U emisiji Nada koja liječi u programu Radiopostaje Mir Međugorje urednica i voditeljica psihologinja Marijana Grgić govorila je o komunikaciji, odnosno nedostatku dobre komunikacije u braku. Govorila je i kako popraviti komunikaciju i odnos u braku, a donijela i neka istraživanja o asertivnoj komunikaciji, a kao primjer donosi i dijelove Biblije.
U savjetovalištu često susrećem temu komunikacije, ali u njezinom nezdravom obliku. Dakle, susrećem loše primjere komunikacije i često moramo učiti dobre primjere komunikacije, to jest asertivnu komunikaciju.
Zanimljivo je da taj nedostatak dobre komunikacije nisam primijetila u samačkom životu, zato što samački život jednostavno nije toliko intenzivan i on ne zahtijeva stalno usklađivanje s jednom drugom osobom koja neprestano živi s nama.
U braku se stvari odmah mijenjaju. Trajno smo upućeni jedni na druge i komunikacija je svakodnevna obaveza ako želimo da stvari funkcioniraju.
Kako bismo pristali živjeti život u lošoj komunikaciji s osobom koju smo izabrali za cijeli život? Zašto bismo pristali na takav život? Tko normalan pristaje živjeti cijeli život s osobom s kojom ne zna komunicirati?
Evo, takvu situaciju najčešće susrećem u savjetovalištu.
Pogledajmo koliko je situacija u kojima supružnici moraju komunicirati, od samog početka, planiranje samog vjenčanja, dogovor oko sale, glazbe, organizacije, cvijeća. Kasnije se planira obitelj, odgoj djece, svakodnevne obaveze, tko će dijete odvesti na trening, tko danas kuha, tko radi više, tko radi manje.
I sve do većih odluka, kao što su renoviranje kuće ili izbor pločica, kuhinje, pa kupnja stana.
Evo, tu je jedan veliki prostor u kojem možemo biti sretni ili nesretni u komunikaciji s našim bračnim partnerom.
U savjetovalištu najčešće susrećem parove koji se ne razumiju i ne znaju komunicirati. Ljubav je bila snažna, zaljubljenost je bila snažna, ali se istopila i sada su svađe postale učestale, nerazumijevanje je postalo učestalo.
Često se nakon svađa vrata zalupaju, riječi postanu grube i teške, u nekim situacijama dolazi i do ozbiljnijih oblika devijantnog ponašanja, recimo bacaju se predmeti, tanjuri, čak i fizička agresija.
Tu naravno, tu nije dovoljna samo psihološka pomoć, nego je potrebno uključiti i psihijatrijsku obradu.
Ali postoje i svakodnevne, tiše, ali jednako opasne situacije, a to je ona trodnevna šutnja. Bračni partner se ignorira, odbijamo razgovarati s njim, ne izgovaramo više riječi. Zašto ne izgovaramo riječi? Zbog toga što kada izgovorimo riječ, ona biva odsječena. Bivamo, znači, ovaj nas tamo ne razumije i onda, naravno, da biramo šutnju.
Iz dana u dan raste udaljenost između supružnika zbog tih malih, sitnih svakodnevnih događaja, neizrečenih riječi, odnosno izrečenih riječi, i umjesto komunikacije bira se šutnja i, evo, tako nam se dugoročno razara odnos i trajno se naruši odnos i djeca to gledaju iz takvih brakova. Kako popraviti odnos u braku? Znači, mi ga ne popravljamo velikim promjenama, nego jednostavno mijenjamo način na koji govorimo kroz nešto što zovemo ja-poruke.
Približit ću vam jedan vrlo tipičan primjer bračne komunikacije. To je naizgled jednostavna situacija s kojom se svi susrećemo svakodnevno. Muž smatra da u hodniku treba stajati komoda, a žena smatra da na tom istom mjestu u hodniku treba stajati cvijeće. Komunikacija započne sasvim mirno. On izražava svoju želju, ona izražava svoju želju.
U taj razgovor ne ulaze samo komoda i cvijeće. U njega ulaze godine života, iskustva iz primarne obitelji, uloge iz djetinjstva, rani odnosi naših roditelja, odnosi koji nisu ozdravljeni i osoba nije naučila zdravo komunicirati, pa jedan tipični razgovor izgleda ovako:
Ja mislim da tu treba stajati komoda.
Ja mislim da tu treba stajati cvijeće.
A onda kaže muž: A zašto uvijek mora biti onako kako ti hoćeš?
A žena kaže: A kada je to ikada bilo onako kako ja hoću?
I tada počne razaranje odnosa, vrijeđa se: Da si ti žena kakva nisi, bila bi poslušna i šutjela bi.
A onda ona kaže: A da si ti muškarac kakav nisi, ne bi se miješao u ženske stvari.
Onda riječi postanu oružje koje razara.
Izgovaraju se pogrdna imena, razgovor o komodi i cvijeću završi pričom o razvodu, o tome da oni nisu jedno za drugo i da je greška što su se ikada upoznali, izgovaraju se tako teške riječi.
Vidite koliko je malo potrebno da jedan mali razgovor postane velika rana.
ISTRAŽIVANJA O ASERTIVNOJ KOMUNIKACIJI
Sada na primjeru komode i cvijeća, poslušajmo što kažu stručnjaci i što pokazuju psihološka istraživanja o asertivnoj komunikaciji, jer asertivna komunikacija nije samo lijepa riječ iz psihologije. Ona je vrlo konkretna vještina. Vještina koja spašava odnose. Vještina koja smanjuje napetost. I vještina koja ne traži da pobijedimo drugoga, nego da se naučimo izraziti bez ponižavanja i bez povlačenja u šutnju.
Prvo istraživanje koje je ovdje važno govori upravo o onome što ćemo danas više puta spomenuti – o „ja-porukama“. U radu Shanea Rogersa i suradnika iz 2018. ispitivano je kako ljudi doživljavaju različite načine otvaranja konfliktnog razgovora.
Pokazalo se da su izjave oblikovane kroz „ja-jezik“, dakle rečenice poput: „Ja se ovdje osjećam neshvaćeno“ ili „Ja bih voljela da o ovome odlučimo zajedno“, doživljene kao manje neprijateljske i manje izazivaju obrambenu reakciju od rečenica koje počinju optužbom, poput: „Ti uvijek…“, „Ti nikad…“ ili „S tobom se ništa ne može dogovoriti.“
Još važnije, to isto istraživanje pokazalo je da je najbolji učinak imala kombinacija dviju stvari: prvo, da osoba govori iz svoje perspektive, i drugo, da pokaže kako vidi i drugu stranu.
Nije dovoljno samo reći: „Ja mislim.“ Mnogo je bolje reći: „Razumijem zašto ti je to važno, ali ja ovo doživljavam drugačije.“
Takav početak razgovora smanjuje vjerojatnost da će druga osoba odmah prijeći u obranu i napad.
Drugo važno otkriće dolazi iz sustavnog pregleda studija o treningu asertivne komunikacije. U toj analizi Omura i suradnici 2017. promatrali su koliko programi asertivne komunikacije doista pomažu ljudima da komuniciraju jasnije, sigurnije i kompetentnije.
Zaključak je bio vrlo važan: asertivna komunikacija nije nešto s čime se samo rodimo ili ne rodimo. Ona se može učiti. Može se vježbati. Može se poboljšati kroz strukturirani trening.
I upravo su takvi programi pokazali poboljšanja u razini asertivnosti i komunikacijske kompetencije. To znači da ljudi ne moraju ostati zauvijek zarobljeni u istom obrascu: šutnja – eksplozija – vrijeđanje – povlačenje – nova svađa. Postoji mogućnost promjene. Mozak uči. Navike se mogu mijenjati. Rečenice se mogu preoblikovati. A odnos se može liječiti upravo kroz nove komunikacijske obrasce.
Treće istraživanje važno je zato što povezuje komunikaciju i bračno zadovoljstvo. Lavner i suradnici pokazali su da su, gledano presječno, zadovoljniji parovi imali više pozitivne, manje negativne i učinkovitije komunikacije.
Drugim riječima, dobra komunikacija nije neki ukras braku. Ona je jedan od njegovih temelja, a noviji radovi u području bračne terapije dodatno pokazuju da što je veći udio asertivne komunikacije u odnosu na pasivnu, agresivnu ili pasivno-agresivnu, to su bolje emocionalno stanje odnosa i ishodi sukoba.
Pokušajmo sada riješiti ovaj problem hodnika, cvijeća i komode na asertivan način.
Muž može reći: Volio bih da u hodniku stoji komoda jer mi se čini praktično.
Žena može reći: Razumijem te, ali meni je važno da prostor izgleda toplo i ugodno.
I tada dolazimo do ključnog pitanja kako će ovaj razgovor završiti i možemo li naći neko zajedničko rješenje: Možemo li staviti komodu i na nju cvijeće?
Asertivno znači: ja imam pravo na svoje mišljenje, imaš ga i ti, ne moramo se poništavati međusobno da bismo došli do nekog zdravog rješenja.
BIBLIJA
Sada malo o biblijskom dijelu iz Prve knjige o Samuelu. Kaže: Gospodin te zadržao da ne proliješ krv i da se ne osvetiš svojom rukom. Kada te Gospodin uzvisi, neka ti ne bude na teret što si bez razloga prolio krv.
Abigajla zaustavlja Davida u trenutku bijesa i pomaže mu da ne donese odluku zbog koje bi kasnije zažalio.
Evo, neka nam biblijski primjer komunikacije između Abigajle i Davida bude primjer kojim ćemo se voditi svakodnevno u našoj bračnoj komunikaciji i neka nam ova psihološka istraživanja koja sam spomenula budu jedan primjer kako naši životi mogu biti manje opterećeni, više sretni i radosni samo zbog riječi koje izgovaramo.
Sjetite se, dragi slušatelji, ja-poruke su puno važnije i puno zrelije od ti-poruka.
Isus kaže: dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni. Ako ste danas umorni od razgovora koji ne vode nikamo i od riječi koje su vas povrijedile ili od šutnje koja je postala glasnija od svake svađe u vašem domu, znajte da niste sami.
Asertivna komunikacija je put na kojem učimo istinu s poštovanjem. Možda danas već možete napraviti mali korak. Evo, svi mi zajedno danas možemo napraviti jedan mali korak. Jednu rečenicu reći drugačije.
Bog nas nije pozvao na odnose koji razaraju, nego na odnose koji liječe našu dušu.
Marijana Grgić
