Postoje životne priče koje se ne rasipaju velikim riječima, nego govore jednostavno – ali s dubinom koja osvaja. Takva je i priča dvadesetdvogodišnjeg Juraja Horvata – Jure, mladog kantautora iz župe Marije Kraljice Apostola u Zaprešiću, studenta pete godine Učiteljskog fakulteta, pjevača u nekoliko zborova, aktivnog župljanina i mladića čije srce danas ritam pronalazi u duhovnoj glazbi. Njegov put od svjetovne glazbe, preko čišćenja, previranja i obraćenja, do objave pjesama „Molitva“ i „Alfa & Omega“, svjedočanstvo je koje otvara i pitanje kakvu duhovnu glazbu stvaraju nove generacije i što mladi zapravo traže.
Jura pripada naraštaju koji glazbene granice ne doživljava kao ograde, već kao prostor slobode. I sam priznaje da su njegovi počeci bili daleko od današnjih duhovnih tonova – svirao je hard rock, metal, pokušavao pronaći identitet u žestini i buntovnosti. „Sve je to bilo svjetovno, više s ciljem da se dopadnem curama nego da slavim Boga“, kaže s iskrenošću koja otkriva njegov put. No, upravo je u toj ispraznosti, kako svjedoči, počeo osjećati da ga nešto vuče drugamo – prema Bogu koji ga je čekao.
Prekretnica je bila ispovijed 2021. godine, kazao je Jura gostujući u emisiji ”Popsacro Val”, emisiji o popularnoj duhovnoj glazbi koju uređuje i vodi Dragan Soldo. Prva ispovijed nakon dugo vremena otvorila je put na kojem će polako sazrijevati odluka: „Bože, ja sad idem stvarno s tobom.“ Dvije godine kasnije, ta odluka postat će plodonosna, a duhovna glazba postat će njegov novi izričaj. Iako je primio sakramente, priznaje da ga se vjera ranije nije puno ticala. No, kad se jednom srce probudi, više se ne vraća na staro.
Svjesno se odrekao svjetovne glazbe i neko vrijeme nije slušao ništa. Ali upravo je ta tišina otvorila prostor za susrete – s mladima iz župe, na duhovnim obnovama, kroz pjesme koje su ga dotaknule svojom jednostavnošću i dubinom. Spominje Božju Pobjedu, Amorose, Alana Hržicu… „Pjesma ‘Nek pada’ osobito me dotaknula. Bila je jednostavna, a tako duboka.“ U toj je jednostavnosti prepoznao smjer kojim želi ići.
Zanimljivo je da je u tom razdoblju nastala prva verzija njegova duhovnog hip-hopa. Iako hip-hop nije bio dio njegova ranijeg glazbenog identiteta, u jednom buntovnom razdoblju slušao je ”nabrijane” hip hop kvartovske priče i pomislio da bi mogao repati. Ali, vrlo brzo shvatio je da ne želi psovke, nasilje, blud, ni teme koje ne slave život i Boga. „Zapitao sam se: o čemu ću uopće repati?“ Iz tog pitanja nastala je prva pjesma – pjesma za grad, a onda i „Molitva“, hip-hop ispovijest u kojoj su litanije pretočene u brze stihove. Jednostavno, a opet puno – kako i sam opisuje.
Snimanje spota za „Molitvu“ postalo je pravi mali župni projekt. Ideju su donijeli Josip Šuker i još jedan kolega, a Jura je jednostavno poslao poruku u WhatsApp grupu mladih: „Tko može doći – već ćemo mu naći ulogu.“ Tako se okupila ekipa, a župa je živjela radosnim zajedništvom stvaranja. Spot je imao i svoju promociju kroz posebnu katehezu na kojoj je Jura iznio svjedočanstvo – još jedan znak kako se umjetnost, vjera i zajedništvo prirodno prepliću.
No, novi korak predstavlja pjesma „Alfa & Omega“. Ona nije hip-hop – ona je drugačija, nastala u trenutcima pustinje i suhoće, u borbi s padovima koji su mu postali mučni. „Bože, previše si mi dao da bih opet u isti grijeh pao“, vapaj je iz kojeg se pjesma rađala. Refren jasno poručuje da nema drugoga Boga doli Isusa Krista, Kralja svega stvorenoga. Kroz stihove se vodi razgovor s Bogom, unutarnji dijalog o blizini, slabosti, utjesi i povratku Izvoru života. Jura poručuje: „Nisi sam ako se tako osjećaš. Ima nas još koji padamo, ali se uvijek vraćamo Onome koji podiže.“
U stvaranju ove pjesme sudjelovali su Mateo Kulić, prijatelj i producent – a kako Jura kaže, „vjerojatno budući kum“ – zatim Lucija Jozić kao prateći vokal u „Molitvi“, te Lovro Mihalić iz župe, prijatelj koji uvijek daje ključne savjete kad se pojave prepreke. To samo potvrđuje da nova generacija duhovnih kantautora ne djeluje izolirano – oni stvaraju u zajedništvu, uz podršku, u odnosima koji rađaju pjesme.
Kad govori o glazbenim stilovima, Jura je jasan: nema ograničenja. Mladi današnjice ne biraju žanrove, već autentičnost. Spominje i druge mlade stvaratelje – Tomu, Zanas, Luku Markovića – koji svi traže zvuk koji najbolje odražava ono što nose u sebi. „Ako Duh potakne nešto življe ili nešto polaganije – zašto to ne napraviti?“ I tu postaje jasno: nova generacija duhovnih glazbenika nije strogo žanrovski određena – ona je slobodna.
Reakcije na „Molitvu“ pokazale su da glazba nadilazi granice dobi i pripadnosti. Jura svjedoči kako su mu prilazili najmlađi koji pjevuše refren, ali i umirovljenici koji su plakali slušajući pjesmu. Još ga više dirnulo što su ga dotakle reakcije ljudi koji nisu blizu vjeri, ali su „nešto osjetili“. To je možda najveći znak autentičnosti duhovne glazbe – kad se srce otvori, čak i ako ga čovjek nije očekivao otvoriti.
Mladi kantautor Jura ne želi biti ograničen stilom, već vođen Duhom; mladi čovjek koji je iskusio prazninu i pronašao puninu; glazbenik koji u padovima i usponima pronalazi nadahnuće; svjedok koji glazbom želi dotaknuti srca drugih.
Pjesme „Molitva“ i „Alfa & Omega“ nalaze se na njegovom YouTube kanalu. I dok se nove pjesme tek rađaju, jedno je sigurno, njihov autor već je pronašao Alfa & Omegu svojega života.
Dragan Soldo
