U novu sezonu emisije Popsacro Val, posvećene popularnoj duhovnoj glazbi, koju uređuje, ulazimo s novim snagama i novim autorima koji donose neke nove glazbeno-duhovne vjetrove. Među njima je i mladi zagrebački reper Tomo Klabučar, dvadesetogodišnjak iz Podsuseda, koji kroz rap i suvremeni glazbeni izraz progovara o vjeri, svakodnevici i osobnim borbama. Njegove rime nastoje približiti duhovnu poruku današnjem čovjeku, osobito mladima, a iza njegova glazbenog stvaralaštva stoji i osobno iskustvo vjere.
Bez toga ne znam gdje bih danas bio. Salezijanci su jako veliku ulogu odigrali u mome životu, kako svjetovnom tako i duhovnom.
Na Tomino odrastanje snažno su utjecali salezijanci. Od najranije dobi bio je dio salezijanskog oratorija, ministrirao je i upravo je kroz takvo okruženje oblikovao svoj vjernički put. Govoreći o tome koliko je salezijanska zajednica utjecala na njegov život, Tomo ističe: „To je jako utjecalo na mene. Jedna od najvećih stvari koja me najviše približila Bogu bila je euharistija. To najbliže stajanje Isusu na oltaru, dok ministriraš, stvarno je nešto posebno. Bez toga ne znam gdje bih danas bio. Salezijanci su jako veliku ulogu odigrali u mome životu, kako svjetovnom tako i duhovnom.“
Uz vjeru, važan dio njegova života postala je i glazba, a posebno rap. Na pitanje kako je uopće došao do tog glazbenog žanra, kaže kako ni sam nije potpuno siguran, ali pretpostavlja da je prvi utjecaj došao iz obitelji. ”Mislim da je to moja sestra slušala pa sam to pokupio usput. Kasnije, kako sam se razvijao kao osoba, sviđalo mi se to što u rapu ima toliko teksta. To dopušta da se kroz tekst prenose slike koje drugi glazbeni žanrovi možda ne bi mogli. I zato sam i sam odlučio, kad sam se krenuo baviti glazbom, da idem baš u rap, a ne u neki drugi žanr.“
U posljednje vrijeme sve se više pojavljuju mladi izvođači i kantautori koji duhovnoj glazbi daju drukčiji zvuk i način izražavanja. Tomo smatra kako je taj novi val rezultat više čimbenika, među kojima je i potreba mladih da duhovnu poruku čuju na njima blizak način. „Koliko god to možda nije lijepo čuti, mislim da je današnjim mladima dosadilo slušati klasičnu duhovnu glazbu. Svaka čast njima i ja ih jako volim, ali mislim da se to današnjim mladima stvarno ne sviđa. Onda smo se pojavili mi, možda mogu reći malo revoltirani. Usudili smo se razmišljati na neke novije načine. Krenuli smo stvarati takvu glazbu kako stvaramo.“
Ipak, krenuti novim putem nije uvijek jednostavno. Postavlja se pitanje kako će novi zvuk biti prihvaćen, kako će ga razumjeti publika, ali i Crkva. Tomo priznaje da je i sam na početku imao određenu dozu nesigurnosti. „Bio je teret na početku, kada razmišljaš objaviti prvu pjesmu. Razmišljaš što će ljudi misliti, hoće li im se svidjeti. Ovo nije klasični način prenošenja dobre poruke. No, kasnije sam podršku dobio od prijatelja, od Crkve i od svih. Naravno, uvijek će se pojaviti oni kojima se to ne sviđa, ali mislim da je to samo pokazatelj da smo na dobrom putu.“
Posebno mjesto za ovakav oblik glazbenog izražavanja, smatra Tomo, zasad imaju salezijanski oratoriji, gdje mladi izvođači mogu neposredno susresti svoju publiku. Upravo je jedan takav susret za njega ostao posebno upečatljiv. „Mislim da se zasad najviše pokazuje da je njezino mjesto u oratoriju. U oratoriju smo jako prihvaćeni, hvala Bogu. I u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu salezijanci su stvarno aktivni, potiču i pokreću jako lijepe, velike stvari i mislim da smo tu jako prihvaćeni.“
Moje pjesme prate moje duhovno stanje u tom trenutku kada su pisane.
Tomo se prisjeća i svog prvog nastupa u Podsusedu, gdje je nastupio zajedno s Mateom Marićem i Marinom Lučićem iz ZANAS-a, s kojima je snimio pjesmu „Krila“. „Vidjeti osmijeh na licu te djece kada sam izašao na pozornicu, zajedno s Mateom i Marinom, s kojima sam napravio pjesmu ‘Krila’, jedna je od najljepših stvari koje sam vidio u životu.“
Za razliku od mnogih glazbenika koji najprije pronađu temu pa oko nje grade pjesmu, Tomo polazi od vlastitog života i unutarnjeg iskustva. „Svi glazbenici koje poznajem najčešće kreću od teme, dok ja krećem u kreativan rad, odnosno pisanje, na drugačiji način. Umjesto da tražim temu i pišem o njoj, ja gledam svoj život i što proživljavam, kako se osjećam, u kakvom sam odnosu s Bogom. I onda pišem o tome. Moje pjesme prate moje duhovno stanje u tom trenutku kada su pisane.“
Upravo je takav pristup vidljiv i u pjesmi „Krila“, koju je Tomo snimio u suradnji s duom ZANAS, odnosno Mateom Marićem i Marinom Lučićem. Njihovo prijateljstvo traje godinama, a glazbena suradnja došla je prirodno. „Mateo, Marin i ja znamo se više-manje cijeli život. S Mateom sam išao i u vrtić, kasnije u osnovnu školu, a onda smo se družili i u oratoriju i na ministrantima, ali i ovako, izvan tih aktivnosti, u privatno vrijeme. On je jako dobar prijatelj i znamo se oduvijek. Kada sam upoznao Marina, i s njim sam ‘kliknuo’ i stvarno mogu reći da smo jako, jako dobri prijatelji u privatnom životu.“
Kako kaže, suradnja na pjesmi „Krila“ nije bila unaprijed planirana. „Kad sam radio pjesmu ‘Krila’, prvo mi nije bila u glavi suradnja. No, kad sam došao do jednog trenutka u nastanku pjesme, kad sam shvatio da mi nedostaje neka energija koju bih ja iz sebe teško izvukao, došao sam pred njih i predložio im suradnju. Oni su to vrlo rado prihvatili i dalje je povijest.“
U ritmovima rapa, osobnim stihovima i iskustvu vjere Tomo nastoji pronaći način kako današnjem čovjeku približiti ono što i sam živi – njegove radosti, pitanja, borbe i odnos s Bogom. Upravo u tome možda i jest posebnost novoga vala duhovne glazbe: poruka ostaje ista, ali njezin se jezik mijenja i traži put do novih generacija.
Dragan Soldo
