Kada se u zadnjem mjesecu ove godine okrenemo iza sebe što ćemo vidjeti? Većina kaže ne ponovilo se, samo da prođe, ne daj Bože više ovakve godine. Neki će spominjati statistike, neki kako su se ove godine odmorili više nego inače.
Nadam se da su nas događaji ove godine naučili štogod. Da nam je do moždanih vijuga došla spoznala o prolaznosti života. Da smo shvatili kako posao danas možemo imati, sutra ne. Da smo uvidjeli kako čitav svijet može stati u jednom danu, od nečega nepoznatoga i nevidljivoga.
Kako može nestati sav luksuz i ugodnost na koju smo naviknuli, i kako je teško vratiti kolo kada se jednom okrene u pogrešnom smjeru.
Jedna izreka iz knjige Mali princ francuskog kopilota Antoinea de Sainta- Exuperyja kaže: „ Ako kažete odraslim osobama: „Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa geranijama na prozorima i golubovima na krovu“, oni nisu u stanju zamisliti tu kuću. Treba im reći: „Vidio sam kuću od stotinu tisuća franaka.“ Tada će uzviknuti: „Kako je lijepa“.
Želim nam da od ove godine počnemo uočavati geranije na prozorima i golubove na krovovima. Da ne mjerimo papirnim nego životnim vrijednostima. Jer mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti. (Mt 7, 2)
Vama koji ste u ovoj godini ostali bez posla, želim da što prije nađete novi, bolji.
Vama čija su djeca ove godine otišla preko granice želim posebno da uspiju od svoga rada učiniti svoj život sretnijim. I da pokažu i dokažu onima koji su ih odavde poslali da su izgubili vrijednu mladež koja je mogla ovu nesretnu državu učiniti boljim mjestom. Ali nisu mogli dočekati priliku.
Vama koji se borite svaki dan sa školskim gradivom, nastavom na platformama i djecom koja žele među svoje prijatelje šest školskih sati dnevno po 45 minuta, želim posebno strpljenje. Da pokažemo da naša djeca mogu učiti i biti vrijedna u svim uvjetima koje život nosi. Da ne tražimo izlike i opravdanja za neznanje, jer neznanje je skupo.
Vama kojima je korona virus odnijela najmilije želim da u svojoj boli nađete jedan trenutak u kojem ćete Gospodinu zahvaliti na snazi kojom nosite svoj križ.
Vama koji ste upalili svjetlo na prvoj adventskoj svijeći želim adventski plamen u srcu. Da svojom vjerom u iščekivanju Božića povjerujete da će sve što je loše proći, a da će rođenje Gospodinovo donijeti novu radost. I nadu .
Želim vam da sačuvate svoj mir, i podijelite svoju ljubav. Da ne radite ništa na silu i bez emocija.
Da ne činite nešto samo zato što se od vas očekuje. Činite samo srcem.
Jer kako kaže Mali princ: „Samo se srcem dobro vidi.“
Ankica Ostojić
