radom svaki dan na stol stave toplu hranu svojoj djeci za doručak, ručak i večeru. To je čudo nad čudima, koje čine naše obitelji u ljubavi i poštovanju, u dobrim i u lošim vremenima. Kada usprkos svih muka, svih poteškoća, svih nevolja ostanu zajedno i žive jedno za drugo. I dakako – nikada ne zaboravljati molitvu, obiteljsku molitvu, molitvu koja drži obitelj na okupu, molitvu koja snaži. I molitvu zahvaljivanja Bogu! Neprestano zahvaljivati Bogu jer život je doista lijep. I isplati se živjeti, živjeti u punini, smijati se svim srcem, radovati se, igrati, plesati i dolaziti na predstave Kršćanskog kazališta Credo, kad bude prigoda za to“, zaključio je prof. Nikola Kuzmičić, teolog, vjeroučitelj i književnik, aktivan u spomenutom kazalištu, koje svojim predstavama usmjerava na prave vrijednosti. S jednom takvom predstavom gostovali su i u Međugorju o čemu je također govorio u emisiji Oaza života, koju možete poslušati na našem YouTube kanalu.

Višnja Spajić

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne