Komemoracija „Dan sjećanja na Plehan“ održana uz Dan stradanja Plehana i plehanskog kraja u nedjelju 2. srpnja 2023. u župi i samostanu sv. Marka Evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini okupila je dvjestotinjak Posavljaka, kako Plehančana i njihovih prijatelja, tako i vjernika iz susjednih župa Plehanskog distrikta. Program je započeo večernjim misnim slavljem u 18 sati kada su prije 31 godinu na taj dan i u to vrijeme 1992. srpski agresori minirali plehansku ljepoticu, župnu crkvu i franjevački samostan s dvije tone eksploziva. Misu je predvodio mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u Bijelom Brodu. Uz domaćeg gvardijana fra Antu Tomasa i derventskog dekanata fra Ivana Marića koncelebriralo je još 12 svećenika.
U prigodnoj homiliji mons. Zeba je posvijestio kako taj dan, iako dan sjećanja na stradanje plehanske crkve i samostana, a poslije i cijeloga toga kraja, predstavlja „dan zahvalnosti Gospodinu koji uvijek iznova svojim djelima pokazuje da je on Gospodar svega, Onaj koji iz krhotina ruševina ponovo stvara život“.
„Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni, to je projekt našega života i cijele Crkve. Tko su ljudi koji taj kamen odbaciše? To su one palikuće koji su sa 2 tone eksploziva digli ovaj hram iz kojeg je izvirala milost, utjeha, život, blagoslov, mir i ohrabrenje na ovu našu Bosansku Posavinu. A onda se pojave licemjeri koji odbaciše kamen zaglavni – Krista, i digoše ga u zrak, jer takvim životima ne trebaju božanski izvori ljepote u ovome zavičaju. To su osvetnici i konjica smrti. Mi kršćani to nismo, mi praštamo jer želimo plameno srce ispunjeno ljubavlju koji je će jedni druge zagrliti i zapjevati. Takvi smo mi Posavljaci, ljudi pjesme i radosti. Takav svijet ne može poginuti. Sotona koja je razarala ovaj kraj nema posljednju riječ. Ako gradimo s Gospodinom, ako je zaglavni kamen našeg života Isus, ne bojmo se, pobijedit ćemo u životu“, rekao je, uz ostalo, mons. Zeba.
Posvjestio je kako se, unatoč tuzi „koja nas prožima na sjećanje kada su u zrak ‘letjeli’ velebni samostan i crkva, trebamo radovati, diviti Gospodinu i slaviti ga zbog djela koja je činio i koja će po nama, svjedocima vjere činiti da se u sjeni toga svetišta opet rađaju djeca i na drugi način još radosnije šargija i violina bude emocije u starijima zbog lijepih uspomena i ustrajnosti, te mladima biti putokaz“.
Slavlje je pjevanjem animirao zbor susjedne župe sv. Marka Evanđelista iz Potočana kod Odžaka predvođen Mandom Grgić.
Kako je to uz vjerski bio i kulturni događaj, poslije mise Branimir Pešut, organizator i stručni voditelj Druge likovne kolonije održane na Plehanu u svibnju ove godine kratko je predstavio bogatstvo umjetničkih djela koje plehanski samostan posjeduje i djela koja su nastala na toj koloniji te otvorio izložbu istih radova.
Gvardijan fra Anto zahvalio je vjernicima što su svojom nazočnošću pokazali brigu za Plehanski kraj i njegovo malo stado povratnika, naglasivši kako im je tim događajem – „Sjećanje na Plehan“ želja sačuvati sjećanja na staru velebnu plehansku crkvu i samostan i potaknuti vlasti u Bosni i Hercegovini u entitetu Republika Srpska da i službeno daju potvrdu da je taj strašan čin rušenja crkve i samostana 2. srpnja 1992. i učinjen. Iskazao je svoju radost što Plehan opet postaje, kako je to prije rata bio, vjersko kulturno središte toga kraja te zahvalnost svim ljudima koji doprinose miru i dobru u tim krajevima Bosanske Posavine.
Podršku Plehančanima svojom su nazočnošću iskazali i predstavnici društveno-političkih vlasti iz susjedne Hrvatske: gradonačelnik Vukovara Ivan Penava sa suradnicima i gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara, sin toga kraja te predstavnici lokalnih vlasti: Ilija Ilić izaslanik u Domu naroda parlamenta BiH, Pero Radić, ministar pravosuđa i uprave u Vladi Županije Posavske te vijećnik u Derventi Marjan Kljajić, Plehančanin.
Druženje su i toga puta nastavili uz zajedničku večeru u crkvenom dvorištu gdje su uz članove Zavičajnog kluba Žeravac, odjevene u narodne nošnje, i kolo zaigrali, a i zapjevali izvorne bosanske pjesme.
Velebnu franjevačku crkvu sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela te prostore, 2. srpnja 1992., u popodnevnim satima, s dvije tone eksploziva minirala. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja, misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, mole da Gospodin iscijeli sve rane koji je puk toga kraja doživio i još doživljava. Kolika je stradanja doživjela župa Plehan najbolje govori podatak da je u plehanskoj župi prije rata živjelo 8.120 Hrvata katolika, a danas ih je tu 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.
Brankica Lukačević
