U emisiji „Iz evanđelja u život“ gosti su bili Tina i Nikola Vidić. Oni su mladi bračni par, roditelji troje djece i članovi su Franjevačkog svjetovnog reda Čitluk.
Oboje su rođeni i odrasli u Čitluku, ali se nisu poznavali sve dok se Nikola nije priključio zboru Prijatelji, čiji je Tina bila dugogodišnji član. U početku je mislio da nema šanse kod Tine, da se ona neće zagledati u njega, a ona se njemu jako sviđala. Međutim, Gospodin je imao plan s njih dvoje i tako je započela njihova ljubav.
Tina je opisala kako je izgledao početak njihove veze:
„Nekako je naš put krenuo upravo iz Međugorja. Tamo smo proveli najveći dio naše veze. Skoro svaku večer smo odlazili u šetnju pored Uskrslog, molili smo krunicu zajedno, provodili sate i sate u ragovoru. I nekako mislim da smo tu postavili dosta dobre temelje što se tiče naše veze.“
U Franjevački svjetovni red priključili su se prije stupanja u brak. Oboje su aktivni u bratstvu i spremno prihvaćaju službe koje im bratstvo povjeri.
Tina je u mjesnom bratstvu bila učiteljica formacije, bila joj je povjerena zadaća upoznavanja novih članova s Franjevačkim svjetovnim redom, pripremati ih za zavjete i o tome kaže kako joj je najvažnije bilo da se ne prepanu, jer dolazak na mjesto susreta Franjevačkog svjetovnog reda ne bi trebao biti dolazak na mjesto neke vojne stege, a novi članovi nekada to i pomisle.
„Ja sam obnašala službu učiteljice formacije tri godine i mogu reći da me to naučilo dosta odgovornosti u bratstvu. I, naučilo me da ne možeš biti član Trećeg franjevačkog reda i biti samo pasivni promatrač, nego da trebaš biti na raspolaganju braći, sestrama i samom Bogu koji te je pozvao u bratstvo da služiš“, ističe Tina.
Nastoji da kroz razgovor o pojedinim temamam i člancima Pravila Franjevačkog svjetovnog reda novi kandidati prepoznaju Božji glas, što im On kroz to govori te da prema tome ravnaju svoj svakodnevni život:
„Uvijek sam nastojala da ti susreti budu više kao razgovori, kao razmatranja. Zato ih nikad nisam voljela zvati predavanjima.“
Nikola je trenutno na službi povjerenika za Framu na mjesnoj razini, a tu istu službu je obnašao i na područnoj razini:
„Volim raditi s mladima, s framašima. To nekako pozitivno utječe na mene. Ta živost, to da želiš i da možeš sve, da ti ništa nije teško nekako i mene motivira da to prenesem u svoje bratstvo. Može se puno naučiti od framaša.“
Ističe kako su obje njegove službe povezane s framašima i ne krije koliko je oduševljen mladima i Framom.
Nikolina mama je također članica Franjevačkog svjetovnog reda i važno je istaknuti kako su tri godine Nikola, kao povjerenik za Framu i njegova mama Ruža, kao učiteljica formacije, bili zajedno u područnom vijeću OFS-a Hercegovine. To je uistinu lijepa i zanimljiva činjenica, nešto što bismo teško pronašli na cijelom svijetu.
Tina ističe kako joj je kod svetoga Franje posebna njegova briga za braću i sestre i da bi voljela i ona sama naučiti davati više ljubavi prema svojoj braći i sestrama u bratstvu i prema svojoj obitelji. I posebna joj je njegova beskrajna poniznost.
Nikoli se kod svetoga Franje najviše dopada njegova gorljivost. Šta god je radio, gledao je to revno raditi. Franjina gorljivost i predanje je nešto što ga oduševljava.
U razgovoru su nam otkrili kako im franjevaštvo i franjevački način života pomaže u svakodvenvnom životu i na radnom mjestu ali i kako unatoč tome što imaju troje male djece (Pavle 4.5 godine, Judita 2.5 godine i Elizabeta 1 godina), ipak uspjevaju izvršavati svoje trećarske obveze i odlaziti na susrete.
Za kraj su pozvali sve one koji se osjećaju da žele pripadati negdje pri Crkvi, da dođu na susret Trećega reda, da postanu simpatizeri, da dođu vidjeti. Proces uvođenja u Franjevački svjetovni red ne ide baš brzim tempom i imat će dovoljno vremena da osjete žele li tu ostati ili ne. Ljudi mogu jednostavno doći i vidjeti o čemu se tu radi i sami procjeniti da li je to za njih ili ne. A biti svjetovni franjevac – trećar nije ništa drugo doli biti kršćanin.
Josipa Vukoja
